Ako se povijest doista ponavlja, slijedi zastoj

Autor 1.2.2012. u 13:55

Ako se povijest doista ponavlja, slijedi zastoj

Empirijski, akademski i uzročno-posljedični argumenti podržavaju strahove o dramatičnu padu uspješnosti gospodarstava u usponu tijekom 2012. godine

U posljednjih sedam godina gospodarstva u usponu postigla su izvanredan uspjeh. Mnoga od njih nadmašila su razvijene industrijalizirane zemlje u pogledu gospodarskog rasta, omjera duga i BDP-a, anticikličke fiskalne politike te procjena financijskih tržišta i agencija za dodjelu kreditnog rejtinga. Sada, međutim, na početku 2012. godine, investitori se pitaju je li konačno došlo vrijeme naplate za gospodarstva u usponu koje je potaknuo novi val rizičnih postupaka. Hoće li Kina pasti na nos? Hoće li Latinsku Ameriku pogoditi pad cijena sirovina? Hoće li se dužničke nevolje Europske unije preliti u susjedne zemlje poput Turske?Doista, rijetki vjeruju da Turska može održati ubrzan gospodarski rast i visok trgovinski deficit, koji su je pratili posljednjih nekoliko godina. Visoka stopa rasta BDP-a u Brazilu i Argentini u istom razdoblju uskoro bi se mogla preokrenuti naglavce, osobito ako se snize svjetske cijene robe, što i nije toliko nevjerojatan scenarij ako ove godine kinesko gospodarstvo počne usporavati ili se povećaju globalne realne kamatne stope. Kinu bi, pak, mogla dočekati noćna mora ako se ispuše balon na njezinu tržištu nekretnina, pa državne banke budu prisiljene riješiti loše zajmove.

Starozavjetna pouka

Nisu posrijedi apokaliptična predviđanja. Svjetska banka u svojoj je ovomjesečnoj publikaciji “Svjetski gospodarski izgledi” (Global Economic Prospects) za 2012. godinu snizila gospodarske izglede za zemlje u razvoju. Procjenjuje se, primjerice, da će brazilski godišnji rast BDP-a, koji je zastao u trećem tromjesečju 2011. godine, 2012. dosegnuti 3,4 posto, što je upola manje od 7,5 posto, koliko je zabilježeno 2010. godine. Odražavajući naglo usporavanje gospodarske aktivnosti u Indiji u drugoj polovici 2011. godine, i Južna Azija usporava nakon šestogodišnjega nevjerojatna rasta, koji je, primjerice, 2010. godine dosegnuo čak 9,1 posto. Predviđa se da će regionalni rast u 2012. godini nastaviti usporavati, odnosno da će iznositi 5,8 posto.Tri vrste argumenta, empirijski, akademski i uzročno-posljedični – a svaki je, priznajem, provizoran i suptilan – podržavaju strahove o dramatičnu padu uspješnosti gospodarstava u usponu tijekom 2012. godine. Empirijski argument tiče se jednostavne računice temeljene na povijesnim podacima: čini se da do krize gospodarstava u usponu dolazi svakih petnaest godina. Međunarodna dužnička kriza koja je eskalirala sredinom 1982. godine počela je u Meksiku i zatim se proširila na ostatak Latinske Amerike, pa čak i šire. Istočnoazijska kriza dogodila se petnaest godina kasnije, zahvatila Tajland sredinom 1997. godine i odande se proširila na ostatak regije i šire. Prošlo je točno petnaest godina od toga. Hoće li, dakle, u 2012. godine doći do nove krize gospodarstava u usponu? Hipotezu o redovitom ciklusu izmjene uspona i padova podržava velik broj uvaženih akademskih tekstova, poput onih američke ekonomistice Carmen Reinhart. No, ja ću se pozvati na još stariji izvor, na Stari zavjet, točnije, priču o Josipu, kojega je faraon pozvao da mu rastumači san o sedam debelih krava za kojima slijedi sedam mršavih krava. Josip je prorekao da će uslijediti sedam godina blagostanja, s obilnim urodima zahvaljujući bujnom Nilu, za kojima će doći sedam godina oskudice zbog suše, koje će rezultirati glađu. Njegova prognoza ispostavila se točnom. Srećom, faraon je ovlastio svog tehnokratskog dužnosnika (samog Josipa) da tijekom sedam godina obilja čuva i sprema žito, čime je osigurano dovoljno zaliha koje su tijekom sedam godina oskudice spasile Egipćane od gladi. Vrijedna je to pouka za današnje državne dužnosnike kako industrijaliziranih zemalja, tako i onih u razvoju.

Uzročno-posljedična teorija

Za gospodarstva u usponu prvih sedam godina obilnih kapitalnih tokova zabilježeno je od 1975. do 1981. godine, zahvaljujući reciklaži dolara od nafte u zajmove zemljama u razvoju. Međunarodna dužnička kriza koja je počela u Meksiku 1982. godine bila je katalizator sedam godina oskudice, koje se u Latinskoj Americi pamte kao “izgubljeno desetljeće”. U 1989., godini preokreta, pojavile su se prve Brady obveznice (obveznice u dolarima koje su izdale države Latinske Amerike), koje su toj regiji pomogle da se izvuče iz krize.Drugi ciklus sedam godina obilja bilo je razdoblje rekordnih kapitalnih tokova od 1990. do 1996. godine. Nakon istočnoazijske krize 1997. uslijedilo je sedam godina kapitalne suše. Treći ciklus priljeva dogodio se od 2004. do 2011. godine, te opstao čak i unatoč globalnoj financijskoj krizi. Ako se povijest doista ponavlja, sada je vrijeme za treći “nagli zastoj” kapitalnih tokova tržišta u usponu. No, jesu li nekoliko brojčanih podataka i biblijska parabola dovoljni da bismo hipotezu o petnaestogodišnjem ciklusu shvatili ozbiljno? Možda, ako imamo nekakvu uzročno-posljedičnu teoriju kojom bismo objasnili takvu periodičnost međunarodnih kapitalnih tokova. Dakle, predstavljam vam jedno od mogućih objašnjenja: stručnjacima za kredite i menadžerima hedge fondova treba petnaest godina za promaknuće. Današnji mladi kreditni stručnjaci znaju da je Turska 2001. godine doživjela krizu, ali nisu to iskusili iz prve ruke. Stoga misle da će ovaj put stvari odviti drukčije. Ako u 2012. godini doista dođe do kraha gospodarstava u usponu, sjetite se gdje ste prvi put za to čuli – u drevnom Egiptu.

 

© Project Syndicate, 2012.

 poslovni.hr

Jeffrey Frankel, profesor je Formacije i rasta kapitala na Harvardu

Autor 1.2.2012. u 13:55