Afera oko videa sa Ibice: Igra Moskve sa desničarskim populistima

Afera oko videa sa Ibice: Igra Moskve sa desničarskim populistima

Foto: Sputnik/Alexei Druzhinin/Kremlin/ REUTERS

Od Le Pen do Salvinija: Evropski desničarski populisti koketiraju sa ruskim predsjednikom Putinom. Kremlj rado flertuje sa njima – ali po vlastitim pravilima. To pokazuje i skandal sa Ibice.

Piše: Christina Hebel, Moskva; suradnja Alexander Černišev
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Naravno da je ruska državna TV prisutna kad su se na bini jedan do drugoga sakupili desničarski populisti Evrope na predizbornom mitingu u Milanu. Matteo Salvini iz Lega Nord i italijanski ministar unutrašnjih poslova, Marine Le Pen, šefica Rassemblement National (nekadašnji Front National) u Francuskoj, Geert Wilders, vođa holandske Slobodarske partije i Jörg Meuthen, predsjednik Alternative za Njemačku.

Ovi političari imaju puno zajedničkog: Nastupaju zajedno na evropskim izborima kao Desničarska alijansa protiv EU. I dive se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Rusija – ustvari sa svojom sovjetsko socijalističkom istorijom to je zemlja čežnje lijevičara – privlači mnoge desničarske populiste. I Heinz – Christiana Strachea iz Slobodarske partije Austrije (FPÖ). On je morao na brzinu otkazati susret u Milanu kako je objasnila reporterka državnog kanala Rusija 1 u emisiji „Vijesti tjedna“. Strache je postao žrtva skandala sa „uobičajenim sastojcima“: „ruski novac i jedna mlada Ruskinja“.

Foto: Luca Bruno / AP – Evropski desničarski populisti, među ostalim Geert Wilders, Matteo Salvini, Jörg Meuthen, Marine Le Pen, u Milanu

Misli se na skandal sa Ibice, na video snimke iz luksuzne vile na Ibici, koji su objavili SPIEGEL i “Süddeutsche Zeitung”. Strache, njegov suradnik Johann Gudenus i jedna navodna nećakinja ruskoga oligarha govore o mogućnostima kupovine u Austriji sa prljavim novcem, i kod “Kronen-Zeitung”, da bi se uticalo na povećanje povjerenja u FPÖ. „Razgovor je pritom sasvim uobičajen, to se dešava u vremenima predizbornih kampanja“, stoji prema zapisu na jednom mjestu u prilogu državnog emitera. Izglada kao da bi se značaj skandala htio umanjiti.

To je već danima linija državnih medija: Ili su suzdržani ili javljaju da je Strache, nekadašnji vicepremijer Austrije, postao žrtva urote koja je uperena i protiv Rusije. Pritom se protiv FPÖ političara ne provodi nikakva istraga. Kremlju bliske bulevarske novine “Komsomolskaja Prawda” govore o internetskom troliranju koje treba da oslabi političara koji pledira na približavanje Rusiji. A stalno traganje za ruskim stopama je ipak samo loš vic.

Ustupci se izgleda nisu isplatili

U svakom slučaju Stracheu nije do smijeha. Dao je ostavku na sve pozicije, austrijska vlada se raspala. A podrška iz Moskve za prijatelja Rusije ispada stvarno skoro nečujna.

Pritom se desničarski populista u video pasažima hvalio svojim dobrim privatnim i političkim kontaktima u Rusiji koje je njegovao i nakon aneksije Krima 2014. godine. Pitanje je gdje su bili ovi kontakti kada su on i Gudenus dogovarili susret sa navodnom nećakinjom oligarha „Aljonom Makarovom“ 2017. godine. Da su se raspitali kod svojih ruskih prijatelja mogli su saznati da oligarh Makarov nema nikakvu nećakinju. Gudenus govori ruski, apsolvirao je nekoliko jezičkih kurseva na univerzitetu Lomonosov u Moskvi.

Mnogo govori za to da je odnos između šefa FPÖ Strachea i ruske elite bio neuravnotežen. Tako se on zalagao za podizanje sankcija protiv Rusije. Međutim, o  potpisivanju „Dogovora o zajedničkom djelovanju i kooperaciji“ sa partijom Kremlja Jedinaja Rosija (Jedinstvena Rusija) krajem 2016. izgleda da nije ostalo ništa više osim fotografija sa ruskim kolegama i nekoliko selfija iz Moskve. Prava saradnja se nije ostvarila, kaže se i u krugovima Jedinstvene Rusije.

Vicepremijer Strache rado se u Austriji pokazivao prilikom susreta sa Putinom. Nakon što se Putin u ljeto 2018. pojavio kao gost na svadbi formalno nestranačke, ali od FPÖ nominirane ministrice vanjskih poslova Karin Kneissl, hvalio je Strache posjetu “kao veliku čast”. Međutim, u Moskvi Strache, barem javno, nije bio primljen kod Putina dok Kneissl jeste.

Ako su šanse politički bolje Putin rado prima posjete

Odnos Moskve sa Slobodnjacima govori ponešto o ophođenju sa desničarskim populistima. Tu se ide taktički: Investira se u odnose koji koriste Rusiji. Na one koji manje obećavaju daje se također manje.

Anton Šehovcov, ukrajinski politolog, opisuje to u razgovoru sa SPIEGEL ovako: „Za šta Kremlj treba FPÖ? On ima dobre odnose sa ministricom vanjskih poslova. A raspoloženje u Austriji je u cjelini prijateljsko prema Rusiji, ne samo u političkom nego i u gospodarskom području“. Šehovcov već godinama istražuje povezanost Moskve sa desničarsko populističkim i ekstremističkim partijama.

Marinu Le Pen, šeficu tadašnjeg Front National, 2016. još nisu primili u Moskvi “jer tada njene šanse nisu bile jasne”, kaže Šehovcov. Godinu dana kasnije Putin se demonstrativno pokazao sa Le Pen, kratko pred predsjedničke izbore, kada su njene šanse, prema anketama, bile veoma dobre.

Vizija navodno zajedničkog svijeta

Mnogi desničarski populisti rado se pokazuju sa Putinom. Oni se zamišljaju sa njim u zajedničkoj viziji: “jedne bijele, kršćanske, domovine sa čistom rasom, u kojoj se nacije ne mješaju, žene odgajaju djecu a muškarci odlučuju, u kojoj se orijentiše na tradiciju i važe jasne komande”, tako to opisuje autor Manfred Quiring u svojoj knjizi “Putinov ruski svijet: Kako Kremlj razdjeljuje Evropu”.

Putinu bi, prema strategijskom papiru Kremlju bliskog think tanka „Centar za političku konjukturu“ iz 2013. mogla pripasti uloga „vođe novog, globalnog konzervatizma“ koji se suprotstavlja propadanju vrijednosti u liberalnoj Evropi.

Podjeljena Evropa?

Divljenje Putinu i Rusiji dobro dođe Kremlju prije svega nakon aneksije Krima i početka rata u Donbasu 2014. Rusko vodstvo smatralo se izoliranim i zbog toga su izlazili u susret evropskom desničarskom lageru (kao uostalom i krugovima lijevičarskih ekstremista i populista). S vremena na vrijeme podržava ih otvoreno, težište je na fotografijama i medijskoj gužvi.

Kontakti se ostavaruju preko dobro umreženih nacionalista kao što je poduzetnik Konstantin Malofejev, monarhista i sponzor desničarsko ekstremnih udruženja ili vodeći ideolog Novih desnih u Rusiji, Alexander Dugin, kao i preko figura iz stražnjih redova vladajuće partije. Nije jasno kako se to tačno odvija. Mnogo toga odvijalo se i odvija se skriveno. I detalji o posjetama političara AfD često ne bivaju objavljeni.

Osim onda kada to koristi Kremlju i čak naglašava njegov legitimitet. Naprimjer kada je poslanik AfD Markus Frohnmaier kao posmatrač na predsjedničkim izborima 2018. u razgovoru za državne i medije kritične prema Kremlju označio izbore kao fer i demokratske. Međutim, nije pomenuo da je na kandidatsku listu bio zabranjen ulazak kandidata prave opozicije.

Kao znak evropske podrške u ruskim državnim medijima se rado ističe da Frohnmeier i drugi desničarski populisti nastupaju kao posmatrači izbora ili na gospodarskom forumu Jalta na anektiranom Krimu. Sugeriše se da EU ne stoji jedinstveno iza sankcija protiv Moskve.

Ova slika razjedinjene Evrope odgovara Putinu. U svakom sluačju ništa se ne mijenja u tome da su kaznene mjere EU na snazi i šest godina nakon aneksije Krima.

Kritika na rusku kooperaciju – baš iz vladajućih partija

U svakom slučaju Rusija u međuvremenu nije tako izolirana kao 2014. Sa početkom operacija u Siriji Moskva je svoju poziciju moći na Bliskom istoku iskoristila i u svjetskoj politici. Osim toga zemlja je prošle godine dobro organizovala i u miru provela Svjetsko prvenstvo u nogometu. Moglo bi se misliti da je zbog toga oslabio interes za kooperaciju sa desničarsko populističkim partijama u Evropi.

Veronika Krašeninikova smatra da je došao momenat da veze sa desničarskim populistima treba u potpunosti prekinuti. „Ovi kontakti Rusiji više štete nego što koriste, izoliraju nas još više“, kaže ona za SPIEGEL. „Slučaj Strache pokazuje da se među desničarima nalaze mnogi neobrazovani, primitivni, skloni hazardu i korupciji. Takvi kontakti samo nas kompromituju.“

Krašeninikova nije opozicionar, ona je vodeći član vladajuće partije Jedinstvena Rusija, dio Ruske društvene komore koja savjetuje predsjednika. Ona govori o „oportunistima“ koji su se upustili u kooperaciju sa FPÖ i Lega Nord kao i saradnju sa drugim desničarskim populistima i ekstremistima.

„Oni njeguju prikriveni moderni fašizam 21. stoljeća, mržnju prema izbjeglicama, migrantima i muslimanima“, kaže ona. Ona traži da Rusija više ne sarađuje sa partijama koje su protiv pomirenja nakon Drugog svjetskog rata. To vrijeđa one milione Rusa koji se svake godine 9. maja sjećaju na žrtve i pale u borbi protiv nacionalsocijlizma.

Da baš Salvini, šef radikalne Lega Nord pri svojoj poslednjoj posjeti Moskvi naglašava kako se on u Moskvi osjeća „kao kod kuće“ osjeća ona kao „uvredu“.  Je li ona sa svojim stavom usamljena? „U mojoj partiji ne“, kaže Krašeninikova. A u Kremlju? Na to rađe nije htjela odgovoriti.

 spiegel.de

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija