ENG
Povezani članci
Foto: © Dan Kitwood/Getty Images – Pogled na gužvu kamiona u luci Dover
Preduzeća i kupci u Velikoj Britaniji i EU sada osjećaju šta znači Brexit – čak i sa ugovorom. Nešto se moglo i spriječiti.
Piše: Bettina Schulz, London – 25. januar 2021.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Četiri tjedna trgovinskog ugovora između EU i Velike Britanije i već je realnost Brexita izgubila iz najvažnijih novinskih vijesti. Pandemija corone i program vakcinacije zasjenjuju vijesti koje dolaze iz gospodarstva. Osim toga većini novina bilo je za vikend važnije da je predsjednik SAD Joe Biden nakon svoga nastupa nazvao britanskog premijera Borisa Johnsona prije nego njemačku kancelarku Angelu Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Poziv Borisu Johnsonu izgleda da je dovoljan dokaz da global Britain i special relationship sa SAD funkcionišu.
Stvarnost izgleda drugačije. To doživljava industrija, ali prije svega skoro šest miliona malih i srednjih preduzeća koja se trenutno bore sa konzekvencama Brexita. Prema analizi društva UK in a Changing Europe trgovina Velike Britanije će dugoročno biti za 13 posto lošija nego u vrijeme članstva u EU.
Problem je višeslojan kao što pokazuje primjer proizvođača sira The Cheshire Cheese Company. Oni jedan dio prihoda ostvaruju time da sir šalju direktno na privatne kupce u EU. Problem: Uprkos korektnih izvoznih papira za slanje životinjskih proizvoda potrebna je i zdravstvena potvrda. Ona košta 180 funti po pošiljci sira. „Morao sam prestati sa isporukama“, kaže Simon Spurrell iz Cheshire Cheese Company.
Brda papira i zakašnjele isporuke
Velika preduzeća, koja redovito izvoze mliječne proizvode preduzećima u EU, koja iz toga proizvode maslac ili mliječni prah, mogu to finansirati. Mali proizvođač mora premišljati. On će otvoriti filijalu u Francuskoj, tamo će izvoziti veće količine i od tamo upravljati manjim isporukama. „Posao sada ide u EU. Upravo to što se ustvari htjelo izbjeći“, objašnjava on.
Mnoga britanska preduzeća su preopterećena. Prema jednoj anketi logističke branše Chartered Institute of Procurement & Supply trenutno 60 posto lanaca isporuke u industriji ima probleme. U jednoj trećini tih teškoća isporuke kasne više dana. Mnoga preduzeća bore se sa neredom u izvoznim papirima i zastarjelim softverom državnog kompjuterskog sistema Chief, koji potiče iz 1994. koji treba da obradi izvozne deklaracije. Sistem je trebao biti već zamjenjen da bi mogao obraditi naglo povećani broj izvoznih deklaracija od 55 na 260 miliona. Sada će se to dogoditi tek u jesen.
Pritom je trgovina još pošteđena, još važe prelazni periodi koji olakšavaju poslove između EU i Ujedinjenog Kraljevstva kao i posao između Velike Britanije i Sjeverne Irske. U svakom slučaju zbog corone i graničnih teškoća trgovina se odvija usporeno. Međutim u toku godine to će se mjenjati. Tada prema popisu britanskog Institute for Government ističu mnogobrojni grejs periodi.
Platiti carinu za robu koja se vraća
Trajaće još dugo dok se trgovina na obje strane kanala navikne na nove uslove Brexita i posao počne opet cvjetati. Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Ujedinjenog kraljevstva nudi doduše trgovinu oslobođenu carina i kvota. Ali da bi se jedan proizvod mogao označiti kao oslobođen od carine mnogobrojni izvozni papiri moraju se ispuniti, ovjeriti, sabrati, obraditi i odobriti. U korektno ispunjavanje papira pripada na primjer korektan kod proizvoda. Ko ne zna da se osušeni, slatki mažuran latinski zove origanum majorana i ima kod 071290 taj ne može proći dalje.
Kamioni sa prikolicama koji u tovarnom prostoru imaju naslagane proizvode malih proizvođača reskiraju duga vremena čekanja. To važi za trgovinu na obje strane kanala i Irskog mora. Konzekvenca: Trgovina će ograničiti paletu proizvoda ili će biti isporučivane obimnije pojedinačne isporuke.
Industrijska preduzeća u međuvremenu ovlašćuju logističke firme da natovarani voze samo na jednu stranu. Tako šleperi voze poluproizvode iz EU na dalju obradu u Veliku Britaniju ali se vraćaju prazni u EU da ne bi bili zadržani na granici radi kontrole drugih proizvoda.
Preduzetnici i kupci su iznenađeni
Za veliki dio britanske trgovine kompleksnost birokratskih formulara dolazi iznenađujuće jer tamošnja vlada do kraja nije htjela priznati koje trgovinske prepreke dolaze na industriju. Iznenada mnogi poduzetnici, koji inače nisu izvozili u zemlje izvan EU, moraju učiti šta znače izvozne deklaracije, karneti, potvrde o porijeklu, potvrde o kretanju robe, izjave isporučilaca i registracija o plaćanju poreza na dodatnu vrijednost u inostranstvu.
I kupci su iznenađeni. Ko iz Njemačke odustane od narudžbe kod britanskih modnih marki biće iznenada konfrontiran sa carinom i porezom na dodatnu vrijednost. Problem: Kupci uopšte neće da preuzmu paket iz Velike Britanije. Konzekvenca: „Za trgovinu na malo je jeftinije da stvar otpiše i baci ili spali nego da robu ponovo vrati“, kažu u stručnom udruženju UK Fashion & Textile Association. Mnogobrojna preduzeća zbog toga više ne isporučuju preko granice.
Isto tako pogođene su i popravke – naprimjer kamere. Ko nije oprezan i svoj Nikon pošalje na popravku u Englesku mora iznenada platiti carinu. Jasno je da će svi ovi troškovi povećavati cijene. Trgovci vinom u Velikoj Britaniji već upozoravaju da će boca vina trajno koštati jedan do dva evra više nego dosada.
100 umjetnika predbacuju vladi da je zakazala
Pomoći ima ali je ona djelomično skupa. Sa Brexitom je naprimjer okončana i mogućnost da se radnici šalju u EU da bi tamo radili. Sada je neophodna dozvola o privremenom zapošljavanju koja se mora zatražiti kod njamčkog ureda za rad i košta 1000 evra. U tome pomaže Njemačko-britanska trgovinska komora u Londonu – košta 250 funti po satu.
Mnogo od toga moglo se izbjeći. Britanska vlada mogla je sa EU dogovoriti da umjetnici, muzičari, glumci i saradnici filmskih ekipa na primjer mogu slobodno ići na turneje u EU. Ali dozvola bi bila povezana na dodržavanje radnih uslova EU što je Johnson odbio. Tako umjetnicima ne preostaje ništa drugo nego da se pridržavaju 27 različitih uslova za putovanja, vizu i rad u EU, bez obzira kakvo je ljutito pismo kojim su se Elton John i 100 drugih umjetnika požalili kod vlada oko „neuspjeha u pregovorima“.
Ribari nisu više ljubitelji Brexita
Skoro svaka branša poznaje takve primjere. Britanski ribari su već sa šleperima protestvovali pred parlamentom u Londonu. Oni su nekada bili za Brexit, sada više ne. Uprkos svim obećanjima Borisa Johnsona EU smije loviti u britanskim vodama dok se kvota ulova za Ujedinjeno Kraljevstvo nije značajno poboljšala. Nasuprot tomu: Britanski ribari izgubili su mogućnost da sa državama članicama EU razmjenjuju svoje kvote ulova što je loše za njih.
Teže nego sve birokratske prepreke za britansko gospodarstvo pada nonšalantnost sa kojom vlada prelazi preko njihovih teškoća. Johnson u svakom slučaju ne želi ništa znati o „početnim problemima“. A njegov predsjednik parlamenta Jacob Rees-Mogg, zna da pomaže samo cinizmom: „Najvažnije je ipak da naša riba opet pripada nama“, ismijavao se on nedavno u Donjem domu: „Riba je opet britanska – i zato je stvarno sretna.“
Autor/ica 👤Bettina Schulz
