Američka strategija odbrane: skromni, ali jaki

Povezani članci

• Deset “zapovijedi”
• Izrael nastavio vazdušne napade na Gazu
• Bijela kuća, Francuska, Britanija osuđuju Iran, Rusija poziva na uzdržanost
• Još uvijek se broje glasovi u Pennsylvaniji koji Bidena mogu odvesti do pobjede
• Pariška policija uklanja improvizirani migrantski kamp
• Izvještaj UN-a: Sjevernokorejski nuklearni program ostao netaknut

Amerika masivno štedi kod armije, međutim ministar odbrane Chuck Hagel želi i u budućnosti garantirati vodeću poziciju ovoj super sili. U konfliktu sa Sjevernom Korejom  stoji on zajedno sa predsjednikom Barackom Obamom pred ispitom: može li se komunistički režim odvratiti od svojih namjera?

By: Sebastian Fischer, Washington

Preveo: Ešref Zaimbegović

Prije nego što je Chuck Hagel započeo pristupni govor nastojao je da izgleda što skromnije. To je izgledalo veoma simpatično a tako ga je i pozdravio nadležni general na National Defense University. Njega, Chucka Hagela malog podoficira iz vijetnamskog rata. U publici radost. Jer sada je Hagel nadređeni, od prije nekoliko sedmica američki ministar odbrane, odgovoran za najjaču armiju na svijetu. A sada mora u konfliktu sa Sjevernom Korejom rješavati jedan ogroman problem.

Sa svojom izjavom o podoficiru poslao je 66-ogodišnji republikanac, već na početku svoga govora u Washingtonu, dvije jasne poruke. Prva ide u jedinice: ja nisam visoki političar, ja vas razumijem. Druga ide na rukovodnu etažu u Pentagonu: Biće promjena.

“Ako mi nismo na čelu, neko drugi ispuniti će taj vakum”

Američki predsjednik je zato i odabrao Hagela: da reformiše ministarstvo i pripremi armiju za nove zadatke namjesto dugotrajnih ratnih angažmana. Bezpilotne letalice, specijalne snage, cyber rat umjesto Iraka i Afganistana. Međutim Obama je doveo tvrdoglavog i principijelnog Hagela u prvom redu zato da istovremeno masivno štedi i uprkos tomu provodi američku strategiju stvaranja novog težišta u Aziji – moguće sa malim izmjenama. Ambicije se moraju uskladiti sa sposobnostima, rekao je prije toga šef američkog generalštaba Martin Dempsey: “ A to znači raditi manje ali ne raditi manje dobro.”

Hagel sada kaže: “ Ako mi nismo na čelu neko drugi će ispuniti taj vakum”. Svijet, koji ne vodi Amerika “ nije svijet koji bi ja htio ostaviti svojoj djeci.” Da, dodaje on, Amerika je možda pravila griješke pri upotrebi svoje “ velike sile”, ali na koncu svijet je ipak postao bolji zaslugom  Amerike.

Trenutno moraju USA stvarno dokazati svoju vodeću ulogu. Dugotrajna esklacija u konfliktu sa Sjevernom Korejom ponukala je Obamu i njegovog ministra odbrane da u region prebace dodatne razarače, borbene avione i bombardere. Nakon što je sjevernokorejski režim u srijedu zabranio radnicima iz Južne Koreje pristup u zajedničku specijalnu gospodarsku zonu Kaesong, najavile su USA slanje raketnog sistema odbrane za zaštitu njihove vojne baze na ostrvu Guam u Pacifiku.

Iz Pjongjanga dolazi “prava i jasna opasnost” za Ameriku i njene saveznike Južnu Koreju i Japan, rekao je Hagel na kraju svoga pristupnog govora: “Oni imaju sada nuklearne sposobnosti, oni su sposobni za otpaljivanje raketa.”Kratko potom javila je sjevernokorejska zvanična tiskovna agencija KCNA da je, prema podacima sjevernokorejske narodne armije, konačno odobren atomski napad na USA.

Je li to samo jedna riskantna politička igra Kimove diktature? Ili se Sjeverna Koreja stvarno priprema za rat? U Bijeloj kući i dalje smatraju da ide samo o retoriku; jer pokreta trupa do sada nema. Sa pojačanim naoružavanjem oko Sjeverne Koreje pokušava Obama da odvrati komunistički režim od tih najava. A Hagel ima zadatak da, uprkos ograničenim budžetskim sredstvima, pripremi za to potrebne vojne instrumente: skromni, ali jaki.

Poslednjih godina su USA izdvajale više od 700 milijardi dolara godišnje za vojsku; skoro 5% bruto socijalnog proizvoda. Ukupno tri biliona dolara otpadaju na ratove u Afganistanu i Iranu. Za slijedeću deceniju vlada je utvrdila plan ušteda od skoro 500 milijardi dolara; k tome dolazi još 41 milijarda dolara, koja se mora uštediti do kraja septembra 2013. (“Sequester”) a  koja je proizašla iz budžetske neusaglašenosti republikanaca i Obame. Radi poređenja: Samo ova suma skoro je jednaka cjelokupnom njemačkom vojnom budžetu.

Da bi izvršio kratkoročne zadatke u uštedama poslao je Hagel svoje civilne činovnike 14 dana na neplaćeni odmor, sebi je za ovo vrijeme također smanjio platu. Opet je to signal od bivšeg podoficira. Armija, kaže Hagel, ne smije nikada biti vođena kao preduzeće. Ali od privatnog sektora se može mnogo toga naučiti. On govori tada o komandnoj strukturi, koja je narasla za vrijeme hladnog rata, a koja se sada može racionalizirati.

Jasno je: Pritisak na štednju nije za Obamu i Hagela baš potpuno nepovoljan. Više može pomoći da se novo ustrojstvo armije brže provede. Pored finansijskih kraćenja u vojnim bazama i smanjenja atomskog naoružanja – u svakom pogledu politički cilj Obame – kao vjerovatna važi i reforma zdravstvenog osiguranja vojnog personala koje košta oko 50 milijardi dolara godišnje. Također i planirani novi nevidljivi borbeni avion F-35,  najskuplji američki oružani program svih vremena, biće vjerovatno pogođen ovim uštedama.

Na kraju, tako kalkuliše “New York Times”, mogle bi Hagelove planirane uštede biti veće nego prvobitno pretpostavljene uštede. To znači: predsjednik ima novi finansijski manevarski prostor da slijedi svoje prioritete – i da i dalje proširuje cyber arsenal i arsenal bezpilotnih letjelica.

spiegel.de