ENG
Bivši šef BND i Ureda za zaštitu ustavnog poretka o „video klopki“: Tajni osjećaji
Autor/ica 👤Sascha Lobo
Povezani članci
Foto: HAYOUNG JEON/ EPA-EFE/ REX – Bivši šef obavještajne službe Hans-Georg Maaßen
Nakon Stracheovog skandala FPÖ dobija podršku od bivših pripadnika njemačke obavještajne službe. Oni u korist desničara iznenada otkrivaju svoje osjećaje za privatnu sferu i odbojnost prema nadziranju.
Piše: Sascha Lobo
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Ono što je stvarno interesantno na FPÖ skandalu oko videa sa Ibice sa moga aspekta nije njegovo postojanje a sadržaj samo djelomično. Mi odavno znamo da desničari i desničarski ekstremisti ni najmanje ne poznaju vlastiti moral iako oni ni o čemu drugom ne govore. Javna reakcija na otkriće i ostavke međutim otkriva nešto iznenađujuće. Posebno kad se reakcija pristalica FPÖ u socijalnim medijima uporedi – sa onom od bivših njemačkih obavještajaca. Paralele su u svakom državnopravnom pogledu uznemiravajuće. One govore mnogo o desničarskom problemu BND (Bundesnachrichtendienst-Njemačka obavještajna agencija) i Ureda za zaštitu ustavnog poretka i nazorima desničarskih i desničarsko ekstremističkih birača.
Nekadašnji potpredsjednik BND, Rudolf Adam, je bez zazora postavio antisemitsko pitanje: „Je li to bio Mosad?“. To je naslov članka u kome on mumlja o upravo ovom pitanju. I to bez ikakvog dokaza, samo sa tvrdnjom da je „Mosad za to sposoban“. U socijalnim mrežama “Mosad” ima identično značenje sa “jevrejskom svjetskom zavjerom” i upravo sa ovom intencijom FPÖ pristalice podjelile su članak bivšeg vicepredsjednika BND.
U jednom bizarnom začaranom krugu zaključaka Adam tvrdi da je upravo antisemitizam FPÖ mogao biti pokretač za Mosad. U Austriji je slično kao u Njemačkoj desničarski antisemitizam zarazan samo što se tamo politički ofanzivnije instrumetalizira. Već prije tri godine u okviru jedne afere SPÖ oko jevrejskog savjetnika imenom Tal Silberstein, „glasine o Mosadu“ doprle su do ozbiljnih medija. Uostalom može se i nagovještaj o Silbersteinu koji je napravio Sebastian Kurz u govoru o krizi države čitati kao povezujuća tačka antisemitizma.
Iznenadno suosječanje za privatnost
Bivši šef BND August Hanning zastupa tezu da je video snimanje „veoma kompleksna operacija koju poznajemo samo od obavještajnih službi“. Video snimak Hanninga podjeljen je na FB kao dopuna Adamsovog članka. Hanning objašnjava motivaciju: „Očigledno se pokušava manipulisati sa izborima“. Onda ide u apsurdnu ofanzivu: “Čak i teška kaznena djela ne opravdavaju nadzor stanova”, kaže on i veoma se brine za “političku kulturu”. Obavještajac, čiji bi najvažniji zadatak trebao biti spriječavanje veleizdaje i koji je zato organizovao prisluškivanje hiljada i hiljada ljudi – iznenada se brine za nadzor stambenih prostora? Isto kao što se, prema bivšem vice predsjedniku BND Adamu, radi o ponašanju koje djeluje “pola mafijaški, pola veleizdajnički”?
Da, stvarno – upravo u trenutku kada se stvarno radi o veleizdaji, o rasprodaji Austrije, nekadašnji šef BND otkriva svoje srce protiv nadzora.
To se može razumjeti samo još kao odbrana Strachea. Među pristalicama FPÖ na socijalnim mrežama to je u svakom slučaju tako shvaćeno. Jer Henning dodatno odvlači fokus sa pokušaja izdaje obojice desničarskih ekstremista Strachea i Gudenusa na teme „uticaj na izbore“ i „privatnost“. Hanning agira kao poltički komentator onako kako se FPÖ strategijski postavila: Nije problem pokušaj izdaje nego povreda privatnosti, navodni uticaj na izbore i mračne namjere snaga koje stoje iza toga. U cjelini se sakriva ono što je srž problema: govor i djelovanje vrha FPÖ. Uostalom to se naziva derailing (sići sa tračnica, zglaizati prim.prev.) kada se treba pobjeći od očigledne krivice.
Suština fašizma
Mora se potsjetiti na to da postoji uska povezanost između njemačkih obavještajnih službi i FPÖ i to u osobi Klaus-Dieter Fritschea. Angela Merkel dovela ga je nakon Snowdenovih otkrića u svoj ured – kao povjerenika za obavještajne službe. On je već bio vicešef Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Do marta 2018. bio je u njemačkom uredu kancelarke a od marta 2019. radi za desničarsko ekstremističkog FPÖ ministra unutrašnjih poslova Herberta Kickla i to sa suglasnošću njemačke vlade. Kickl, najopasniji čovjek Austrije, govorio je ovakve stvari: „Pravo treba da slijedi politiku a ne politika pravo.“ To je ustvari sukus fašizma jer to znači ukidanje podjele ovlasti, pripremu principa vođe i totalitarni pogled na svijet.
Dva mjeseca poslije ove rečenice Fritsche je počeo raditi za Kickla. Ta činjenica je potpuno zataškana jer Fritsche je u njemačkim obavještajnim krugovima dobro umrežen i godinama vrlo moćan čovjek. U stvari nevjerovatno. I uprkos tomu očekivano jer Fritsche je rekao 2012. baš pri istrazi kriminala NSU značajnu rečenicu: „Dobrobit države je važnija nego parlamentarna istraga!“ Sa Fritscheovim plačenim angažmanom za desničarske ekstremiste ovaj citat dobija sasvim novi zvuk.
Poza žrtve zajednom sa zamjenom uloga počinilac – žrtva.
I desničarski stric iz sjene i nekadašnji šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen je odličan zagovornik za pristalice FPÖ na socijalnim mrežama. Ne samo da uvodi u igru „levičarske i ljevičarsko ekstremističke akriviste“. On stvarni skandal vidi u „video zamci“ a time očigledno ne vidi u izjavama desničarsko ekstremističkog vođstva FPÖ. To znači: Do poslednje godine šef njemačke obavještajne službe bio je čovjek za koga je pretpostavka o ljevičarskoj video klopci veća nego dokazani pokušaj kasnijeg vicekancelara da svoju zemlju izda i proda. Zajedno sa njegovim tvrdnjama o „ljevičarsko ekstremističkim snagama“ u SPD ovdje je sa moga gledišta sasvim jasno: Maaßen odbija današnju liberalnu demokratiju. On nije smio biti šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka, on je bliži desničarsko ekstremističkoj FPÖ nego najbezazlenijoj partiji Njemačke (SPD).
Maaßenovu „video zamku“ pristalice FPÖ šire na FB kao finalni dokaz: Ne radi se o oprostivoj grešci Strachea i Gudenusa na odmoru nego o zamci. Gudenus, koji se očigledno boji, da bi se još neke ozbiljne stvari mogle objaviti, iz predostrožnosti uvodi u igru „psihofarmatičke tvari“, čak i K.-o. kapi.
Ispada to, pomješano sa izvinjenjima i odvraćanjima bivšeg njemačkog obavještajca, kao sveobuhvatna priča u pozi žrtve uključujući i zamjenu počinioca i žrtve. To u glavama i računima na socijalnim mrežama pristalica FPÖ funkcioniše perfektno. Trupa bivših njemačkih obavještajaca šepuri se između glasina o antisemitizmu i instinktu zaštite FPÖ i time kompletira – nažalost to ovdje moram pohvaliti – njihovu sjajnu odbrambenu strategiju.
Strache – pravi, solidan, častan čovjek
Ovaj skandal će FPÖ štetiti samo prolazno, na kraju će čak i koristiti. Sa pomoći bivših njemačkih obavještajaca koji ozvaničavaju desničarsko ekstremistički sentiment sa izjavama od kojih se diže kosa na glavi. „Tek sada desno!“, promjenila je FPÖ svoj slogan još u toku skandala. On je perfektan.
FPÖ je birana kao i najveći broj desničarskih i desničarsko ekstremističkih partija kao rasistički udarac u stražnjicu navodnom establišmentu. Ni jedan osjećaj ne aktivira pristalice FPÖ u socijalnim medijima bolje nego prkos. I često ismijani izvinjavajući govor intuitivnog političara Strachea bio je briljantan jer on – atraktivna žena i alkohol bili su krivi! – za FPÖ klijentelu izgleda veoma prihvatljiv.
Najvažnija tačka leži međutim još dublje: Najveći broj desničara i desničarskih ekstremista shvataju ukupnu politiku kao sferu korupcije i manipulacije. Sada je Strache pri tome uhvaćen što oni bez daljnjega pretpostavljaju kao svakodnevnicu svih političara. Ako se tako razmišlja (“Ah, sve korumpirano”) tada ljutnja oko “pijane priče” neće dugo izdržati. Već sada je Strache visoko ocjenjen, pošto se za razliku od drugih izvinio. I kod svoje supruge. Pravi, solidan, častan čovjek koji se opet može podići. Isječen – iz kancelarskog drveta.
Autor/ica 👤Sascha Lobo
