Covid-19 – „Procjenjuje se da se do sada 130 miliona Indijaca zarazilo virusom“

 Laura Höflinger     
Autor 7.10.2020. u 08:49

Covid-19 – „Procjenjuje se da se do sada 130 miliona Indijaca zarazilo virusom“

Liječenje Corone u jednoj bolnici u indijskoj saveznoj državi Bihar – Foto: Danish Siddiqui / REUTERS

Doživljava li Indija najveće izbijanje Corona epidemije na svijetu? Naučnica Bhramar Mukherjee vjeruje da je tako – i objašnjava zašto ona niske stope smrtnosti ne smatra uspjehom.

Intervju vodila: Laura Höflinger  04.10.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

SPIEGEL: Gospođo profesorice Mukherjee, trenutno izgleda tako kao da se situaciji u Indiji lagano poboljšala: U vrijeme vrhunca dnevno se inficiralo više od 90.000 ljudi sa novim Corona virusom. Trenutno je to oko 80.000. Može li se Indija nadati da je najgore prošlo?

Mukherjee: Ne, za to je sa sigurnošću još suviše rano. Ali ja apsolutno vidim naznake koje mi daju hrabrost. Svako jutro nakon što ustanem kao prvo pogledam na brojeve na našem kompjuterskom modelu sa kojim mi prognoziramo protok pandemije u Indiji. Prije otprilike jednog tjedna reprodukcioni broj je prvi puta bio manji od 1. To znači da jedan inficirani zarazi manje od jedne osobe. Broj novih dnevnih infekcija konstantno opada i to skoro u svih 28 saveznih država i to iako se više testira.

SPIEGEL: Kako Vi objašnjavate opadanje krivulje? Ipak indijska vlada već mjesecima popušta lockdown.

Mukherjee: Moguće je da je virus prodro u seoska područja gdje se polaganije širi nego u gusto naseljenim gradovima. Moguće je da je i vjerovatnoća zaraze opala. Mi znamo iz studija antitijela da je u nekim metropolama već trećina ili četvrtina stanovnika imala infekciju. Ako pođemo od toga da antitijela daju minimalno za jedno određeno vrijeme imunitet tada se smanjuje šansa da inficirani zarazi dalju osobu.

SPIEGEL: Međutim, za jedan takav efekat moralo se sa Sars-CoV-2 zaraziti puno više Indijaca nego što je do sada poznato. U Indiji živi više od 1,37 milijardi ljudi. Zemlja zvanično bilježi do sada samo oko 6,4 miliona slučajeva.

Mukherjee: Tamne cifre stvarnih infekcija su visoke. Prema jednoj studiji antitijela “Indijskog savjeta za medicinsko istraživanje” već u augustu bilo je zaraženo 7,1% Indijaca što odgovara 95 miliona ljudi. Mi podcjenjujemo broj stvarnih slučajeva kontinuirano za faktor 19 do 20. Mi možemo poći od toga da se do sada prema procjenama sa virusom zarazilo 130 miliona ljudi. Indija vjerovatno već određeno vrijeme bilježi više infekcija nego SAD.

SPIEGEL: Kada je Indija krajem marta masivno ograničila javni život i oštro krenula protiv virusa dobila je za to mnogo pohvala. Zašto zemlja sada doživljava takvo izbijanje epidemije?

Mukherjee: Bila je predstava da će lockdown pobijediti virus; da će on na magičan način nestati. Nakon toga Indija je djelovala izgubljeno. Izgledalo je da niko ne zna stvarno kao treba ići dalje. Na početku su mnogi uzimali ozbiljno obavezu nošenja maski. Međutim sada vidim na fotografijama iz Delhija da mnogi ljudi svoju masku nose kao maramu oko vrata. Ja to vidim i kod moje vlastite porodice u Kalkuti: U martu i aprilu oni su prali ruke 20 puta na dan.

SPIEGEL: A sada?

Mukherjee: Sada, kada o tome ovisi njihov oprez popušta. I ja sam za to da se u Indiji lockdown popusti. Mi svi dolazimo na granice naših mogućnosti. Ja sam najbolji primjer. Ja ću krajem mjeseca otići na dva mjeseca u Indiju. To je rizik koji do nedavno ne bih prihvatila. Ali došla sam na tačku da moram vidjeti svoje roditelje. Ja ću razumljivo nositi masku i testiraću se kako u SAD tako i u Indiji. Nije konac lockdowna to što me frustrira. To je stav da je virus sudbina. Nešto, protiv čega mi ne možemo preduzeti ništa.

SPIEGEL: Jeste li u nekom momentu vjerovali da Indija može zaustaviti virus?

Mukherjee: Bilo je jasno da bi to bilo skoro nemoguće. Ali ja sam vidjela i uspješne priče. Predviđanja za grad Delhi bila su u junu sumorna, bilo je bojazni da bi bolnice mogle kolabirati. Vlada se odlučila za antigen testove čiji rezultati su manje pouzdani ali su povoljni i brzi. Slumovi kao Dharavi u Mumbaiju su primjer za to šta se može učiniti sa ograničenim resursima: Odgovorni su išle od kuće do kuće i stanovnike testirali na simptome. Inficirani su odmah slani u državne karantine jer se ljudi u njihovim barakama nisu mogli izolovati. I šta još ne smijemo zaboraviti: Lockdown je donio Indiji mnogo patnje ali nam je dao i vremena.

SPIEGEL: Šta to konkretno znači?

Mukherjee: Kada je pandemija pogodila Indiju punom snagom ljekari su već znali puno bolje kako moraju liječiti pacijente sa teškim simptomima. Ja vjerujem da je to jedan od razloga za relativno nisku smrtnost u Indiji. Indija je došla kasnije na red nego naprimjer Italija ili SAD.

SPIEGEL: Tragično je da upravo ta stopa smrtnosti sada vodi tome da mnogi virus ne uzimaju dovoljno ozbiljno.

Mukherjee: Da, a i vlada pojačava taj utisak. U svojim prvim govorima premijer Narendra Modi upozoravao je odlučno na opasnosti virusa. Trenutno vlada radije govori o svojim navodnim uspjesima: koliko pacijenata se oporavilo, kako malo ljudi od toga umire. Ali može li to važiti kao uspjeh? Dosada je 100.000 Indijaca umrlo od virusa a svaki dan dolazi još više nego hiljadu. Čak i kada bi smrtnost bila 0,1 posto a zarazila se samo polovina stanovništva tada bi umrlo 670.000 Indijaca. To relativno gledano može biti malo ali u apsolutim brojevima to je tragedija. U krugu mojih prijatelja umro je jedan 35-godišnji ljekar. Njegov najmlađi sin star je samo nekoliko mjeseci. Mi zaboravljamo da iza ovih brojeva stoje sudbine.

SPIEGEL: Šta Vi očekujete od vlade?

Mukherjee: Ja bih željela da vlada kaže šta sada planira. Ako idu u pravcu imuniteta krda, jer vjeruju da takav postupak pravi najmanje štete tada je to za zemlju kao Indija možda opravdana strategija. Ali tada se vlada mora postaviti i kazati: „Toliko mrtvih mora ovo društvo prihvatiti. Jesmo li spremni za to?“ Ja znam da su mnogi ljekari ljuti. Jer oni će biti ti koji riskiraju svoj život ako bude dolazilo više pacijenata u bolnice. Vlada mora ljudima objasniti da je situacija ozbiljna ali da postoji nešto što svako može učiniti da bi sebe i druge zaštitio. Jer virus će nas još dugo pratiti. Trajaće minimalno do kraja 2022. da bi se polovina indijskog stanovništva vakcinisala. Mi imamo sedam mjeseci iza sebe. Ali mi imamo još dvije godine pred nama.

Bhramar Mukherjee – Foto: University of Michigan

Bhramar Mukherjee potiče iz Kalkute a danas živi u SAD. Ona radi kao profesorica za biostatistiku na univerzitetu Mičigen. Pod Covind19. org njen tim modelira izbijanje pandemije u Indiji.

spiegel.de

 Laura Höflinger     
Autor 7.10.2020. u 08:49

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija