Brige oko konjukture
Ekscesi birača ugrožavaju blagostanje

Henrik Müller
Autor 9.4.2018. u 12:42

Brige oko konjukture <br>Ekscesi birača ugrožavaju blagostanje

Foto: Reuters

Uredio: Ešref Zaimbegović

Još uvijek raste gospodarstvo. Još uvijek raste zaposlenost. Stanje je bolje nego raspoloženje. Međutim započeo je zaokret. Krivac je politika.

Doskora je izgledalo da je podjela posla između države i gospodarstva jasna: država je ostavljala gospodarstvu slobodu – dok nešto ne pođe loše a onda su u pomoć žurili finansijeri i narodna banka.

Sumnje na ovaj sistem reakcije postale su glasnije već u finansijskoj krizi 2008. Otada razne regulacije trebaju spriječiti ekstremne ekscese. Međutim sad su se odnosi promijenili: ekscesi države ugrožavaju gospodarstvo.

Mi to upravo doživljavamo: ciklus konjukture prijeti padom upravo zato što iz politike dolazi fundamentalna nesigurnost. Nije više bezuslovno turbo kapitalizam taj koji ugrožava stabilnost cijelog društva nego politika koja gubi ravnotežu: u eri započinjajuće turbo demokratije pomiču se konstante u koje se sa sigurnošću vjerovalo.

Postepeno ti talasi dospijevaju do njemačkog gospodarstva. Preduzeća u budućnosti očekuju manje poslova; rani indikatori kao Ifo – indeks popuštaju već nekoliko mjeseci. Menadžere posebno zabrinjava stanje na svjetskim tržištima; odgovarajuće tomu popuštaju i izvozna očekivanja važna za njemačku konjukturu. I industrijska proizvodnja u ostatku evro prostora, gdje se rast tek stabilizovao, slabo se razvija.

Još uvijek su indikatori konjukture u Njemačkoj i u ostatku evro zone na visokom nivou. Još uvijek raste realno gospodarstvo, još uvijek raste zaposlenost. Ali zaokret se približava. Doduše Evropska centralna banka (EZB) će uskočiti da bi spriječila recesiju, vjeruju naprimjeri ekonomisti Commerzbank. Međutim veliko je pitanje da li je u moći centralne banke da se odlučujuće suprotstavi.

Prijetnje i kontra prijetnje

Faktori smetnje dolaze iz politike, dakle upravo iz onoga sektora, koji je u prošlosti uvijek imao ulogu da stabilizuje gospodarstvo. Usred poleta gospodarstva  američki predsjednik Donald Trump započinje dramu trgovinskog rata. Tajming je očigledno određen izborima za američki kongres koji se približavaju. Kolateralne štete mogu biti ogromne. Na meti je dosadašnji svjetski trgovinski sistem. Šta dolazi poslije njega je potpuno otvoreno.

Poslije prethodnih sukoba oko carina na uvoz čelika i aluminijuma prošlog tjedna se konflikt sa Kinom masivno zaoštrio. Na prijetnje slijede protiv prijetnje. Trenutno se radi o obimu trgovine od skoro sto milijardi dolara. Pregovora, koji bi još mogli zaustaviti takvu eskalaciju, očigledno nema.

Do sada smo imali posla samo sa zveckanjem mačeva u varijanti trgovačkog rata. Međutim berze se očigledno pripremaju na to da će uskoro djela slijediti riječi. Širom svijeta padaju kursevi akcija. Prošloga tjedna prodaja je nastavljena. Trgovinski konflikt je zasada tema koja najviše utiče na berze. Interesantno je da to šta se dešava sa ove strane Atlantika izaziva malo pažnje.

Sljedeća kriza

U Italiji, visoko zaduženoj i slabo konkurentnoj, priprema se sljedeća problemska predstava. Na izborima u martu Italijani su većinom izabrali populističke partije sa desnice i lijevice koje su im obećavale med i mlijeko. Niže poreze i veća socijalna davanja, kako je stavljeno u izgled u predizbornoj kampanji, ova zemlja ne može podnijeti.

Ukoliko bi Italija u stvarnosti krene tim kursom prijete ozbiljni problemi. Gubilo bi  se povjerenje u platežnu sposobnost i to bi potjeralo kamate u visinu. Upitno je da li bi EZB smjela, sa niskim kamatama i kupovinom obligacija, pomoći zemlji, koja svjesno krši finanansijsko politička pravila evro zone.

To se doduše još nije desilo. Formiranje vlade se odugovlači. Međutim rizik od novog izbijanja evro krize je definitivno veći od nule.

Drugačije nego pri poremećajima 2010. do 2012. godine ovaj puta smatra se da zemlja koja stoji u centru događanja prevelika i previše zadužena da uđe pod zaštitne mjere evro zone. Na drugu stranu izlazak iz evro zone – scenario sa kojim posebno desničarska Lega stalno igra – bio bi zemljotres, koji bi doveo u pitanje stabilnost cijele monetarne unije.

Koliko je robustan ostatak evro zone? Velike reformske ideje francuskog predsjednika su u svakom slučaju daleko od realizacije. U vlastitoj zemlji Emmanuel Macron nailazi na masivan otpor sindikata, koji trenutno parališu Francusku štrajkovima. Njegova prodornost je u pitanju. A što se tiče njemačke vlade ona također dosada ne ispoljava ono jedinstvo i učinkovitost koja bi bila potrebna da bi se Evropa u slučaju nove krize stabilizovala.

Uticaji na njemačku konjukturu bili bi teški. Kada se kod posljednje evro krize potražnja iz ostatka Evrope smanjila ovdašnja preduzeća su povećala svoj izvoz u SAD i zemlje u razvoju kao Kina. Ventil, koji bi sada mogao biti zatvoren.

Nestabilnost kao program

Kad politika postane odlučujući pokretač za gospodarstvo, postavlja se pitanje šta pokreće politiku. Velike partije, koje su prije stabilizovale sistem, izgubili su na uticaju – ili su potpuno iščezle.

Otvara se cesta za fundamentalnu izmjenu strukture. Već dugo organizuju se preko socijalnih medija novi pokreti, koji su u međuvremenu u poziciji, da utiču na političku agendu. Kratkoročno privlačenje pažnje javnosti i polariziranje, iznenađenja i drame su pod ovim uslovima važniji nego dugoročna strategija. To su uslovi kao stvoreni za populističke političare.

Mora se priznati da američki predsjednik Trump virtuozno vlada novim pravilima igre. Preko twittera on otvara teme, daje izjave, često samostalno, ne konsultujući stručnjake u institucijama. A mnogi drugi ga oponašaju, ne samo u Italiji.

I zbog toga podjela posla između države i gospodarstva ne funkcioniše više  kao prije.

spiegel.de

Henrik Müller
Autor 9.4.2018. u 12:42

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija