Biden pod pritiskom

Povezani članci

• Prvi sastanak zvaničnika SAD i Kine od incidenta s balonom
• U Nemačkoj od iduće godine zabrana na nove sisteme za grejanje na gas i naftu
• Morales objavio izbornu pobjedu u Boliviji
• Cameron: Škoti, skačete u nepoznato
• Opći štrajk paralizirao Grčku, škole i tvrtke zatvorene
• Demonstracije na ulicama Pariza protiv uvođenja novih covid mjera

Ukoliko novi predsjednik SAD-a ne želi prepustiti Kini vodeću ulogu u svjetskoj trgovini SAD mora pristupiti Transpacifičkom partnerstvu

Piše:  Ho-Fung Hung – Ipg-journal.de 

Preveo i prilagodio Ešref Zaimbegović 

Poslednjeg su mjeseca ASEAN države kao i Kina, Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja postigle dogovor o slobodnoj trgovinskoj zoni Regional Comprehensive Economic Partnership (RCEP). Kina je već u pripremama rukovodila pregovorima dok se Indija još 2019. povukla, a SAD nije ni učestvovao. U svijetu protekcionizma i carina – otjelovljenom u predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je istupio iz trgovinskih dogovora i vodio trgovinske ratove jednako protiv saveznika i protivnika – globalizacija bi mogla, sa novim gospodarskim partnerstvom i pod vođstvom Kine, dobiti novi zamah, pošto je SAD ispustio kormilo iz ruke.

Upoređen sa drugim regionalnim trgovinskim dogovorima, poput onog između SAD, Meksika i Kanade (USMCA) ili Comprehensive and Progressive Agreement for Trans-Pacific Partnership (CPTPP), nasljednikom neuspjelog Transpazifičkog partnerstva (TPP), RCEP važi u opsegu i dometu kao ograničen. Međutim, na njegovim se osnovama trgovina i investicije u okviru zone slobodne trgovine mogu i dalje liberalizirati.

Takav je razvoj, međutim, sve drugo osim siguran jer se mnoge od zemalja učesnica s područja jugoistočne Azije boje suviše jake ovisnosti o Kini, najvećem nacionalnom gospodarstvu u grupi. Osim toga, mnoge od ovih zemalja su u Istočnom i Južnom kineskom moru upletene u područne sporove sa Kinom. One tačno znaju da veliki susjed teži tome da svoje trgovinske partnere šikanira preko svoje tržišne moći.

Mnoge zemlje u regionu se također boje da bi produbljavanje gospodarskih odnosa sa Kinom moglo voditi tome da kineske robe i investicije u velikoj mjeri uđu u njihove zemlje, a da pristup kineskom tržištu, nasuprot tome, ostane ograničen. Strah od jeftinih kineskih industrijskih proizvoda i rastućeg trgovinskog deficita bio je glavni razlog povlačenja Indije iz pregovora. Dvadeset godina nakon pristupa Kine u WTO, tržišta mnogih zemalja puna su kineske robe i kapitala. Nasuprot tome, Peking nije svoje tržište otvorio u obimu koji je obećan.

Mnoge zemlje bi pristupanjem poretku slobodne trgovine pod okriljem SAD dobile pristup ogromnom tržištu za izvoz svojih proizvoda.

Kina pod globalizacijom podrazumijeva otvaranje novih tržišta za svoje proizvode i kapital. Globalizacija pod kineskim vodstvom, međutim, ne znači da će Kina svojim trgovinskim partnerima olakšati pristup svom tržištu, bez obzira kako ružičasto izgledaju obećanja iz trgovinskih dogovora. Baš nasuprot, mnogo toga ukazuje da kinesko tržište za inostrana preduzeća postaje sve nepristupačnije i da su tržišne reforme već godinama sve slabije.

Kineska vizija globalizacije jako se razlikuje od one pod vodstvom SAD-a, jer SAD privlači druge zemlje da pristupe trgovinskom dogovoru, između ostalog, i otvaranjem svog ogromnog potrošačkog tržišta. Mnoge zemlje su pristupanjem poretku slobodne trgovine, pod okriljem SAD-a, dobile pristup ogromnom tržištu za izvoz svojih proizvoda. To se, primjerice, odnosi na Meksiko, kada je 1994. pritupilo NAFTA i na Kinu, kada je 2001. pristupila WTO.

Sadašnja faza globalizacije pokrenuta je od strane SAD-a osamdesetih godina. One su decenijama podupirale slobodnu trgovinu i blagostanje u odnosu na zemlje u razvoju koje su bile izvozno orijentirane, prije svih Kinu. To da je, kao posljedica, došlo do premještanja industrijskih radnih mjesta iz SAD-a ka njihovim trgovinskim partnerima, provociralo je protureakciju koja je bila neprijateljska prema slobodnoj trgovini, a koja je pomogla Donaldu Trumpu 2016. u njegovom izboru, a demokratskoj partiji dala poticaj. Nakon toga je Trump 2017. godine, u prvim danima mandata, otkazao učešće SAD-a u Transpacifičkom partnerstvu.

Vlada predsjednika Obame energično je podupirala TPP između SAD-a i najvažnijih azijsko – pacifičkih nacionalnih gospodarstava, pri čemu Kina izričito nije bila uključena. „Zahvaljujući TPP“, rekao je predsjednik Obama, „nema Kina, nego Amerika, vodeću poziciju u globalnoj trgovini.“ Dogovor je trebao izvršiti pritisak na Kinu da poboljša zaštitu intelektualnog vlasništva i pristup tržištu, ukoliko je željela pristupiti. Iako su azijsko – pacifičke zemlje morale pristati na neke kompromise u odnosu na američke koncerne (naprimjer u odnosu na zaštitu intelektualnog vlasništva), mnoge azijske zemlje  bile su optimistične u odnosu na Transpacifičko partnerstvo jer im je bilo obećano dalje otvaranje tržišta SAD-a.

Kad je učešće SAD-a u TPP palo, kao žrtva neprijeteljske politike prema slobodnoj trgovini u Vašingtonu, ostale zemlje učesnice pokrenule su CPTPP. Međutim, bez učešća SAD-a sa njihovim ogromnim izvoznim tržištem, trgovinski dogovor ima znatno manju težinu. Ostaje nada da će SAD (opet) promijeniti svoje mišljenje i ponovno pristupiti dogovoru.

Zaključivanje novog azijskog dogovora o slobodnoj trgovini je problem za novu vladu predsjednika Bidena i njenu trgovinsku strategiju za Aziju.

Zaključivanje novog azijskog dogovora o slobodnoj trgovini je problem za novu vladu predsjednika Bidena i njenu trgovinsku strategiju za Aziju. Često se čuje da se zbog neprijateljskog raspoloženja prema slobodnoj trgovini, koje vlada u SAD-u, novo učešće u velikom dogovoru o slobodnoj trgovini u budućnosti politički neće moći realizovati, u najmanju ruku ne u početnoj fazi Bidenove administracije. Nova vlada treba da rješava mnogobrojne hitne zadatke, naprimjer pandemiju korone i njene gospodarske posljedice.

Stvaranje RCEP-a, zbog toga, mijenja američki pogled na transpacifičko partnerstvo kao i na pitanje radnih mjesta. Ako vlada SAD-a i dalje ne bude u TPP, time neće spašavati radna mjesta u Americi, nego riskira njihovo smanjenje. Biden se, zbog toga, u izbornoj kampanji pokazao spremnim za novo pregovaranje o TPP.

Ako  želi smanjiti otpor snaga u Kongresu, koje su neprijateljske prema slobodnoj trgovini, protiv ponovnog pristupa, mora za TPP ispregovarati stroža pravila zaštite na radu. To je apsolutno moguće. Nakon što je Trump napustio NAFTA, Vašingtonu je uspjelo da ponovno ispregovara USMCA sa novim pravilima za zaštitu na radu i „regionalne vrijednosne sadržaje“, tako da plate zaposlenih u SAD-u i Meksiku ostaju konstantne ili čak mogu rasti. Kad je Kongres SAD-a odobrio Sjevernoamerički dogovor o slobodnoj trgovini, imao je podršku velikih organizacija radnika i sindikata.

Ukoliko bi zemlje u azijsko – pacifičkom prostoru morale birati između dogovora o slobodnoj trgovini s dominacijom relativno nepreglednog i nepristupačnog kineskog tržišta i dogovora koji pod vodstvom SAD-a obećava otvorenije i veće tržište, sigurno bi dale prednost ovome posljednjem. Nova vlada SAD-a, zbog toga, treba što je moguće prije ponovno pregovarati o Transpacifičkom partnestvu i pristupiti mu da bi osigurala vodeću poziciju SAD-a, obezbjedila slobodnu i fer trgovinu u indopacifičkom području, a u Americi osigurala radna mjesta  i stvorila nova.

Ho-Fung Hung je profesor političke ekonomije na  School of Advanced International Studies univerziteta Johns Hopkins. Težište njegovog istraživanja su globalna politička ekonomija, protesti, stvaranje nacionalnih država, socijalna teorija i istočnoazijski razvoj.