Kako je Maribor postao fudbalsko čudo: Kako od bankrota racionalnim poslovanjem doći do Lige prvaka

Povezani članci

• Elvedina Omerhodžić: Na svjetskom srednjoškolskom prvenstvu u fudbalu dešava se politička zloupotreba djece
• Sjajna asistencija Pjanića za ubjedljivu pobjedu Rome nad Interom
• Ivica Osim u bolnici zbog bolova u grudnom košu
• Čelnici UEFA-e uočili brojne nedostatke na bh. stadionima
• Mario Baloteli ima ponudu italijanskog trećeligaša!
• Nepristojna ponuda za Balotellija: Hljeb, voda i automobil od…

Nogometni klub Maribor posljednje dvije sezone intrigira ne samo hrvatsku nogometnu javnost, nego i šire. Famozno proljeće u Europi prošle sezone i tijesno ispadanje od kasnijeg prvaka Seville, ulaz i uspješan početak u Ligi prvaka ove jeseni čine momčad iz Štajerske daleko uspješnijom od svih ekipa s područja bivše Jugoslavije s kojima se toliko volimo uspoređivati.

Piše: Domagoj Mikulić-Nogomet plus

Što je početak uspjeha popularnih Viola?

NK Maribor je u nekadašnjoj državi bio marginalan klub, u sjeni rivala Olimpije iz glavnog slovenskog grada. Nakon osamostaljenja, u drugoj polovici devedesetih počinje uspon. Prva titula dolazi u sezoni 1996/97, prva u nizu od čak sedam uzastopnih u razdoblju 1996. do 2003. U tom periodu ostvaruju i veliki uspjeh ulaskom u Ligu prvaka u sezoni 1999/00. i to preko leđa belgijskog prvaka Genka i francuskog Lyona. U grupi osvajaju 4 boda, pobijedivši Dynamo u Kijevu pogotkom današnjeg trenera sa splitskim korijenima,Ante Šimundže, i remiziravši u Leverkusenu. Ipak, s velikim uspjehom su došli i problemi u vidu nastajanja dugova koji datiraju upravo iz najuspješnije sezone, scenarij koji svakako nije nepoznat, recimo, navijačima Hajduka…

Iako su nastavili s osvajanjem prvenstava u domicilnoj ligi, Mariborčanima je rastao i dug. Tijekom 2002. dug je bio nešto iznad 500.000 eura, a klub u procesu sanacije. 2002/03. zadnji put bivaju prvaci i za klub počinje teško razdoblje. Kulminacija lošeg vođenja dolazi u rujnu 2006. kad je objavljeno da je dug veći od 3,2 milijuna eura, ako to usporedimo s podatkom da je proračun u razdoblju od 2004. do 2006. iznosio od 1,2 do 2,4 milijuna eura, govorimo, za slovenske prilike, o ogromnom dugu. Strahovalo se i od ponavljanja sudbine ljubljanske Olimpije koja je netom prije toga bankrotirala.

U rujnu 2006. funkciju predsjednika kluba (udruga građana su) preuzima lokalni poduzetnik Drago Cotar i postavlja realan proračun, odnosno koliko se zaradi, toliko se i potroši. Kasnije, objašnjavajući dugove, Cotar spominje da su nastali kao “posljedica nerealne procjene situacije nakon Lige prvaka 1999/00.“, odbivši imenovati glavne krivce. Već sljedeće sezone kao sportski direktor dolazi Zlatko Zahovič, a sezonu potom i trener Darko Milanič. U financijskom se dijelu polako podiže visina proračuna zbog vraćanja dugova. Kao izvori prihoda ponajviše se pojavljuju stavke reklama i prodaja igrača, a u tom se segmentu iskazao i klupski direktor Bojan Ban. Slovenski mediji češće Bana smatraju odgovornim za stabilizaciju kluba, dok Cotara, inače bivšeg predsjednika uprave dugogodišnjeg sponzora Zavarovalnice Maribor (Osiguranje Maribor), trenutno gledaju kao počasnog predsjednika, bez nekih većih izvršnih ovlasti.

Organizacijski klub je udruga građana koju vodi skupština kluba, a koja postavlja upravni odbor. Tu su i već spomenuti predsjednik i direktor. Raspitivali smo se kako idu izbori među članovima, ali njih nema. Neslužbeno, razlog je taj što praktički nema opozicije – 2007. godine klub je bio pred gašenjem i malo je ljudi tada željelo uopće doći na pozicije. Kako je od tada situacija krenula u pravom smjeru – trenutno nema nikakve potrebe da se nešto mijenja. Uostalom financijski izvještaji su javni, klub radi transparentno i dok je tako – članovi/navijači se neće previše buniti.

Rezultatski se vraćaju na tron u sezoni 2008/09, pauziraju u sezoni 2009/10, no zato uredno osvajaju sljedećih pet. Klupski se proračun diže i na 5 milijuna eura. Najveći transferi događaju se krajem kolovoza 2010. kada Armin Bačinovič i Josip Iličič prelaze u talijanski Palermo za, neslužbeno, oko 2,3 milijuna eura. Početkom 2011. objavljuju da su svi dugovi vraćeni, više od milijun eura kredita, 200.000 za tužbe koje su bile starije i od 10 godina, 300.000 dobavljačima, i oko 800.000 poreznoj upravi. U ljeto 2012. zarađuju 2 milijuna eura transferom Etiena Velikonje u Cardiff City.

Usporedo s dobrim poslovanjem, rezultati dolaze i na europskim natjecanjima. 2011/12. ulaze u Europa ligu preko Glasgow Rangersa osvojivši 1 bod u skupini. Sljedeće sezone ispadaju u kvalifikacijama za Ligu prvaka od zagrebačkog Dinama, no ulaze ponovno u Europa ligu i osvajaju 4 boda. Prošlu sezonu bilježe najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Darka Milaniča nakon 5 godina mijenja Ante Čačić, no loše ulaze u europsku jesen. Tada na klupu sjeda Ante Šimundža i od lošeg starta, Viole osvajaju 7 bodova i prolaze dalje do već spomenutih obračuna sa Sevillom. Kao logičan nastavak uspona dolazi i ovogodišnji ulazak u Ligu prvaka, gdje trenutno, nakon četiri utakmice,  portugalskom  Sportingu, njemačkom Schalkeu i engleskom Chaelseau uzimaju bodove s tri identična 1:1 remija.

S kojim su to novcem  Mariborčani ostvarili? 2012. je Maribor imao proračun 10,3 milijuna eura, prošle 9, dok u obje zadnje sezone bilježi i profit od 1,8 u 2012. i 1,1 milijun prošle godine. Koliki će biti profit ulaskom u Ligu prvaka i osvajanjem već tri boda, ostaje tek za vidjeti. Nedavno je direktor kluba Bojan Bannapomenuo da od države ne dobivaju ni eura, dok od grada tek simboličnih 1.500 eura mjesečno.

Maribor je definitivno primjer kako se sa, za europske okvire, prilično skromnim proračunom, bez basnoslovnih sponzoriranja od strane države i grada, i bez shvaćanja kluba kao privatnog export poduzeća, može ostvariti velik uspjeh, postavši daleko najuspješniji klub s područja bivše Jugoslavije.