Corona i posljedice: Trumpova zakletva dužnika

Izdvajamo

• Ovdje je razmišljanje puno nade: Težina ove krize otkriva nacionaliste i populiste takvim kakvi jesu - opasni huškači koji se oslanjau samo na komunikativni bullshitt, ne brinu se za istinu i upravo zato prave greške sa teškim posljedicama. To važi i za druga politička polja - od politike klime, preko finansija do migracione politike. Ali u Corona krizi čije posljedice za građane nastupaju brzo i koje oni neposredno osjećaju političke greške se odmah kažnjavaju.

Povezani članci

• Malo ostalo od grčkog izbegličkog kampa Morija posle drugog požara
• KCNA: Posljednji test Pyongyanga priprema za napad na Guam
• Američka izborna trka postaje sve neizvjesnija
• Većina Škota nije za neovisnost
• Migrantska kriza u Davosu
• Brige za budućnost NATO-a na 70. rođendan

Donald Trump sa potpredsjednikom Mike Pence u jednom razgovoru oko Corone – Foto: Manuel Balce Ceneta/ dpa

Corona kriza otkriva nacionaliste i populiste kao ono što oni jesu: opasni huškači koji se ne brinu za istinu – i upravo zato prave greške sa teškim posljedicama.

Piše: Henrik Müller
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Ako se radi o tome da se riješe pravi problemi onda istina ima jasnu praktičnu prednost: Ona funkcioniše. Inženjer, koji na bazi pogrešnih podataka konstruiše most stvoriće sa priličnom sigurnošću građevinu koja će se kasnije srušiti. Istina je izuzetno korisna.

Suprotnost od istine je “Bullshit”, kako je to nazvao filozof Harry Frankfurt. Bullshit u ovom smislu znači nepoštovanje istine. To razlikuje bullshittera od lažova: Lažov ipak ima puno rešpekta prema istini da bi svjesno rekao neistinu, kaže Frankfurt. Bullshitteru je to jednostavno svejedno: On jednostavno tvrdi nešto. Glavno je da mu to služi u momentu.

Nažalost bullshit ima veliku prednost nad istinom: On je često bolja priča. U tvrdoj konkurenciji za privlačenje pažnje redovno pobjeđuje bullshitter, posebno kad se radi o kompleksnim temama koje sami građani ne mogu procijeniti.

Tako se može objasniti uspon populista u mnogim zemljama: Bullshitter ima konkurencijsku prednost nad svojom ozbiljnom konkurencijom. Njihove priče se lakše razumiju i ponekad su čak i zabavne. Dok su populistički bullshitter u opoziciji ne primjećuje se posebno njihova sadržajna praznina. Kad su na vlasti u relativno mirnim vremenima mogu se dugo provlačiti.

Ali vremena su sada sve drugo osim mirna. Corona kriza stavlja u sjenu sve što je zapadni svijet doživio u vremenu mira. Proteklih tjedana još je izgledalo tako kao da bi posljedice epidemije mogle biti većim dijelom prebrođene za nekoliko tjedana i da bi vlade i emisione banke možda čak učinili i suviše dobrog.

Razvoj proteklog tjedna pokazao nam je lošiju sliku: Imamo posla sa globalnom epidemijom koja za sobom povlači sinhronu globalnu recesiju. To je u međuvremenu neizbježno. Upitno je samo koliko duboko će ići, koliko dugo će trajati, kojim državama, firmama i bankama prijeti da zbog Corona udara propadnu – i kako će izgledati svijet, Evropa, Njemačka i naš osobni život kada nekada dobijemo virus pod kontrolu.

Bullshitter-in-Chief

Koliko štete može napraviti bullshitter na vlasti pokazuje dojmljivo predsjednik SAD Donald Trump. Prvo je potcjenjivao virus i ugroženost objašnjavao izumom svojih političkih protivnika. Onda je najavio u TV da ima „naslućivanje“ da rate smrtnosti ipak nisu tako visoke kako to stručnjaci smatraju. Ko još vjeruje ekspertima?

Kratko nakon toga proglasio je nacionalno vanredno stanje i najavio (neproporcionalanu) zabranu ulaska za Evropljane – izuzev Britanaca i Iraca (zbog starog savezništva), odluka koju je malo kasnije morao revidirati.

Početni manevri odbijanja doveli su do toga da su SAD izgubile dragocjeno vrijeme za medicinske pripreme. I gospodarskopolitički odgovori američke vlade na nadolazeću Corona recesiju su nedovoljni. Strategija malih koraka doprinijela je tome da se u gospodarstvo unese još više nesigurnosti – i time ekonomski problemi još povećaju. Nije vjerovatno da bi američka emisiona banka Fed na zasjedanju u srijedu sa daljim snažnim sniženjem kamata mogla dati značajan doprinos stabilizaciji teške gospodarske situacije.

Populizam, nacionalizam i nekompetentnost

Za ponedjeljak su se šefovi država i vlada G7 država dogovorili video samit. On treba da da neku vrstu zajedničkog odgovora. Ipak nešto.

Ustvari sada bi morala nastupiti G20. Drugačije nego G7 ona reprezentuje veliki dio svjetskog stanovništva i svjetskog gospodarskog učinka. Ovaj forum je osnovan u vrijeme finansijske krize 2008. Tada su države učesnice kooperirale prilično efikasno.

Međutim, pogled na današnji sastav pokazuje da su se u međuvremenu znatno proširili populizam, nacionalni egoizam i nekompetentnost na nivou vlada. Dva člana ovoga gremija, saudijski princ Salman (trenutno predsjedavajući G20) i ruski predsjednik Putin vode usred globalnog pada konjukture rat oko cijena nafte i time dalje destabilizuju gospodarstvo.

U Siriji su se Putin i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je također učesnik u krugu G20, vojno sukobili. U Kini Xi Jinping nacionalističkim adutima vlada čvrstom rukom i bori se protiv prijetećeg gubitka povjerenja. U Indiji vodi indijski nacionalist Narendra Modi; za njega internacionalna kooperacija nema nikakav prioritet. Brazilski Jair Bolsonaro slijedi Trumpovu liniju bezuslovnog prioriteta nacionalnih interesa (ili ono što se time smatra).

Ne izgleda da bi se G20 u ovoj situaciji mogla lako reanimirati. Konkurencija umjesto kooperacije – ovo mišljenje prijeti da medicinsko i ekonomsko zaoštravanje još nepotrebno pojača.

“Whatever it takes”

Ovdje je razmišljanje puno nade: Težina ove krize otkriva nacionaliste i populiste takvim kakvi jesu – opasni huškači koji se oslanjau samo na komunikativni bullshitt, ne brinu se za istinu i upravo zato prave greške sa teškim posljedicama. To važi i za druga politička polja – od politike klime, preko finansija do migracione politike. Ali u Corona krizi čije posljedice za građane nastupaju brzo i koje oni neposredno osjećaju političke greške se odmah kažnjavaju.

Nasuprot tomu dosadni tehnokrati pokazuju šta mogu. U Italiji, gdje su na posljednjim izborima populisti iz pokreta Pet zvijezda zajedno sa Ligom dobili bori se tehnokratski šef vlade Giuseppe Conte protiv (uvezene) epidemije i važi kao čovjek trenutka.

U Njemačkoj vladajuća velika koalicija, nedavno već sahranjena, otvorila je u kratkom vremenu neograničeni finansijski program za spašavanje cjelokupnog gospodarstva. Ministar zdravlja Jens Spahn uspio je uprkos federalizmu dobiti glavnu riječ u borbi protiv epidemije.

“Whatever it takes” – šta god je neophodno da se sve održi: Za ovu rečenicu bio je bivši šef Evropske centralne banke Mario Draghi oštro kritikovan, upravo iz Njemačke. Sada je to upravo linija njemačke vlade. To je prava strategija protiv nesigurnosti.

Sasvim generalno: Osnovni zadatak države se sastoji u tome da se društvo zadovolji i zaštiti od velikih prijetnji. Zato treba na čelu država i u politici imati profesionalce koji to znaju. Ko se ne brine za činjenice u ozbiljnim vremenima će propasti – i to je građanima sasvim jasno.

spiegel.de