Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedskoj: Kauboji u lovu na Galske pijetlove

Autor 11.1.2011. u 13:00

Svjetsko rukometno prvenstvo u Švedskoj: Kauboji u lovu na Galske pijetlove

Na sjeveru Europe, u Švedskoj, od 1. do 30. januara održat će se 22. Svjetsko prvenstvo u rukometu za muškarce. Skandinavci će, nakon 1957., 1967. i 1993. godine, po četvrti put ugostiti 24 najbolje reprezenatcije, predstavnike pet konfederacija. Titulu šampiona branit će reprezentacija Francuske.

Hrvatska pod dirigentskom palicom rukometnog Mozarta

Ne umanjući značaj ovog takmičenja, koje okuplja najbolje selekcije iz cijeloga svijeta, potpuno je jasno da će Europljani i dalje držati primat u ovom sportu, jer nijedna ekipa izvan Europskog kontinenta nikada se nije okitila titulom prvaka svijeta.
Na klupskom nivou, španska ASOBAL liga i njemačka Bundes liga, su najjača rukometna takmičenja na svijetu, ali u njihovim najboljim klubovima većinom igraju strani igrači, što ostavlja traga na reprezentativnom nivou. Španjolci se sa čežnjom sjećaju zlata iz Tunisa, a Njemci, imaju zlato iz 2007.godine, osvojeno na domaćem tlu, ali uz kontraverzno suđenje u njihovu korist od početka do kraja turnira. Organizatori ovogodišnjeg natjecanja, nakon uspješnog perioda od 1998. do 2004.godine te odlaska generacije na čelu sa Magnusom Wislanderom, nisu zabilježili značajan rezultat. Od ostalih skandinavskih zemalja, jedino Danska ima zapažen rezultat sa Svjetskog prvenstva 2007.godine u Njemačkoj, kada su osvojili brončanu medalju, a 2009. u Hrvatskoj zauzeli četvrto mjesto.
Prema svemu sudeći, ovo prvenstvo obilježit će naši zapadni susjedi, Hrvati i Francuzi.
Među ova dva tima, vlada veliko rivalstvo koje je započelo na Svjetskom prvenstvu na Islandu 1995.godine. Tadašnja hrvatska reprezentacija predvođena sjajnim Zlatkom Saračevićem (osvojio svjetsko zlato u Švicarskoj 1986.godine sa Jugoslavijom), Patrikom Ćavarom, igračkom legendom RK Zagreb i Barcelone, odličnim golmanom Valterom Matoševićem sastala se u finalu sa Francuzima i pretrpjela poraz 23:19. Nakon toga, desio se period slabih rezultata, sve do 2003.godine i smotre najboljih selekcija svijeta u Portugalu.
Naši susjedi su na to takmičenje spremili mladu ekipu, koja je na iznenađenje svih, otišla do samoga kraja. Sa Galskim pijetlovima su igrali u grupnoj fazi i upisali pobjedu 23:22, a u finalu, u utakmici sa puno golova, savladali su Njemačku sa 34:32. Ono što je još značajnije od velikog uspjeha hrvatskog rukometa, jeste pojava nekoliko igrača na rukometnoj sceni koji će obilježiti ovaj sport u godinama koje dolaze. Tako će Mirza Džomba postati najbolje desno krilo svijeta dugi niz godina, Petar Metličić će postaviti nove standarde igranja na poziciji desnog vanjskog, Blažensko Lacković će biti neumoljiv prema golanima sa lijeve strane, a Ivano Balić će promijeniti shvaćanje rukometne igre.
Dobre igre i konstantnost u formi, hrvatski tim je pokazao i na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005.godine, kada su se spustili stepenicu niže u odnosu na Postugal, zauzeli su drugo mjesto, a srebro im je donio poraz od Španije 40:34. Treba istaknuti pobjedu nad Francuzima u polufinalu od 35:32.
Svjetsko prvenstvo koje je iza sebe ostavilo mnogo repova, održano u Njemačkoj 2007.godine, nije donijelo medalju Kaubojima, na kraju su bili četvrti, uz trijumf nad Francuzima u četvrtini finala od 21:18. Iako je već tada hrvatski tim bio na vrhuncu, njihov najbolji igrač Ivano Balić proglašavan najboljim na svijetu 2006.godine, svu svoju snagu su usmjerili na svjetski turnir kojem su bili organizatori 2009.godine.
Prvi dvoboj ljutih rivala desio se u drugom krugu, kada su obje reprezentacije već bile osigurale plasmna u završnicu, pa su Francuzi nastupili sa drugim timom. Hrvati su bez problema slavili sa 22:19. Ipak, trikolori su im se revnaširali u najvažnijoj utakmici, u finalu, pobjedivši sa 24:19. Do ovogodišenjeg prvenstva, Hrvati su sa svjetskih smotri donijeli jedno zlato, tri srebra.

Era Jacksona Richardsona, a zatim era Costauds

Zanimljivo je da su Francuzi prvi put na Svjetskom prvenstvu igrali upravo u Švedskoj, davne 1954.godine, kada u konkurenciji šest ekipa nisu osvojili niti jednu medalju. Nakon toga nastupali su na gotovo svim turnirima ovog karaktera, ali bez većih uspjeha.
Za njih je prekretnica bilo Svjetsko prvenstvo na Islandu 1995.godine, a pobjeda nad Hrvatskom bila je plod višegodišnjeg rada i truda vodstva reprezentacije i igrača. Lider te generacije, koja će nizati uspjehe i u budućnosti, postao je legendarni Jackson Richardson, koji je te iste godine nagrađen priznanjem za igrača godine.
Svojim nastupima stekli su nadimak Les Barjots (luđaci) zbog stila igre, gdje su na početku takmičenja gubili utakmice od slabih ekipa a kasnije podizali formu i pobjeđivali jake reprezentacije. Ova generacija je napravila zapažene rezultate i na sljedećim svjetskim prvenstvima koji su se 1997.godine održali u Japanu, gdje su bili brončani i 2001.godine u domovini, kada su postali prvaci, trijumfom nad Šveđanima u produžecima 34:31.
Ovim prvenstvom završila je era Jacksona Richardsona, a zvijezde ekipe brzo postaju mladi igrači kao što su golaman Thierry Omeyer i sjajni Nikola Karabatić. Nova generacija igrača na čelu sa trenerom Claudom Onestom, dobila je nadimak Costauds (snažni) zbog velikih rezultata u periodu koji slijedi. Na prvenstvima u Portugalu i Tunisu bili su treći, izgubivši na Pirinejskom poluotoku od naših susjeda u polufinalu. Na turnir u Njemačkoj, 2007.godine, otputovali su kao veliki favoriti, sa najboljim igračem godine u timu, Nikolom Karabatićem.
Zbog upitnog suđenja u polufinalu, poraza od domaćina, psihološka strana je popustila pa su izgubili i utakmicu za brončanu medalju od Danaca, 34:27. Ipak, sve su naplatili dvije godine kasnije u Hrvatskoj, kada su najvećeg rivala pobijedili u finalu i postali trostruki svjetski prvaci. Tim naslovima prvaka treba dodati i jedno srebro i tri bronce.

Thierry Omeyer: „Finala se ne igraju, ona se pobjeđuju“

Francuska reprezentacija, aktuelni svjetski, europski i olimpijski prvaci, snažniji nego ikad prije, u Švedskoj će iamti samo jedan cilj. Odbranu naslova prvaka svijeta. Ali do tog cilja, trebaju preskočiti najveću prepreku, selekciju Hrvatske.
Kauboji su na svjetskim prvenstvma pobijeđivali Galske pijetlove uglavnom u mečevima koji nisu direktno odlučivali o medaljama, a gubili one najvažnije, borbu za naslov pobjednika ili medalju zlatnoga sjaja. Kada već ne mogu parirati jakim Francuzima, svaka druga medalja koju osvoje, za njih ima „zlatni sjaj“. Takvu sudbinu će pokušat promijeniti na ovogodišnjem takmičenju. Sa velikim optimizom i željom da se ode do kraja, nastupit će na ovom turniru, a koliko će snage Balić i društvo imati za to, vidjet ćemo u dvobojima za jačim timovima u grupi, kao što su Danska, Srbija i možda Rumunija.
Francuska ekipa, sa velikim sampouzdanjem i čvrstinom, gazi sve pred sobom pa su na turniru kod kuće u finalu pobijedili Hrvatsku, iako su veći dio utakmice bili u podređenom položaju. Ako budu igrali kao i do sada i ako ih zaobiđu povrede, predvođeni Nikolom Karabatićem, apsolutni su favoriti da osvoje svoj četvrti naslov prvaka svijeta.
Hrvatska i Francuska, prema rasporedu takmičenja, mogu se sastati tek u polufinalu, a ako se sastanu u finalu, Hrvati trebaju imati na umu izjavu Thierrija Omeyera:“Finala se ne igraju, ona se pobjeđuju“.

Autor 11.1.2011. u 13:00