Američki predsjednički izbori 2020.
Remek djelo političke moći Donalda Trumpa

Daniel Friedrich Sturm
Autor 19.6.2019. u 10:50

Američki predsjednički izbori 2020. <br>Remek djelo političke moći Donalda Trumpa

Uredio: Ešref Zaimbegović

Američki predsjednik želi ovoga utorka objaviti svoju kandidaturu za 2020. On nema ozbiljnog konkurenta. Nekda je bio ismijavan od mnogih republikanaca a danas sam vlada velikom starom partijom (Grand Old Party). Kako je to Trump uspio?

Koliko puno su u njega vjerovali! Kakve velike perspektive su sebi sa njim predstavljali! Larry Hogan, 63, je republikanac kao iz slikovnice iz vremena prije Trumpa. Guverner iz Merilenda, koji je prije pola godine u tradicionalno demokratskoj saveznoj državi sa jasnom većinom ponovo izabran bio je veliki nosilac nade unutrašnjopartijskih kritičara Donalda Trumpa.

Iskusan, uspješan, umjeren i prije svega pristojan – tako su vidjeli republikanski protivnici Trumpa šefa vlade iz mirnog lučkog grada Annapolisa, koji leži pred vratima Vašingtona. To da Hogan stoji za neovisnost od partije, obožava Ronalda Reagana i da je uspješno pobijedio oboljenje od raka učinilo ga je kod nevelikog broja Trumpovih kritičara unutar republikanske partije (nazvani „Nikad Trumpovi“) herojem.

Grupa oko intelektualnog mislioca i publiciste Williama Kristola vidjela je u Hoganu kandidata sa velikim šansama koji može osporiti predsjedničku kandidaturu 2020. omrznutom vlastodržcu Trumpu. Međutim uzalud su se nadali. Larry Hogan, koji je sam mjesecima koketirao sa kandidaturom i zato putovao okolo objavio je početkom juna da se odlučio protiv takvog koraka.

Otada je i tako slab pokret protiv  Trumpa u okviru republikanaca skoro obezglavljen. I time je pripremljen put za Donalda Trumpa, 73, da ponovo postane kandidat Velike stare partije (GOP) za Bijelu kuću. Ovoga utorka uveče Trump će na jednom skupu pred vjerovatno desetine hiljada pristalica u Orlandu, Florida objaviti svoju kandidaturu za predsjedničke izbore u novembru 2020.

Prema sadašnjem stanju stvari Trumpova kandidatura je tada samo još formalna stvar. Partijska konvencija republikanaca u augustu 2020. mogla bi tada slaviti najnekovencijalnijeg autsajdera koga su SAD u novijoj istoriji izabrale na vrh.

Međutim prvo će Trump svoje pristalice ovoga utorka verbalno jako zagrijati. Već danima predsjednik pun radosti najavljuje da već ima brojne prijave prijave za skup. Svaki ovakav skup je bolan za „Nikad Trumpove“, jer im pokazuje koliko je Trump omiljen kod ovih birača koji su nekada glasali za Reagana ili George W. Busha (neki uostalom i za Billa Clintona).

Trumpov razantni uspon od političkog autsajdera do glave države, šefa vlade, glavno komandirajućeg i praktično predsjednika republikanaca je tako frapirajući kao i činjenica da GOP ovoga čovjeka podržava, drži se uz njega, pa čak i dopušta da on partijom dominira. Zašto? U jednom remek djelu političke sile Trumpu je uspjelo da u potpunosti dominira partijom koja je još prije četiri godine uglavnom kritički stojala prema njemu, da je čak uzurpira.

Doduše, u liku Williama „Bill“ Welda, bivišeg guvernera Masačusetsa, natječe se jedan republikanac za predsjedničku kandidaturu. Weld je bio dva mandata guverner, diplomirao je na Harvardu i radio je u ministarstvu pravde dok je Ronald Reagan bio predsjednik. Čovjek je tvrdoglavac, podržavao je 2008. Baracka Obamu, 2012. njegovog republikanskog izazivača Mitt Romneya prije nego što je 2016. bio kandidat za mjesto potpredsjednika za malu libertarijansku partiju.

Danas se Weld opet broji u kandidate ali nije ozbiljna politička prijetnja Trumpu. Njegova kandidatura je prije izraz protesta nego konvencionalna nacionalna kampanja, procjenjuje „New York Times“, nakon što je Weld u februaru najavio svoje ambicije.

On sam vidi kao svoju moralnu obavezu, ustati protiv “tvrdog srca, netrpeljivosti i stisnutih pesnica nativizma i nacionalizma“. Weld argumentira da se ne smije pasivno sjediti „dok naša dragocjena demokratija polako kliže u sumarak“. Kod republikanaca vlada, što se tiče Trumpa, „ćutanje jagnjadi“, kaže on. Nadati je se da se može pokazati da bar par ljudi ne pripada ovom stadu jagnjadi.

Sa ovim pogledom Weld je kod republikanaca u jasnoj manjini. U GOP, posebno među senatorima, guvernerima i članovima predstavničkog doma nema primjetnog otpora čovjeku koji se izrugiva demokratiji, pravnoj državi, slobodi medija, ukratko vrijednostima Zapada.

Trump koji hvali autoritarne vođe kakav je ruski predsjednik Vladimir Putin i koji svoje tajne službe javno optužuje može u republikanskoj partiji vladati kako hoće. I još ga slave kao „konzervativnog“.

Čak i oni vodeći republikanci koji su autsajdera Trumpa uvijek prezirali i još prije nekoliko godina javno napadali danas stoje lojalno za svojim predsjednikom. Ovaj oportunizam ima osnovu. Radi se o fundamentu politike: moć. Ko kritikuje Trumpa mora računati sa tim da neće biti ponovo izabran – jer baza GOP stoji čvrsto uz 45. predsjednika SAD.

Od oštrog kritičara do branitelja

Najbolji primjer za ekstremnu promjenu stava u odnosu na Trumpa je Lindsey Graham, 63, senator iz Južne Karoline, prijatelj i životni drug prošle godine preminulog senatora John McCaina- koga je Trump nakon njegove smrti vrijeđao i ismijavao.

U takvim slučajevima Lindsey Graham malo zavija ali konačno kao da ne vidi taj nedostatak ukusa i takta predsjednika. On se promijenio od oštrog kritičara Trumpa u njegovog branitelja, u cjelini djelotvorno jer on vodi pravni odbor senata.

Za predsjedničke izbore 2016. Graham je i sam kandidovao, dakle unutarpartijski nastupao je protiv Trumpa. „Ako nominujemo Trumpa bićemo razbijeni… i to ćemo i zaslužiti“, twitovao je Graham prije manje od tri godine, u maju 2016. Kratko prije toga odustao je od vlastite kandidature i podržavo je potom teksaškog senatora Teda Cruza.

Zašto? Graham je u kandidaturi Cruza vidio „jedini put da se Trump zaustavi“. Trump, ocjenjivao je tada Graham je „lud“ i „indoktriniran“. Međutim prije svega on „nije konzervativni republikanac. On je oprtunista. On nije podoban za predsjednika SAD.“

Danas Graham spada u najuže suradnike Trumpa u kongresu, uključen je u njegovu vanjsku i personalnu politiku. On ide rado sa Trumpom na golf, bili su u nedjelju opet, i brani predsjednika gdje god može. Ako si kao političar relevantan za Trumpa to omogućava da utičeš na stvari koje su  u njegovim vlastitim očima dobre za zemlju i za svijet, kazao je Graham u jednom intervjuu za „New york Times“. I pritom pomaže prilikom ponovnog izbora, zar ne, pitao je reporter. Graham je parirao: „Ako ne želiš biti ponovo izabran onda si u pogrešnom poslu“. Tako ide politika.

Mitch McConnell, 77, je kao vođa republikanske većine u senatu, kome pripada od 1984. za saveznu državu Kentaki, jedan od najmoćnijih ljudi u Vašintonu. On utjelovljuje republikanski establišment koga Trump prezire i koji je za Trumpa dugo bio No-Go.

Doduše McConnell kritikuje Trumpa za ovu ili onu izjavu, naprimjer oko rasističkih nemira u Charlottesville. On je spriječio Trumpov plan da ukine obavezno zdravstveno osiguranje „Obamacare“. I on ne prihvata proglašavanje nacionalnog slučaja nužde zbog situacije na granici sa Meksikom.

Kada je Trump još 2015, tada jedan od više mogućih republikanskih kandidata, zahtjevao pokret protiv muslimana McConnell nazvao je to „potpuno nespojivo“ sa američkim vrijednostima i „kompletno neizvodljivo“. Četvrt godine kasnije izjasnio se za Trumpa kao kandidata GOP.

McConnell je vidio ovo kao doprinos da se vlastita partija održi jedinstvenom. Sada se lice iz stare GOP dobro razumije sa predsjednikom koji još uvijek igra na antiestablišment kartu. A McConnell u međuvremenu ima i uske porodične veze sa Trumpom: Njegova supruga Elaine je Trumpov ministar saobraćaja.

Sa čovjekom u Bijeloj kući aranžirao se i Marco Rubio, 48, senator iz Floride i nekada konkurent za predsjedničku kandidaturu. Nekada ga je Trump ismijavao kao „maloga Marca“, a danas se povremeno veselo pojavljuju rame uz rame. I ranija Rubiova kritika na Trumpov propagandni slogan „Make America Great Again“, naima da je Amerika ipak veličanstvena, od njega se više ne čuje.

U međuvremenu su rječiti unutarpartijski kritičari Trumpa napustili političku pozornicu. Jeff Flake, 56, bio je do prije pola godine senator za Arizonu i stalni Trumpov kritičar. Napustio je senat ali žestoko napada predsjednika nazivajući ga “opasnim za demokratiju”. Na kandidaturu za predsjednika ne računa jer zna da nema izgleda u trci sa Trumpom.

Bob Corker, 66, do početka 2019. predsjednik vanjskopolitičkog odbora u senatu i još jedan od kritičara Trumpa također se povukao iz prvih redova politike. „Nisam nikada računao da će doći dan u kojem će Bijela kuća usputno raditi za krunskog princa Saudijske Arabije“, kritikovao je Corcer prošle godine nekritičko držanje Trumpa prema režimu u Rijadu.

Glasovi kao ovaj se sve manje čuju. I Mitt Romney, 72, senator iz Jute u međuvremenu je odustao od kandidature za predsjednika. On je ograničio svoj nekada jaki otpor ukazujući da ostavlja podršku Trumpu otvorenom i da želi vidjeti moguće alternative. Potraga za alternativama bi se mogla slijedećih mjeseci pokazati kao veoma ograničena.

welt.de

Daniel Friedrich Sturm
Autor 19.6.2019. u 10:50