Divljaštvo nas spaja

tačno.net
Autor/ica 30.3.2015. u 09:36

Divljaštvo nas spaja

KAŽU jutro je pametnije od noći. Prošle su već dvije, a pametniji nismo. Naprotiv – sluđeni smo još više u labirintu primitivizma s maskom patriotizma. Sramotni neredi na utakmici Crna Gora – Rusija i taj tužni 27. ožujak urezani su u kožu malene balkanske ljepotice, a svjež ožiljak vidjeli su svi – od regije, preko cijele Europe i svi imaju svoje mišljenje, ali ne nude rješenje kako ranu očistiti, zašiti i stati na put nasilju.

Baklja je (samo) okidač

Izvjesni Luka Lazarević sa sjeverne tribine pogodio je bakljom golmana Igora Akinfejeva na startu utakmice, a sve nakon toga je već utemeljena žalosna povijest. Spomenuti navijač se predao policiji, izrazivši kajanje…

“Prvenstveno se ispričavam povrijeđenom momku, njihovom Savezu, kao i našoj reprezentaciji i cijeloj državi, jer tek sada postajem svjestan posljedica koje sam izazvao bacanjem baklje. Kada je počela utakmica, dok smo stajali na tribini, netko od gledatelja je bacio zapaljenu baklju koja je pala pokraj moje lijeve noge. Obzirom da je zapaljena baklja prskala ja sam se sagnuo i podignuo baklju. Ali, kako je ona i dalje prskala, i bila dosta mala, kako ne bi opekla mene i ostale u mojoj blizini instinktivno sam je bacio u pravcu terena. Tada je baklja pala na golmana Rusije i pogodila ga u vrat i ramena. Da sam se mogao u tom trenutku spustiti na teren sigurno bih bio prvi koji bi mu pomogao i pružio pomoć. Iskreno žalim i kajem se što se sve ovo dogodilo”, rekao je Lazarević, protiv kojeg će policija podići kaznenu prijavu zbog nasilničkog ponašanja na sportskoj priredbi.

Iz utrobe stadiona sijevali su novčići, upaljači, stolice, dok su na južnoj strani ratovali crnogorski navijači protiv gostujućeg trokuta Rusi-Srbi-Crnogorci. Da, postoje i oni građani koji su došli životom braniti “pravoslavnu braću Ruse”, samo nikome nije jasno od koga su ih željeli obraniti – od svog naroda? Bile su to znanstveno fantastične scene, koje su nadišle sve okvire realnosti i koje je gotovo nemoguće opisati.

Gledajući sve to postaje jasno da je bačena baklja samo okidač, jer su problemi mnogo, mnogo veći. Točnije, cijeli sustav vrijednosti je urušen, a protuotrova nema ni na vidiku.

Gurali smo stvari pod tepih

Podgoričkim hororom šokirani su svi, od izbornika Branka Brnovića i reprezentativaca, koji su protiv Rusije igrali vrlo loše tih 67 minuta, preko bivših i sadašnjih nogometaša, nekadašnjeg izbornika Zorana Filipovića, trenera moskovske Lokomotive Miodraga Grofa Božovića, pa sve do glavnog tajnika Fudbalskog saveza Crne Gore Miomira Đurđevca. On se žestoko obrušio na navijače, nazvavši ih licemjerima jer drže crnogorske zastave, a izazivaju probleme istom tom nacionalnom timu koji, navodno, podržavaju…

“Bilo je samo pitanje vremena kada će se ovo dogoditi jer smo gurali stvari pod tepih. Ne tražimo alibi, ali policija i tužiteljstvo moraju odraditi što je do njih. Ni u Engleskoj nije Savez iskorijenio huliganizam, već vlada. Također, na naš stadion se može unijeti sve i svašta, usprkos sigurnosnim mjerama. To je dokaz da nam treba moderan stadion”, smatra Đurđevac, uputivši pitanja “za milijun dolara”…

“Zašto ljudi iskazuju svoje frustracije na ovaj način? Zašto netko baca baklje u teren i što time želi reći? U Europi ljudi idu na utakmice sa djecom da uživaju, a kod nas imaju samo jedan cilj – da naprave problem”

Samo nebo i Savićević znaju kakve nas sankcije čekaju

Nesumnjivo, velika reputacija predsjednika Saveza Dejana Savićevića u Uefi do sada je u bezbroj situacija spasila stvar, pa tako i one noći, kada se utakmica poslije napada na Akinfejeva ipak nastavila, iako objektivno nije trebala. Međutim, nakon svega viđenog, samo nebesa i Savićević znaju kakve nas sankcije čekaju.

Osim novčane kazne za FSCG od 10.000 do 20.000 eura, odnosno za Savićevića od 193 do 1.930 eura, visi o koncu i hoćemo li odmah biti izbačeni iz igre ili ćemo nastaviti kvalifikacije pred praznim tribinama. Mada, što god se dogodilo – očigledna činjenica je da crnogorski nogomet uveliko krvari.

Od aplauza Pirlu do divljanja i rasizma

Balkanski “klackalica” sindrom, očekivano, nije zaobišao ni Crnu Goru, naprotiv. Tako na primjer, navijači koji se znaju i međusobno obračunati zbog “unutrašnjih interesa”, pljeskom isprate svaku himnu gostujuće reprezentacije, aplaudiraju na otvorenoj sceni Andrei Pirlu, oduševljeni skandiraju Kevinu Princu Boatengu, dok na drugoj strani gađaju petardama golmana Poljske Pržemislava Titona, stolicama izbornika Brnovića i rasističkim povicima časte Boatengove suigrače iz Gane. Također, Zlatan Ibrahimović je nedavno dočekan kao idol, ali ipak nije uspio izbjeći sve silne psovke i povike sa tribina kada je utakmica krenula.

I nije to samo slučaj u nogometnim noćima. Prilikom dolaska košarkaške ekipe Srbije u kvalifikacijama za Eurobasket, cijela dvorana je džentlmenski ispratila intoniranje srpske himne, ali je odmah po njenom završetku dio navijača pogrdnim pjesmama omalovažavao protivničke igrače tijekom cijelog meča.

Zbog čega? To je već pitanje za specijalizirani tim psihologa.

Političari vrte istu ploču

Crna Gora ima nesreću jer se huliganski ispadi nikada (slučajno ili ne) ne događaju pred političke izbore. Jer, možda bi u tom trenutku vlast nešto i poduzela, sve sa ciljem pridobivanja većeg broja glasova. Međutim, u suprotnom – sve ostaje samo na osudi, pametovanju i prebacivanju krivnje s jedne na drugu adresu. Svi se prave ludi, a istovremeno nude “rješenja” kojim bi se suzbili neredi na tribinama. Tako na primjer iz vladajuće DPS partije “peru ruke od svega” i poručuju “zašto bismo zbog grupe huligana i pojedinca stavljali mrlju na cijelu državu”.

Dakle, važnije je da njihove fotelje ostanu na mjestu, nego da se pozabave ozbiljnim sociološkim pitanjima i sprovedu zakon koji će mjerodavno sankcionirati sve izgrednike u budućnosti.

Jučer Srbija, danas Crna Gora, sutra Hrvatska i opet u krug

Divljanje srpskih navijača u Genovi, tučnjave hrvatskih navijača, krvavi mostarski derbi, slučaj “dron” u Beogradu, primitivizam crnogorskih navijača – sve su to pečati na koži napaćenog Balkana, čiji je zaštitni znak – divljaštvo. Naravno, čast rijetkim izuzecima – izopačeni “primjeri” društva, patuljastog uma, ne prestaju sijati gluposti i režirati horore, koji će jednog dana opet završiti tragično, doslovno, ako se stvari ne promijene. Nažalost , krug se vrti i vrti, iznova i iznova. Ovih dana smo mi, po tko zna koji put, postali taoci, sutra će to biti Hrvati, pa Srbi i tako u nedogled. Tu smo, makar, svi isti. Eto stvari koje spajaju ovaj žalosni prostor – a to su patnja i nemoć.

index.hr

tačno.net
Autor/ica 30.3.2015. u 09:36