A one ipak djeluju

Povezani članci

• Vojska SAD-a spremna zaštititi diplomate u Venecueli
• Gubi li EU tlo pod nogama zbog Syrize?
• Orban obećao da će poštovati sve zahteve Evropske komisije
• EU i Ukrajina dogovorile “osnovne uslove” za isporuku gasa
• U Bangkoku proglašeno vanredno stanje
• Ispaljena raketa SpaceX-a s prvom izraelskom letjelicom

Foto: DPA – Koliko dugo će trajati podrška ruskog stanovništva?

Putin želi Zapad uvjeriti da sankcije nemaju učinka. Međutim vrijeme radi protiv Rusije.

Piše: Vladimir Milov   – ipg-journal.de  7.02.2023.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Mnogi misle da su zapadnjačke sankcije protiv Rusije ostale neučinkovite. Kao utemeljenje kritički glasovi upućuju na makroekonomske indikatore koji trebaju ukazati da se rusko gospodarstvo pokazalo otpornim. Sankcije nisu pokazale željeno djelovanje jer ruski predsjednik Vladimir Putin ne pokazuje spremnost da završi svoj katastrofalni rat protiv Ukrajine.

Ovi argumenti nisu valjani. Uvijek bi trebalo uzeti u obzir da je Rusija mogla amortizovati djelovanje zapadnjačkih sankcija na svoje gospodarstvo prije nego je Putin objavio rat Ukrajini. Na jednu stranu Rusija je sakupila znatne finansijske rezerve. Od 2014. ona je intenzivirala svoje gospodarske odnose sa Azijom i time došla u poziciju da preživi smanjenje trgovine sa Zapadom. Međutim, prije svega Putin je ofanzivno pojačao svoj represivni aparat da bi spriječio masovne proteste zbog pogoršanja životnog standarda. Iz svih ovih razloga očekivanja da bi zapadne sankcije mogle rusko gospodarstvo – i Putinov režim – brzo srušiti, bila nerealna.

Putin ulaže značajna sredstva u kampanju dezinformisanja s ciljem obmane o stvarnom učinku sankcija.

Putin ulaže značajna sredstva u kampanju dezinformisanja s ciljem obmane zapadnih političara o stvarnom učinku sankcija. Ali mi se ne bi trebali dati prevariti: Sankcije definitivno koče rusko gospodarstvo. Ako bi se mit da su sankcije neučinkovite i dalje širio, mogao bi to biti povod političkim donosiocima odluka da ih ukinu – i to bi pomoglo Putinu kao pojas za spašavanje.

Tvrdnja da rusko gospodarstvo pokazuje izvanrednu sposobnost otpora protiv sankcija temelji se na zavaravajućim makroekonomskim indikatorima. Kritičari sankcija ukazuju prije svega na ojačanu rublju, umjereni pad ruskog BDP i nisku nezaposlenost. Ovo podaci međutim ne odslikavaju stvarno stanje.

Naprimjer nezaposlenost: Zvanična kvota nezaposlenosti leži trenutno kod 3,7 posto. To bi značilo da samo 2,7 miliona Rusa nema posao. To bi bio minus rekord. U stvarnosti međutim krajem trećeg kvartala 2022. skoro pet miliona ruskih radnika bilo je pogođeno raznim formama skrivene nezaposlenosti. Posebno jer se 70 posto njih nalazi na neplaćenom odmoru. Razlika između neplaćenog odmora i nezaposlenosti je isključivo pojmovne prirode. U stvarnosti deset posto ruskog radnosposobnog stanovništva je bez posla. To je uporedivo sa drugom polovinom 1990 – ih godina kad je Rusija imala najvišu stopu nezaposlenosti: Tada je deset do 13 posto Rusa bilo bez posla.

Drugi indikatori ukazuju na daleko ozbiljniji pad gospodarstva nego se iz zvaničnih podataka o BDP može naslutiti.

Dalja zavaravajuća statistička informacija je razmjenski kurs rublje. Rublja je doduše ojačala ali samo jer je vlada ruskim preduzećima i privatnim osobama enormno otežala da podižu novac i mjenjaju u stranu valutu. Navodno jaka rublja je potporena drakonskim deviznim kontrolama i padom uvoza. Ova politika zadaje industrijskim granama kao što je industrija čelika teške štete: Proizvodnja gotovog čelika je 2022. opala za više od sedam posto.

Politički donosioci odluka koji kritikuju sankcije pozivaju se na prognozu ruskog ministarstva finansija koja predviđa pad BDP za 2,7 posto što izgleda da pobija tvrdnju da je gospodarstvo na dnu. Međutim, treba uzeti u obzir da je u ovim podacima o BDP sadržano i povećanje proizvodnje u industriji naoružanja. Novi proizvedeni borbeni tenk koji se odmah šalje na front i tamo bude uništen ukrajinskom Javelin protutenkovskom raketom se ipak vrednuje kao nominalni doprinos ruskom BDP.

Životni standard ruskog stanovništva se rapidno pogoršava.

U svakom slučaju drugi indikatori ukazuju na daleko ozbiljniji pad gospodarstva nego se iz zvaničnih podataka o BDP može naslutiti. Indikatori koji vjerovatno najviše pokazuju gospodarski učinak Rusije su prihodi iz drugih izvora mimo izvoza gasa i nafte i ovi prihodi bili su u oktobru 2022. manji za 20 posto u odnosu na prošlu godinu. Prerađivačka industrija i time onaj dio ruskog gospodarstva koji je najviše ovisan od zapadnih tehnologija i ugradbenih dijelova, je sankcijama najviše pogođena. Proizvodnja ruske automobilske industrije, koja direktno ili indirektno zapošljava 3,5 miliona ljudi, opala je 2022. za dvije trećine.

I ruski podaci koji pokazuju podnošljiv nivo inflacije su zavaravajući. Čak i ruska centralna banka sada javlja da posmatrana inflacija – dakle porast cijena utvrđen kroz ispitivanje stanovništva – leži na 16 posto. To su četiri procentna boda više nego od zvanične statistike pokazana stopa inflacije od manje od 12 posto. Razlika između zvaničnih brojeva i životne realnosti ljudi je lako razumljiva jer životni standard ruskog stanovništva se rapidno pogoršava. Prema istraživanju privatnog ruskog istraživačkog preduzeća Romir od oktobra 2022. 68 posto Rusa je u poslednja tri mjeseca utvrdilo pad ponude roba u prodavnicama. Prema podacima ruskog centra za istraživanje javnog mnijenja 35 posto ruskog stanovništva bilo je 2022. prisiljeno smanjiti svoje izdatke za prehrambene namirnice. Ruski institut za istraživanje javnog mnijenja Public Opinion Foundation (FOM) izvjestio je u decembru 2022. da bi samo 23 posto Rusa svoju osobnu finansijsku situaciju označio kao “dobra”.

Sve u svemu sankcije imaju duboko djelovanje na rusko gospodarstvo. U Putinove pokušaje da poboljša finansijske perspektive svoje zemlje spada supstitucija uvoza, koja cilja na to da podstakne razvoj domaće industrije i smanji zavisnost od industrijskog uvoza, prebacivanje trgovinskih i investicionih tokova prema Aziji kao i snabdjevanje poluprovodnicima i drugim robama iz zemalja kao što je Turska i time zaobilaze zapadne sankcije.

Kina i Indija nisu zainteresovani da podrže Rusiju u izgradnji vlastitog proizvodnog sektora sposobnog za konkurenciju.

Razlozi zašto supstitucija uvoza ne funkcionira su očiti. Prenos tržišnih udjela na preduzeća koja su ovisna od jako monopolističkog okruženja ima neizbježno za posljedicu da da manje vrijedna roba bude ponuđena za višu cijenu. Nema podsticaja za inovacije ili za izradu kvalitetnijih proizvoda.

Azijske zemlje kao Kina i Indija su prije svega zainteresovane da kupuju ruske sirovine kao naftu, gas, ugalj i oblovinu po znatno sniženim cijenama. Vodeći političari ovih zemalja nisu zainteresovani da podrže Rusiju u izgradnji vlastitog proizvodnog sektora sposobnog za konkurenciju.

U zaobilaženju sankcija Rusija je bila u određenoj mjeri uspješna time što je uvozila važne robe iz zapadne proizvodnje kao na primjer komponente za prerađivačku industriju preko trećih zemalja – prije svega preko Turske: U trećem kvartalu 2022. Rusija je uvozila robe u vrijednosti od više od milijarde dolara mjesečno i time dvostruko više nego u istom kvartalu prošle godine. Zapadne vlade mogle bi se ipak diplomatskim pritiskom pobrinuti da se ove rupe zatvore. Putin se ne može osloniti ni na inostrane investicije da bi podržao rusko gospodarstvo. Prema podacima ruske centralne banke odliv kapitala iz Rusije za 2022. godinu mogao bi dostići 251 milijardu američkih dolara.

Sve ovo ne znači da je Putinova vlada kratko pred kolapsom. Putin je razbio organizovanu političku opoziciju time što je uhapsio vodećeg disidenta Alekseja Navalnog i većinu drugih prominentnih ruskih opozicionara poslao iza rešetki ili u egzil. On je rusko stanovništvo uspješno zaplašio time što je dao propisati oštre zatvorske kazne za one koji protestvuju protiv njegove vodeće uloge: Za „politički ekstremizam“ ili „diskreditovanje ruskih oružanih snaga“ prijeti Rusima u međuvremenu do 15 godina zatvora.

Ipak javno mnjenje se sve više okreće protiv Putina. Kako je pokazao raspad SSSR zaokret se može brzo ostvariti ako se dugo potiskivano opšte nezadovoljstvo odjednom otvoreno najavi. Zbog toga moraju politički odgovorni dati uvedenim sankcijama više vremena da bi mogle djelovati. Očekivati trenutne rezultate nije realno i čak je kontraproduktivno. Vremenom sankcije mogu Rusiju apsolutno odvratiti od njenih agresivnih postupaka. Zapadni donosioci odluka trebali bi dejstvo sankcija detaljno analizirati umjesto da se zadovolje sa ograničenim brojem manipulisanih indikatora. I prije svega: Trebaju imati puno strpljenja.

Vladimir Milov je ruski političar, ekonomista i energetski stručnjak. On je služio 2002. kao zamjenik ministra energetike Rusije a kasnije je postao prominentni opozicioni političar. On se 2016. pridružio timu Alekseja Navalnog. Za vrijeme talasa represija 2021. on je napustio Rusiju i od tada živi u Litvaniji.

ipg-journal.de