Biden odigrava svoje adute

Ezra Klein
Autor 2.11.2022. u 11:35

Biden odigrava svoje adute

Foto: DPA – Najveća snaga Joe Bidena: On nije Donald Trump

Šanse demokrata na međuizborima u novembru su bolje nego što je bilo za očekivati. To leži i na trenutnom predsjedniku.

Piše: Ezra Klein  ipg-journal.de  11.10.2022

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Ezra Klein je pisao kao novinar i politički komentator za Washington Post, Online magazin Vox i časopis The American Prospect. Od januara 2021. on je kolumnista kod New York Times. Klein je autor stručne knjige Why We Are Polarized koja je izašla 2020. i u kojoj analizira rastuće političke i društvene podjele u SAD.

Prema institutu za ispitivanje javnog mnjenja Gallup 56 posto Amerikanaca nije zadovoljno sa radom sadašnjeg predsjednika Joe Bidena. Oko 80 posto vidi zemlju na pogrešnom putu. 82 posto misli da je gospodarstvo u “osrednjem” ili lošem stanju“ a 67 posto smatra da će se stanje pogoršati.

Da partija predsjednika na međuizborima – Midterm Elections – loše prođe je normalno. Ali šta ako se međuizbori održavaju u vrijeme kada je nezadovoljstvo predsjednikom i njegovom partijom u toj mjeri veliko? Oni bi ustvari morali ispasti katastrofalno.

Uprkos tome izgleda makar u ovom trenutku da ovaj izborni scenario neće nastupiti. Web mreža za prognoze FiveThirtyEight vidi šanse da demokrati odbrane svoju većinu u Poslaničkom domu otprilike na 33 posto i vjerovatnoću da ostanu najača snaga u Senatu na oko 66 posto. Druge prognoze kao i kladionice predviđaju sličan ishod izbora.

Moguće je da ankete, koje su se proteklih tjedana donekle stabilizovale, podcjenjuju učešće na izborima republikanskog biračkog tijela. To ne bi bilo prvi puta. Za demokrate je posebno uznemiravajuće u ovom sklopu da je to bio slučaj na ranijim međuizborima u nekim saveznim državama u kojima oni ove godine bezuslovno moraju pobijediti. Međutim čak i da republikanci ostvare dobar rezultat demokrati se ne moraju sigurno bojati tako teškog poraza kakav su partije aktuelnog predsjednika doživjele 1994., 2010. i 2018. Isplati se ispitati zašto je to tako.

Osim toga važnu ulogu naravno igra presuda Dobbs.

Pogledajmo prije svega aktuelnu raspodjelu mandata. U predastavničkom domu sjedi samo sedam demokrata koji su mogli pobijediti u izbornim krugovima u kojima je 2020. pobijedio Donald Trump. Demokrati trenutno ne drže puno ovih „Crossover“ izbornih okruga (to su izborni okruzi u kojima je izbore za Kongres dobila druga partija u odnosu na onu čiji predsjednički kandidat je u tom izbornom okrugu osvojio većinu), koji su im 2010. i 1994. donijeli masivne gubitke. Na drugoj strani u Senatu za demokrate u tom smislu izgleda stvarno dobro iako republikanci tamo imaju većinu mjesta.

Osim toga važnu ulogu naravno igra presuda Dobbs, koja je dovela do toga da se više birača interesuju za demokrate i više mladih žena se upisuju u biračke spiskove. Svi kandidati, stratezi i analitičari, sa kojim sam razgovarao, su bez obzira na partiju ubjeđeni da je presuda Dobbs kod ovih izbora nanovo izmješala karte. Intrigantno je pitanje hoće li taj poticaj energije izgubiti na djelovanju tokom mjeseci kako se približavaju izbori.

Postoji još jedan dalji faktor koji u predvečerje Midterma dovodi do zabune – naime činjenica da se Biden pojavljuje relativno malo a Trump pokazuje neuobičajeno jaku prisutnost.

Da je Trump neumorno prisutan u politici SAD ima više razloga. Jedan razlog je naravno Trump sam. On bez prestanka govori, vrijeđa, optužuje, nagovara i provocira i priprema javno svoju izbornu kampanju za 2024. godinu. Dok sam pisao ovaj članak dobio sam e-mail od „Donald J. Trump“, u čijem polju za predmet je ime odašiljača CNN bilo prevedeno sa „Corrupt News Network“ i iz koga sam mogao shvatiti da Trump priprema tužbu za klevetu protiv CNN. Takvi mailovi se ne šalju ako ne želite doći na naslovne stranice.

Usto dolazi neuobičajeno posledično dejstvo Trumpovog predsjedništava, koje je vidljivo svuda na političkom pejsažu SAD. Istraga o napadu na Kapitol 6. januara 2021. je u toku, a nedavno je FBI pretražio Trumpovo imanje Mar-a-Lago i našao dokumenta koja su označena kao tajna, a koje je Trump protuzakonito uzeo sebi.

Biden daje iznenađujuće malo intervjua i konferencija za medije.

Trump nosi odgovronost i za to da republikanci idu u trgu sa nekoliko ne baš sjajnih kandidata koji im prave prilično mnogo problema. Trump je gurnuo J. D. Vancea u Ohaju, Herschela Walkera u Džordžiji i Mehmeta Oza u Pensilvaniji koji u volji birača svi zaostaju iza očekivanja. Republikanski senator Mitch McConnell izjavio je nedavno u govoru pred Trgovinskom komorom Sjevernog Kentakija da republikancima možda neće uspjeti da povrate većinu u Senatu i dao je zajedljivu primjedbu: „Rezultat izbora mnogo zavisi od kvaliteta kandidata.“

Koliko god se Trump napreže da ostane tema vijesti toliko se Biden trudi da se ne pojavi na naslovnim stranicama. On ne namjerava nikakvim postupcima privlačiti pozornost na sebe niti se trudi da twitovima dobije veliki broj klikova. Da li se ovdje radi o strategiji ili neophodnosti meni nije uvijek jasno: Nisam siguran da Bidenov tim njemu vjeruje da će u direktnom razgovoru ili na konferenciji za štampu ostaviti uvijek dobar utisak. Međutim, možda je pitanje „strategija ili nužnost“ suvišno: Ponekad se dobre strategije izrode iz okolnosti koje nismo željeli.

Biden jednostavno u političkoj debati ne zauzima puno prostora. On je tip političara koji publiku puno manje veže i polarizira i mnogo manje se stavlja u središte pažnje nego njegovi prethodnici Trump, Obama i Bush. On je proteklih mjeseci imao iznenađujuće puno uspjeha i onda se opet povukao u pozadinu.

To ne znači da Biden drži ruke u krilu. On reaguje. Samo u poslednjim tjednima pomilovao je sve one koje su savezni sudovi osudili zbog posjedovanja marihuane, najavio je otpis dugova za ranije studente sa obimom od više stotina milijardi dolara (pri čemu međutim postoje i dalje pravna i upravnotehnička pitanja) i potpisao je zakon o borbi protiv inflacije (Inflation Reduction Act). Konačno on i dalje radi svoj posao, uvijek opreza, da njegove političke ideje ne bi vodile do kulturoloških borbi.

Da biste Bidena podržali ne morate ga voljeti.

Biden nije 2020. nominiran kao predsjednički kandidat zbog toga što je bio najuzbudljiviji kandidat ili što je iza sebe imao legiju vjernih pristalica. Najčešće navođeni argument u korist Bidena bio je da bi mnogi ljudi sa njim mogli živjeti. Ova pretpostavka se ostvarila. Biden je uspio da iza sebe sakupi neuobičajeno široku koaliciju ljudi kod kojih Trump izaziva strah a koji Bidena smatraju u najmanju ruku prihvatljivim. Ova strategija pretpostavlja da se Biden uči suzdržanosti. Mnogi političari bi ako bi nastupili protiv Trumpa izbore napravili kao glasanje o vlastitoj osobi. Biden se povlači i posmatra kako Trump iz izbora pravi glasanje o Donaldu Trumpu.

To je vjerovatno jedan od razloga za Bidenove stalne niske ocjene o popularnosti. Bidenova privlačnost za demokrate zasniva se na tome da se on zalaže za red i strukturu a manje na njegovoj sposobnosti da inspiriše druge i da ih oduševljava. Da biste Bidena podržali ne morate ga voljeti. Dovoljno je ako mu se vjeruje da će spriječiti ono lošije. Na tome se do danas nije ništa izmjenilo.

Jedno i dalje otvoreno pitanje je šta bi Biden i demokrati radili ako Trump ne bi bio na glasačkom lističu i Biden morao biti jedni pokretački motor za demokrate. Međutim Biden u 2022. slijedi nevjerojatno sličnu strategiju kao i u 2020. i očito je s njom postigao određeni uspjeh. On se ne bori svaki dan za pažnju nacije. Time on daje Trumpu, Vrhovnom sudu i nizu dubioznih republikanskih kandidata dovoljno prilika da sami dospiju na naslovne strane i time demokratima jasno pokažu šta stoji 2022. na kocki.

Ja sam proteklih godina često doživio da su rezultati anketa bili pogrešni. Zbog toga nisam nikako siguran da će se 2022. pokazati za demokrate kao uspješna godina. Ne bi me ni najmanje iznenadilo ako republikanci osvje većinu kako u Predstavničkom domu tako i u Senatu.

Međutim jedno ne treba zaboraviti: 2010. u uporedivoj fazi oduševljenje za izbore kod republikanaca bilo je veće nego kod demokrata. 2018. u odgovarajućem trenutku demokrati su unijeli više entuzijazma za izbore nego republikanci. A šta ove godine? Ovoga puta je situacija dosta izjednačena pri čemu neke ankete vide demokrate u blagoj prednosti. Ako to tako ostane i demokrati u novembru spriječe izborni neuspjeh Biden duguje svome rivalu Trumpu korpu voća.

ipg-journal.de

Ezra Klein
Autor 2.11.2022. u 11:35