Afrika se budi iz svoje naivnosti u odnosima sa Kinom

Christian Putsch
Autor 27.11.2018. u 17:52

Afrika se budi iz svoje naivnosti u odnosima sa Kinom

Foto: Getty Images, Welt Edition, Katja Mankiewicz

Zemlje G8 donijele su 2005. odluku o otpisivanju  dugova za 18 afričkih zemalja. Sada su šest njih ponovo u platežnim problemima, devet drugih je također ugroženo. Neke vlade shvataju da krediti iz Pekinga nisu tako nesebični kao što je mišljeno.

Uredio i preveo: Ešref Zaimbegović

Pismo označeno sa Referenca „MC/9/3“, predstavlja novinu u kinesko – afričkim odnosima. U mirnom tonu ministar vazduhoplovstva Siera Leone Kabineh Kallon objašnjava nadležnim suradnicima da je nakon brižljivog ispitivanja odlučeno da se odustaje od upravo zaključene izgradnje novog aerodroma.

Kina je za to bila obećala kredit i građevinske radove u visini od oko 318 miliona dolara. Već postojeći aerodrum je “ u velikoj mjeri neiskorišten”, novogradnja bi bila neekonomična, kaže ministar. “Ja imam pravo da donesem najbolju odluku za našu zemlju“, kazao je Kallon za BBC.

Kinesko rukovodstvo je odmah pokušalo da umanji značaj ovog događaja. To je bilo samo u fazi planiranja, rekao je govornik ministarstva inostranih poslova. Kao kod svake aktivnosti u Africi nastoji se i sa Siera Leone ostvariti „Win – win kooperacija“. Od ovoga specijalnog projekta ne bi se trebao „praviti indikator za probleme između vlada Kine i Siera Leone“.

Ipak ovo je prvi puta da jedna afrička zemlja odustaje od već najavljenog posla ovih dimenzija. Događaj ukazuje na već odavno potrebnu skepsu prema često uglavnom bezuslovnim kreditima azijske svjetske velemoći.

Šest zemalja u nezavidnoj situaciji

Međunarodni monetarni fond (IWF) navodi trenutno šest afričkih zemalja u finansijskoj krizi („debt distress“): Čad, Mozambik, Sao Tome i Principe, Južni Sudan, Sudan i Zimbabve. Devet drugih država prijeti to isto. Od kraja 2017. IWF učestalo upozorava na rastuće dugove u Africi.

U protekle dvije godine, izračunala je britanska aktivistička grupa Jubilee Debt Coalition, dospjeli dugovi afričkih vlada su se udvostručili. Dok je 2015. za otplatu bilo potrebno 5,9 % budžeta ovaj iznos u 2017. porastao je na 11,8%.

Na privatni sektor otpada 32% kreditnog volumena. Kina je odgovorna za 20% a time bi njen “relativni značaj bio manji nego što se često tvrdi”.

Međutim Kina, drugačije nego većina zapadnih zemalja, ne prijavljuje svoje kredite postojećim sistemima javljanja kao što je Creditor Reporting System OECD ili International Aid Transparency Initiative. Osim toga sistem finansiranja sastoji se od komplikovane mreže banaka, firmi i sestrinskih preduzeća.

Tako se procjene baziraju na postupku slaganja sličica sastavljenom od upita na afrička ministarstva finansija, istraživanjima i podacima iz medija. Američki univerzitet Johns Hopkins istražio je da je Kina između 2000. i 2017. godine dala kredite u visini od 136 milijardi dolara.

Padajuće cijene sirovina ravnaju se s dugovima

Razlozi za razantan porast dugova Afrike su jasni. Najveći broj afričkih narodnih gospodarstava zavisan je od izvoza sirovina i hitno treba ulaganja u infrastrukturu. Kada su nakon booma 2005. do 2007. cijene sirovina padale devizni prihodi su se smanjili.

Mnoge zemlje ravnaju ovo smanjenje novim zaduživanjem (u dolarima) – čiji teret se kroz jačanje dolara u odnosu na vlastitu valutu  još pojačava. Investicije u infrastrukturu međutim nisu dovele do kalkulisanog napretka. U nekim slučajevima jer se efekat ostvaruje samo dugoročno, u drugima jer projekti nisu uvijek bili svrsishodni. Tako kao aerodrom u Siera Leone.

Han Hongmei iz China-Africa Fund for Industrial Cooperation odbija odgovornost svoje zemlje za ovu situaciju. “To apsolutno ne suglasi sa podacima i daje pogrešan utisak o tome šta mi radimo”, kazao je Han „China Daily“. “Dugovi afričkih zemalja su se gomilali u dužem vremenskom periodu. Kina nije glavni vjerovnik Afrike.”

Činjenica je da su i dalje dospjele ogromne sume dugova Svjetskoj banci i IWF. Ulogu igra i to da je nekoliko desetina afričkih zemalja izdalo verobonove i time povećalo svoje obaveze za oko 50 milijardi dolara.

Otpisivanje dugova privlači privatno gospodarstvo

Otpis dugova zaključen 2005. od strane G8 država za 18 visoko zaduženih zemalja u razvoju učinio je jednim potezom Afriku interesantnom za privatne investitore koji gledaju profit. U kombinaciji sa ponekad niskom sposobnošću vođenja poslova vlade kod primalaca to nije dobra kombinacija.

“Jednostavno je ludost koliko su dugova  za kratko vrijeme nagomilale neke zemlje u odnosu na svoju ekonomsku snagu”, kaže Bernhard Herz, profesor za međunarodno gospodarstvo na univerzitet Bayreuth, “ a još luđe je da se nalazi neko ko daje novac za takve pozajmice.”

Očigledno je da je sa tim povezana nada da će međunarodne finansijske institucije priskočiti kod državnih bankrota. Herz polazi od toga da će IWF raditi na programima spasavanja ali samo pod uslovima strogog dogovora o smanjenju dugova. Samo tada može se govoriti o novom početku.

“Ja bih od IWF i Svjetske banke očekivala da još prije ukažu na opasnosti nove dužničke krize”, kaže Christine Hackenesch, istraživač na Njemačkom institutu  za razvojnu politiku (DIE) u Bonu. „Diskusija o visokom novom zaduženju kroz kineske kredite vodi se u stručnim krugovima od početka 2010.godine.” Upravo u malim narodnim gospodarstvima mora se postaviti pitanje o održivosti projekata koji su koštali stotine miliona dolara.

Kina postavlja tvrde uslove

Hackenesch vidi “povod za brigu”, ali ne za paniku. “Mi nismo ni izbliza u uporedivoj situaciji kao pred otpis dugova 2005.” Kod zemalja u finansijskoj krizi radi se prije svega o manjim narodnim gospodarstvima a osim toga kod mnogih projekata u telekomunikacijama i energetskom sektoru planirano je da će uskoro generirati dodatne  prihode.”Situacija bi bila opasna ako bi velika narodna gospodarstva kao Nigerija, Angola ili Južna Afrika dospjele u dužničku krizu.”

U međuvremenu postaje sve očiglednije da navodna širokogrudna afrička strategija Kine ne daje obećane dobitnike na obje strane. Ugovori kojima je dogovorena gradnja cesta, aerodroma, željezničkih pruga, nasipa i drugih infrastrukturnih projekata su često potpuno netransparentni. Dogovori za slučaj državnog bankrota ostaju u tajnosti.

Pogled na siromašnu azijsku ostrvsku državu Šri Lanku pokazuje da su kineske klauzule u ugovorima veoma tvrde. Kina je kroz jedan ugovor o najmu preuzela na 99 godina kontrolu nad jednom lukom.

Sličnih briga ima sve više u Africi, gdje zemlje kao Angola odavno svoje dugove moraju otplaćivati velikim dijelom svoje proizvodnje nafte – 90% inostranih dugovanja zemlje drži Kina.

Uz zaduživanje dolaze i pronevjere

Ugledni časopis “Africa confidential” izvještavao je da je Kina predlagala visoko zaduženoj Zambiji preuzimanje međunarodnog aerodroma glavnog grada Lusake kao i državnog proizvođača električne energije. Vlade Zambije i Kine vehementno odbijaju ovu informaciju.

O nepovjerenju govori i činjenica da su u Zambiji pronevjerena sredstva iz britanske pomoći u milionskoj vrijednosti. Novinska agentura AFP uz to izvještava da je IWF odložilo plaćanje jednog milijardskog kredita jer se pribojava da je stanje zaduženosti zemlje više od zvanično prijavljenih 10,6 milijardi dolara. Mozambik je 2016. priznao da je prikrivao zaduženja u visini nekoliko milijardi.

U zemljama kao Zambija širi se izražena podređenost Kini. U septembru zabranjen je ulazak u zemlju kenijskom naučniku Patricku Lumumbi. On je bio pozvan od jednoga univerziteta da održi predavanje o kinesko – afričkim odnosima. Vladin govornik objasnio je to „sigurnosnim mjerama“. Državna televizija je o ovome izvještavala suzdržano. Ona sa 60% pripada kineskim firmama.

Od 1999. ima upadljivo često investicija sa Dalekog istoka u afrički medijski sektor. Tada je svjetska velesila započela sa politikom “Going out”, koja predviđa pojačani uticaj na javno mnijenje u Africi. U to se ubrajaju osnivanje državne novinske agencije Xinhua i ulazak na tržište TV mreže Star Times u više od 30 zemalja kao i udio u domaćim koncernima.

Kina pojačava uticaj u medijima

U jednim novinama južnoafričke grupe Independent Media, koja sa 20% pripada kineskim firmama, naglo je ukinuta kolumna poznatog eksperta za Afriku Azada Essa pošto je kritikovao represiju Ujgura u kineskoj oblasti Xinjiang.

Sa zabrinutošću posmatra zapad i rastuće dugove u strategijski važnom Djibutiju na istočnoj obali. Od 2017. Kina ovdje ima svoju jedinu vojnu bazu u inostranstvu. U Djibutiju su i vojni punktovi SAD, Francuske, Italije i Japana. Ukoliko Kina zahvaljujući svojoj politici dugova dobije prednost u korištenju važne infrastrukture u zemlji konflikt bio bio predprogramiran.

U prvom redu Kina se trudi da sačuva sliku afričke politike ravnopravnosti. U Pekingu su jasno registrovali da je velika euforija na kontinentu doživjela zastoj najkasnije otkada je Kenija odbila ugovor o slobodnoj trgovini sa Kinom ukazujući na veliki trgovinski deficit. Afrika je za Kineze od puno veće strategijske važnosti na primjer kod glasanja na Generalnoj skupštini UN nego da bi ih oni suviše rano gušili sa otplatom dugova.

Posljednja generalna skupština održana je u septembru. Učestvovalo je 27 afričkih šefova država. Dva tjedna ranije na velikom Kina – Afrika samitu u Pekingu bilo ih je 51, dvostruko više. Tamo je Kina obećala nove kredite u visini od 60 milijardi dolara.

welt.de

Christian Putsch
Autor 27.11.2018. u 17:52

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija