Amateri na djelu

Dirk Kohnert
Autor 10.7.2020. u 09:50

Amateri na djelu

Foto: Reuters 

Zbog desolatne politike britanske vlade predstoji nam No-Deal Brexit – a time će trpjeti i afričke države.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Od 31. januara 2020. Velika Britanija je izvan EU. Takozvani Dogovor o povlačenju predviđa prelazni rok do 31.12. 2020. da bi se ponovo ispregovarali dugoročni odnosi između Ujedinjenog Kraljevstva (UK) i Evropske unije. Prelazni rok bi se najkasnije do 30. juna 2020. mogao prolongirati i nakon 31. decembra 2020. da bi se spriječile enormne štete za Englesku i EU. Sada predstoji No-Deal Brexit, dakle izlazak UK bez dogovora.

Na prelomu godine Engleska će opet biti kroz vanjske i carinske granice odsječena od ostatka EU. Političari i udruženja preduzetnika u obje zemlje upozoravaju već godinama na gravirajuće ekonomske, socijalne i kulturalne posljedice koje ovakva odluka nosi sa sobom. Ozbiljan utjecaj Brexita, upravo na samu Veliku Britaniju, koja osim toga od svih evropskih zemalja najviše pati od Corona krize, biće time još pojačan.

Iako Ujedinjenom Kraljevstvu već prijeti drugi talas Corone britanski premijer Boris Johnson je potpuno odlučan da krajem 2020. napusti EU, neovisno od troškova. Već u aprilu 2020. pao je mjesečni bruto domaći proizvod (BDP) za 20,4 posto. To je bio najveći pad koji je Velika Britanija ikada doživjela, skoro deset puta veći od do sada najteže recesije prije Covid – 19. Pod ovim okolnostima upitno je da li se Ujedinjeno Kraljevstvo poslije Brexita, bez dokazane saradnje sa EU,  može vlastitim snagama izvući iz Corona krize.

Moglo bi se očekivati da bi London morao biti, više nego ikada, zainteresovan da u narednim godinama profitira od mogućeg zajedničkog paketa mjera za EU, kako u pogledu gospodarskih tako i zdravstvenih posljedica pandemije. Ovo je još važnije gledajući na dodatni porast nezaposlenosti uslovljen Brexitom. Međutim izgleda da se Johnson o tome ne brine. A sa aspekta ideološkog naboja teme Brexit je također upitno da li bi oni koji su ga izabrali sada radili drugačije. Činjenica je da neki političari već uzimaju u obzir mogućnost da bi britanska vlada mogla provocirati haotični No-Deal izlazak da bi odvratila pažnju od neuspjeha u krizi Covid – 19.

Pod ovim okolnostima upitno je da li se Ujedinjeno Kraljevstvo poslije Brexita, bez dokazane saradnje sa EU, može vlastitim snagama izvući iz Corona krize.

Otvoreno pitanje je da li se licemjerne želje Velike Britanije u pogledu zamjene unutrašnjeg tržišta EU proširenjem veza sa nekadašnjim Commonwealth tržištima, prije svega tržištem SAD, daju realizovati. I sam London je u pogledu ovoga bio više oprezan. Početkom marta bilo je procijenjeno da bi pojačana bilateralna trgovina sa SAD u najboljem slučaju mogla voditi do skromnog porasta gospodarstva: Vlastiti bruto domaći proizvod mogao bi rasti za 0,07 do 0,16 posto, i to tek nakon otprilike 15 godina!

Osim toga SAD su nakon EU tek drugi najveći britanski trgovinski partner. Čak i ne uzimajući to u obzir, britanska vlada se do sada odlučno branila protiv američkih želja kao što je potpuno otvaranje poljoprivrede za američke investitore i pristup američkih farmaceutskih firmi National Health Service NHS. Da li će ambicije Londona u pogledu otvaranja afričkih tržišta biti više obećavajuće je još neizvjesnije pošto ostalih 27 članica EU ne ostaje ni u kom slučaju neaktivno i ima u ladicama vlastitu Afrika agendu.

Dvostruko dejstvo Brexita i Corone na gospodarstvo i društvo Velike Britanije je već dovoljno teško. Za 19 afričkih država članica od ukupno 54 zemlje koje su u Commonwealth of Nations je to još neuporedivo opasnije. Da li će Velika Britanija, kako je punih usta najavljeno, imati dodatnu moć da pomogne svojim nekadašnjim afričkom kolonijama, da savladaju ne samo posljedice No-Deal Brexita nego i djelovanje pandemije Corone, je upitno. Jer zemlje kao Južna Afrika, Nigerija, Gana i Kenija spadaju među najpogođenije u Africi. Prema procjenama Svjetske banke pandemija će region ukupno koštati između 37 i 79 milijardi američkih dolara.

Južna Afrika važi kao najviše pogođena zemlja subsaharske Afrike kako od Brexita tako i od Corone. Oni, koji bi od toga najviše patili su siromašni Južne Afrike (80 posto stanovništva) koji u neformalnom sektoru traže zaradu kao nadničari. Oni imaju najveći rizik da se zaraze. Uprkos tome brige da zbog gospodarskog djelovanja pandemije neće više moći sebe i porodicu ishraniti su veće od straha od same bolesti. Zbog kombinovanog dejstva Brexita i Corone južnoafričkom gospodarstvu, koje je posebno ovisno o izvozu, prijeti kolaps. Posebno njen motor, automobilska industrija, ali i rudarstvo i poljoprivredna eksportna industrija pate zbog smanjenja potražnje širom svijeta. Poslije Brexita južnoafrički izvozi auta sa 10 posto carina ne bi više bili konkurentni i globalni lanci isporuka u proizvodnji automobila bi u slučaju No-Deal Brexita bili trajno poremećeni.

Dvostruko dejstvo Brexita i Corone na gospodarstvo i društvo Velike Britanije je već dovoljno teško. Za 19 afričkih država članica od ukupno 54 zemlje koje su u Commonwealth of Nations to je još neuporedivo opasnije.

U Nigeriji, najmnogoljudnijoj zemlji kontinenta, pandemija je započela relativno kasno i blago, iako i ovdje najviše ljudi živi u apsolutnom siromaštvu. Oni su na početku vidjeli Coronu kao iz Evrope unesenu zarazu koja pogađa samo bogate i elitu, takoreći kao božiju kaznu za decenijama dugo pljačkanje zemlje. Siromašni su se nasuprot tomu nadali da će ih virus spasiti. Međutim uskoro su vidjeli da to nije tačno. Gospodarske aktivnosti, upravo u sivoj zoni, bile su zbog ograničenog kretanja zbog Corone redukovane. Proizvodnja, trgovina o potrošnja su opale, mnoga dobra radna mjesta u formalnom sektoru su izgubljena i zaposleni u dominirajućem neformalnom sektoru su izgubili svoje prihode.

Uprkos tome predsjednik države Buhari i mnogi Nigerijanci dijelili su na početku oholost Britanaca da su manje osjetljivi na pandemiju. Osim toga imali su nadu na obećane, nerealne postbrexit planove za novi trgovinski ugovor sa Velikom Britanijom, sa ružičastim izgledima  za „oslobođenu“ trgovinu u okviru Commonwealtha. Na investicionom samitu između Velike Britanije i Afrike u januaru 2020. London je najavio investicije u visini od preko 150 milijardi britanskih funti za projekte za poboljšanje fizičke infrastrukture Nigerije. Međutim, da li britansko gospodarstvo ove sume još može dati, obzirom na ogromne izdatke za savladavanje Corona krize u vlastitoj zemlji, stoji u zvijezdama.

Gospodarski uticaji Brexita na Ganu najviše će se osjetiti u vanjskoj trgovini, kod inostranih direktnih investicija i kod povratka migranata. Osim toga morao bi se u augustu 2016. potpisani privremeni dogovor o gospodarskom partnerstvu (EPA), koji je omogućio izvoz roba u EU, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, bez kvota i plaćanja carina, u slučaju No-Deal Brexita sa Londonom ponovo pregovarati. Prijeteća recesija britanskog gospodarstva na osnovu kombinovanog djelovanja Brexita i Corone dovešće do značajnog pada britanskih investicija u Gani.

U Keniji je stopa smrtnosti kod Covid – 19 bila puno niža nego kod pandemije SARS iz 2003. ali je prenos virusa Covid – 19 bio znatno viši uključujući i značajan ukupan broj smrtnih slučajeva. Mnogi Kenijanci gledali su izlazak Velike Britanije iz EU ustvari kao blagoslov. Oni su se nadali da će britanski investitori nakon Brexita tražiti lukrativna ulaganja u zemljama sa jakim rastom kao Gana. Međutim, ovo je sa aspekta ogromnih izdataka koje Velika Britanija treba za savladavanje Corona krize u vlastitoj zemlji, u dogledno vrijeme iluzorno. London sada mora najmanje 700 trgovinskih ugovora sa 27 zemalja ponovo pregovarati. Da će Kenija imati prednost nije vjerovatno. Kenijski posmatrači međutim već upozoravaju da kenijske izvoznike mogao pogoditi opasan dvostruki udar ako bi se britansko gospodarstvo zbog loše planiranog Brexita urušilo.

Van svake sumnje je da se nerealni post Brexit planovi Johnsona gledajući na zaoštravanje Corona krize ne mogu realizovati niti u Velikoj Britaniji niti u njenim nekadašnjim afričkim kolonijama. Britanska vlada će najprije sama sebi napraviti probleme. Oni koji će morati najviše trpiti pod kombinovanim dejstvom pandemije Corone i Brexita u Engleskoj i u Africi (i vjerovatno širom svijeta) biće opet siromašni i ranjivi.

ipg-journal.de   

Dirk Kohnert
Autor 10.7.2020. u 09:50