Naftaška ljubav prema lopti

Autor 11.7.2011. u 01:46

Naftaška ljubav prema lopti

Od Naftaša iz Ivanića do Chelsea nogometni klubovi u potrazi za sponzorima okrenuli su se, silom prilika, jednoj od najprofitabilnijih industrija – naftnoj.

 Zagrebački Dinamo 13. i 20. srpnja u kvalifikacijama za Ligu prvaka ima teškog protivnika, azerbajdžanskog prvaka Neftčija iz Bakua. Neftči znači naftaški, jer klub financira država od svojih bogatih prihoda od naftne industrije. Azerski “Neftciler” (Naftaši) na grbu imaju crtež naftne platforme u znak zahvale na crnom zlatu, koje im omogućuje da izazovu čak i jedan Dinamo i braću Mamić. No, maksimirski modri imaju sreću što moraju preskočiti samo Neftči, a ne neki mnogo moćniji naftni klub iz Rusije, Engleske i Italije!

Nekoć vojni klub, moskovski CSKA se probio u europsku nogometnu elitu početkom 2004., kad je naftni div Sibneft Romana Abramoviča postao njegov sponzor. Prije ovog povijesnog ugovora, moskovski je Spartak bio najuspješniji ruski klub, no njegov je ugled vječnog oporbenjaka bio manje prihvatljiv za naftaše, za razliku od slavne vojne povijesti kluba Crvene Armije.
U samo dvije godine koliko je Sibneft (danas Gazprom Neft) financirao CSKA, ovaj je osvojio šest trofeja, uključujući Kup UEFA, s Ivicom Olićem u glavnoj ulozi.

Nakon što je Abramovič krajem 2005. prodao svoj udio u Sibneftu Gazpromu, novi je vlasnik izašao iz CSKA i preuzeo pokroviteljstvo nad petrogradskim Zenitom. Uz pomoć stotina milijuna naftno-plinskih eura, klub za koji navijaju Vladimir Putin i Dimitrij Medvedev domogao se šest titula, među kojima i dvije europske. Time je Zenit postao najmoćniji slavenski klub, uz Srnin i Eduardov Šahtar, koji pak vozi na ugljen i struju iz energetskih postrojenja Rinata Ahmetova.

Još prije no što se riješio dionica Sibnefta uz ogroman profit, Abramovič je 2003. osobno kupio londonski Chelsea, kojeg je pretvorio u svjetskog nogometnog giganta. Za sitan ulog od 900 milijuna eura ulupanih u klub, u proteklih je osam godina postao član britanskog jet seta i pomogao klubu da osvoji senzacionalnih deset trofeja.

Abramovič je nemilosrdno kritiziran zbog neumjerene kupovine novih asova, no od rujna 2008. pao je u drugi plan ulaskom šeika Mansura bin Zajeda al-Nahjana u engleski nogomet.

Mnogostruko bogatiji od Abramoviča, plemić i naftni tajkun iz Abu Dabija kupio je Manchester City i spiskao 900 milijuna eura u namjeri da ga učini engleskim i europskim prvakom. Zasad u tome nije uspio, no dok mu ne presuše izvori nafte moći će ubrizgavati sumanute svote na pojačanja i njihove plaće. Zanimljivo, prvi je puta gledao svoje momke na djelu 2010., dvije godine nakon preuzimanja kluba, na susretu protiv Liverpoola.

Za razliku od Chelseaja i Manchester Cityja, milanski je Inter odavna etablirani naftni klub. Njegov je vlasnik i predsjednik Massimo Moratti istovremeno vlasnik naftnoprerađivačke kompanije Saras, koju je 1962. osnovao njegov otac Angelo, također uspješni Interov gazda šezdesetih. Massimo je klub kupio 1995., potrošivši od tada na transfere i plaće cool iznos od 2,1 milijarde eura. Budući da ga ne zanima zarada nego titule, smatra da mu se trošak isplatio, jer je od 2004/05 do danas Inter svake godine osvojio bar po jedan trofej.

S navedenim klubovima Dinamo ne bi imao nikakvih izgleda, no navijači strepe i od Neftčija, sjećajući se da je plave 2005. iz Hrvatskog kupa izbacio i – Naftaš iz Ivanića!

FC Barcelonafta

Od ove godine i Barcelona se “hrani” naftom. Prva tvrtka u povijesti koja je zakupila Barceloninu majicu je katarski Qatar Foundation, koji će kroz pet godina europskom i španjolskom prvaku zauzvrat platiti 165 milijuna eura! To je najveći sponzorski ugovor u povijesti sporta, no i taj golemi prihod pokriva samo osam posto godišnjeg proračuna ovog mastodontskog kluba.

 

poslovni.hr

Autor 11.7.2011. u 01:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija