Barače Obama, preuzmite Vi

Izdvajamo

• Šta uraditi? Problem je da su međunarodni akteri, koji su 1995. sklopili državu Bosnu i Hercegovinu, istovremeno stvorili i uslove za njen raspad. U teoriji oni se bore protiv srpskog – i hrvatskog – nacionalizma i za multietničku i multikulturalnu državu, jednu vrstu mini izdanja Jugoslavije prije njenog raspada. U praksi oni su stvorili dvije etničko-religiozne definisane poludržavne strukture: na jednu stranu srpska Republika Srpska i na drugoj strani bošnjačko – hrvatsku – ili muslimansko – katoličku – federaciju koja je sa svoje strane podijeljena u deset muslimanskih ili katoličkih dominiranih kantona.

Povezani članci

• Kako je kapitalizam upropastio internet
• Velika Britanija upozorila na “ozbiljne posljedice” ako Iran ne oslobodi njihov naftni tanker
• Studija: EU i nejednakost
• Trauma transformacije
• Australija dozvolila ulazak u zemlju prvi put u dvije godine
• Saudijska policija spriječila muškarca da zapali Kabu

Foto: Arhiva

Bosni i Hercegovini prijeti raspad i građanski rat. Međutim, EU gleda na to nedjelujući. Pritom sada je potrebno međunarodno posredovanje na najvišem nivou.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Sada 25 godina zapostavljanja uzima svoj danak. Bosna stoji na ivici raspada i građanskog rata. Vanjske sile su umiješane: Rusija, Kina, Mađarska i Srbija. Njemačka je postavila novog Visokog predstavnika Međunarodne zajednice u Sarajevu ali sa Christianom Schmidtom opet je nominovala dobronamjernog političara iz druge garniture koji u zemlji nema nikakav autoritet. Rusija i Kina ga bojkotuju i on ne može više učiniti nego da moderira tu bijedu. Evropska unija nedjelujući posmatra kako Zapadni Balkan postaje predvorje od Rusije propagiranog etnonacionalizma.

Bosna i Hercegovina je mala zemlja sa samo 2,7 do 3,3 miliona stanovnika. Neki se šale da ona prije treba gradonačelnika nego predsjednika. Umjesto toga ona ima tri predsjednika, dva kvazi nacionalna takozvana entiteta i jedan autonomni grad. Početkom devedesetih godina ovdje je bjesnio rat između pristalica Velike Srbije na jednoj i muslimanskih Bošnjaka te katoličkih Hrvata na drugoj strani. Poginulo je 100.000 ljudi, a polovina stanovništva je pobjegla ili je protjerana. U Srebrenici se desio genocidni masakr nad preko 8.000 muslimana – prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Evropa je gledala kao paralizovana. Tek intervencija SAD-a pod vodstvom predsjednika Bill Clintona zaustavila je ubijanje. Vođe bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata bile su 1995. zatvorene u vazdohoplovnoj bazi u Dejtonu dok nisu potpisali dogovor. Trupe NATO i EU otada nadgledaju mir, od Savjeta bezbjednosti ovlašteni prokonzul – Visoki predstavnik – funkcioniše kao najviši autoritet polukolonije, sa širokom punomoći da smjenjuje političare i poništava zakone.

Dodik želi „Republiku Srpsku“ izdvojiti iz federalne države

Mir se drži – zasad. Međutim, nezaposlenost je visoka, korupcija još gora. U jednoj anketi od prije tri godine 87 ispitanih mladih ljudi mislilo je da se bez veza ne može dobiti posao. Oko 49 posto je htjelo napustiti zemlju. Ko je dobro obrazovan i ambiciozan toga roditelji guraju da napusti zemlju da bi mogao odhraniti porodicu. Ostaju stari i ostavljeni. Oni su podložni nacionalističkim parolama i lak su plijen za beskrupulozne političare.

Primjer je Milorad Dodik, jedan od tri predsjednika Bosne i Hercegovine i vođa bosanskih Srba. Svoju karijeru socijaldemokrat je započeo kao protivnik srpskog nacionaliste Radovana Karadžića, koji je bio odgovoran za masakr u Srebrenici. U međuvremenu Dodik sam igra na nacionalističku kartu. On negira genocid nad Muslimanima, a nasuprot tome govori o genocidu Muslimana na Srbima. Dodik vidi Srbe kao žrtve na jednu stranu muslimanske ekspanzije nakon poraza protiv Osmanlija 1389. godine, a na drugu stranu „germanske“ agresije od 1914. godine: prvo Austrougarska, onda nacistička Njemačka i sada navodno EU dominirana Njemačkom. Prije svega kada je u pitanju Visoki predstavnik – Od 2009. godine bio je to Austrijanac Valentin Inzko, sada je to bivši njemački ministar poljoprivrede i CSU političar Christian Schmidt.

Dodik hoće da srpski entitet “Republiku Srpsku” izdvoji iz federalne države – i u drugom koraku – priključi Srbiji. To ne bi bio samo kraj ugovora iz Dejtona nego i krhke države Bosne i Hercegovine. Srbija bi ostvarila jedan od svojih ciljeva iz devedesetih godina – stvaranje etnički uglavnom homogene Velike Srbije. Odlučujući korak ka neovisnosti načinio je Dodik ovih dana sa povlačenjem Srba iz zajedničke armije, koju on označava kao „muslimansku armiju“. Formiranje samostalne armije „Republike Srpske“ stvorilo bi uslove za secesiju ili rat – ili oboje.

Prijeteće ponavljanje građanskog rata

Šta uraditi? Problem je da su međunarodni akteri, koji su 1995. sklopili državu Bosnu i Hercegovinu, istovremeno stvorili i uslove za njen raspad. U teoriji oni se bore protiv srpskog – i hrvatskog – nacionalizma i za multietničku i multikulturalnu državu, jednu vrstu mini izdanja Jugoslavije prije njenog raspada. U praksi oni su stvorili dvije etničko-religiozne definisane poludržavne strukture: na jednu stranu srpska Republika Srpska i na drugoj strani bošnjačko – hrvatsku – ili muslimansko – katoličku – federaciju koja je sa svoje strane podijeljena u deset muslimanskih ili katoličkih dominiranih kantona.

Pošto su se izbjeglice i protjerani rijetko htjeli vratiti nađeno je pragmatično rješenje za zamjenu vlasništva – grubo rečeno: Protjerani Srbi su uzeli imovinu izbjeglih Muslimana i obratno – Bosna je nakon Dejtona bila multietnička samo još po imenu. Prije građanskog rata 13 posto brakova bilo je zaključeno među pripadnicima različitih etnija, u Sarajevu čak jedna trećina; 2019. bila su to još samo 3 posto. Škole su razdvojene, učenici uče različite verzije zajedničke istorije.

Iz provizorijuma je postala nefunkcionalna država

Dejton je zamišljen kao provizorij. Ekspanzija EU na Balkan trebala je ovdje, kao i ostatku Evrope, granice i ograničenja učiniti manje važnim. Kako je EU proširenje na Zapadni Balkan pomjerila na neodređeno vrijeme iz provizorija Dejton postala je trajno nefunkcionalna država čiji raspad je samo pitanje vremena ako EU ne bude djelovala. U svemu tome mađarski premijer Viktor Orban igra kobnu ulogu. On pridobija Dodika kao saveznika njegove unutrašnjoevropske koalicije protiv globalizacije i doseljavanja, za naciju, porodicu i hrišćanstvo i kao most prema Srbiji gdje se nacionalistički, crkveni i konzervativni krugovi bore sa proevropskim snagama za budućnost zemlje.

Da li Dodik želi rat može se sumnjati. Ali on se toga manje boji nego EU. Srbija bi Dodika u svakom slučaju bez oduševljenja i tajno podržala; ali već malo elitnih trupa iz Rusije, kamufliranih kao dobrovoljci ili plaćenici, moglo bi biti dovoljno da odvrate EU ili NATO. Ako muslimanski džihadisti ili hrvatski separatisti budu provocirani trajni građanski rat bi opet bio tu. Na kraju bi bio raspad Bosne i Hercegovine. Srbija bi bila trajno otuđena od Zapada i satelit jedne Rusije, koja će u haosu, koji će slijediti nakon Putina, biti možda još manje predvidiva nego trenutno.

Ne želi li EU svoje zadnje dvorište, kako neki nazivaju Balkan, izgubiti od onih snaga koje aktivno rade na raspadu države mora predsjednica komisije Ursula von der Leyen i one vlade, koje vjeruju u mirovnu misiju EU na kontinentu, dati više podrške proevropskim snagama u Srbiji – i Mađarskoj. Tu spada konačno i perspektiva pristupa za sve države Zapadnog Balkana. Ako pritom moraju biti ublaženi uslovi pristupa, neka tako bude.

Schmidt bi morao biti zamijenjen

U samoj Bosni moraju mirovne trupe EUFOR Althea, čiji mandat je upravo produžen za godinu dana, ojačati da bi se jasno reklo da EU neće bez djelovanja posmatrati kako Dodik gazi nogama međunarodno pravo. Istovremeno Evropljani moraju razmisliti o tome kako bi trebao biti definisan Ured visokog predstavnika.

Rusija i Kina žele ga ukinuti. Oni su već uspjeli time da Schmidt svoj izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini, u kome je posebno kritikovao separatistička nastojanja Dodika, nije smio prezentirati Savjetu bezbjednosti. To će Dodika dalje ohrabriti. Schmidt je pristojan čovjek, opran svim vodama njemačke politike. Međutim, pozicija Visokog predstavnika u potencijalno najeksplozivnijem regionu Evrope je preteška za njega. Sa aspekta srpskog resentimenta – i stvarno loše istorijske uloge Njemačke na Balkanu – i sposobniji Nijemac ne bi bio pogodan za taj posao.

Schmidt bi trebao što brže i sačuvanog obraza biti zamijenjen međunarodno iskusnom osobnosti, koja je spremna i u poziciji, da iskoristi punomoći ove pozicije. Da bi se spasila Bosna i konačno povela ka Evropi. Barače Obama, preuzmite to Vi.

zeit.de