Zašto žalimo za Muhammadom Alijem

Povezani članci

• UNICEF: Prepolovljena smrtnost djece
• Časne bi majci rekle da je dijete umrlo, a onda bi ga prodale. Ovo je jeziva priča o Crkvi u Španjolskoj
• Verenica Džamala Kašogija tužila saudijskog princa pred sudom u SAD
• Globalizacija u opasnosti: Logika trgovinskog rata započinje svoj vlastiti hod
• Bešić bi mogao postati heroj Goodisona
• “Idemo na veresiju na Eurobasket, ali bit ćemo najprijatnije iznenađenje”

Nevjerovatan pjesnik, principijelan musliman i voljeni Amerikanac koji je promijenio značenje – biti Amerikanac

Piše: Hamid Dabashi-Al Jazeera

Nekoliko minuta nakon što je objavljena vijest da je preminuo svjetski bokserski prvak u teškoj kategorijiMuhammad Ali, lavina smrtovnica i hvalospjeva objavljena je u katarzičnom trenu – što je više znak kako se ljudi nose sa vlastitim gubitkom od same veličine vijesti.

Nema pravih hvalospjeva Muhammadu Alliju. Nema dovoljno riječi, suza i uzdaha. Obično osjećate neku rupu, prazninu kada neko tako veliki kao Ali umre. No, ovaj put sam pogledao unutra i iznenada je neka veličina u meni zatražila pažnju. Šta je ovo? Odakle to dolazi? Šta to znači?

Rođen sam 1951. godine, tačno u sredini stoljeća Muhammada Alija. Zašto on zaslužuje da se cijelo stoljeće nazove po njemu?

Pogledajte spektar moćnih javnih ličnosti iz cijelog svijeta koje na to mogu polagati pravo. Pola od njih su masovne ubice poput Staljina, Hitlera ili Maoa, ili oni koji su bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Oni ne dobijaju pravo da budu oznaka tog stoljeća.

Čistoća njegove duše

No, također su tu i naučnici, umjetnici, pjesnici, novelisti, dramatičari – svako od njih ima legitimno pravo na definiranje trajnog aspekta tog stoljeća.

Pablo Picasso nas je učio kako da gledamo, James Joyce kako da čitamo, Fanon kako da se borimo, Che Guevara kako da se opiremo, Gandhi kako da mijenjamo, Kurosawa kako da vidimo. No, niko od njih nema toliku sjenu mimo svjetla koje su bacili na ovaj svijet.

Muhammad Ali je iznad svih njih jer je postao definicija, personifikacija, naše urođene nevinosti – nevinosti koju gubimo čim uđemo u punu svijest terora koji proživljavamo kao odrasli u duboko manjkavom i trajno nepravednom svijetu.

Sve druge istaknute ličnosti stoljeća iskoristile su svoje vrline u prisustvu u problemima u kojim živimo. Ali se kupao u morima najgorih oluja svijeta, a čistoća njegove duše ostala je nedirnuta.

Postoji razlog zašto ustrajavamo na skraćivanju njegovog imena: od Cassiusa Marcellusa Claya mlađeg, preko Muhammada Alija Claya, preko Muhammada Alija, do Alija. Imamo potrebu da ga lako upakujemo kao talismansko osiguranje i nosimo ga u sebi pa da ga, kada smo u potrebi, izvadimo, otvorimo i pokažemo cijelom svijetu kakav je bio.

U njemu, njegovoj nevjerovatnoj inteligenciji i prekrasnoj misli, u poeziji njegovog pokreta u ringu, u njegovoj pobunjeničkoj gracioznosti van ringa, mi vidimo nevinost koju je svijet tragično izgubio i koju očajnički traži.

Gracioznost i poezija

On se borio sa najgorim stvarima koje čine samo naše čovječanstvo – licemjerstvo, rasizam, militarizam – sa plemenitom ljutnjom koju je ušuškao svojim uzvišenim smislom za humor.

Čak i kada je tukao protivnike u ringu, to je radio graciozno i poetički. Plesao je za svoje protivnike kao balerina, pjevao za njih kao poeta i, prije nego što su shvatili šta ih je pregazilo, nokautirao ih.

Ponikao je iz dubine cijele historije sramotnog rasizma i ropstva u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi redefinirao značenje činjenice biti Amerikanac. Na jednoj strani je postojala čitava gama militarizma, rasizma i potčinjavanja, a na drugoj strani je bio Ali i sve ono što je predstavljao, pokazujući šta znači biti Amerikanac.

On je protivratni i pokret za ljudska prava u SAD napravio jasnim za cijeli svijet. Da, postojali su Martin Luther King mlađi i Malcom X. No, u poređenju sa Alijem, to su provincijska imena.

Od srca Afrike do dubina Latinske Amerike, od arapskog i muslimanskog svijeta do kontinentalnih podjela Euroazije – on je prvi osvojio srca navijača, a potom nježno sjeo, kao brižan baštovan, i posijao sjeme pravde i poštenja u ta srca.

Alijeva smrt ne ostavlja prazninu, već ispunjava čitav spektar svijesti kako smo postali veoma bliski sa gledanjem i osjećanjem. Njegov iznenadni odlazak pali i osvjetljava taj prostor. Odjednom se sjećamo zašto smo ga voljeli, za šta se on borio, šta je branio i zašto i kako za njim moramo žaliti.

Vrijeme nacionalnih tuga

Rođen je u vrijeme nacionalnih tuga i globalnom očaju, umro je u vremenu zlobnih političara i onih koji se žele okoristiti problemima u mjestima iz kojih ne potiču. Između ta dva vremena, pohodio je svijetom noseći nadu, otpor i govorio istinu moćnicima.

Vođa borbe za ljudska prava, aktivista protiv rata, svjetski bokserski prvak u teškoj kategoriji Muhammad Ali (1942-2016) sada je otišao u vječnost. Borba za zataškavanje njegove prkosne zaostavštine je već počela u obliku smrtovnica koje pokušavaju zasladiti i poremetiti njegovu moćnu, stalnu, nepokolebljivu borbu protiv rasizma i imperijalizma, pokušavaju ga napraviti prihvatljivijim za buduće generacije podčinjenih duša koje „ne“ prihvataju za odgovor.

No, moramo ga pamtiti onakvog kakav je bio: prekrasan čovjek, ogromna duša, nevjerovatan pjesnik, principijelan musliman, ikona građanskog pokreta, istrajni lider protivljenja ratu, svjetski prvak i voljeni Amerikanac koji je sam promijenio značenje činjenice biti Amerikanac.

Neka sjećanje na njegovu veličinu zauvijek prekrasno sija na našem putu dalje!