Da li će Erdogan pobijediti na izborima?

Povezani članci

• Zatrovana Ljevica
• Manifest laburista – hrabar korak
• Evropa okupirana sobom: Korupcija, kriza u Portugalu i imigranti
• Italija: Danas peti pokušaj izbora novog predsjednika
• Turske vlasti: Poruke Gulenove mreže presretnute pre godinu dana
• Iza pada bugarske vlade stoji ruski energetski monopol?

I dok su predsjednički i parlamentarni izbori van Turske već počeli a u Turskoj će biti održani 24. juna analize pokazuju da je Erdoanova pozicija poljuljana. Sada je politička ravnoteža promijenjena u izvjesnoj mjeri i političke slogane koji vode ka razmiricama ne određuje Erdogan ni njegovi sljedbenici već donekle protivnički front. Oponenti  su u izvjesnoj mjeri preuzeli inicijativu političkog djelovanja. Erdoganu ponestaje materijala za njegovu populističku politiku. Čini se da je turski predsjednik, za razliku od ranijeg kursa, izgubio inicijativu djelovanja u pravcu političkog nadmetanja. On više nastupa odbrambeno nego agresivno prema svojim političkim konkurentima kako bi pokazao da je on jedini vođa koji može sačuvati Tursku od zlonamjernika. On, također, želi potvrditi da za razliku od svojih konkurenata ima iskustva u upravljanju državom te da stoga uliva povjerenje. Mada se ne može kategorično govoriti o pobjedi protivnika na izborima, ali ipak se uočava postepena promjena tako da dosadašnji Erdoganovi slogani više ne mogu izazvati erupciju zanosa i oduševljenja među njegovim pristalicama.

Za svoga predsjedničkog mandata Erdogan je prekršio mnoge zakone i politizirao pravni sistem te je izrastao u jednog autoritarnog lidera na čemu bi mu i Trump pozavidio, te nije čudno da je američki predsjednik u više navrata pohvalio Erdogana i njegov režim. Autoritarizam i suprotstavljanje vladavini prava nisu jedine zajedničke karakteristike Trumpa i Erdogana. Obojica nisu upućeni u vrijednosti i traže utočište u masama da bi se sklonili od vlastitog neznanja. Neki Erdoganovi savjetnici smatraju da on ima psihičke napade a i Trump ima savjetnika kada među njima dolazi do galame vezano za sprovođenje trgovinskih naloga. Sve su ovo razlozi zbog kojih danas Erdogana možemo nazvati ‘turskim Trumpom’.

Na tragu pobjede u kampanji ‘da’ na referendumu o Ustavu prošle godine, Erdogan se nakon 15 godina čvrstog liderstva suočio sa poražavajućom pozicijom. Stranka prava i razvoja koja je od 2002. do sada odnijela pobjedu na parlamentarnim, općinskim i predsjedničkim izborima, na referendumu za ustavne promjene suočila se sa gubitkom.  I dok je ova stranka zajedno sa Strankom nacionalističkog pokreta na parlamentarnim izborima novembra 2015. osvojila 60% glasova ove dvije stranke koje su na referendumu sprovodile ‘kampanju da’ suočile su se sa gubitkom 10 % glasova te su na referendumu odnijele 51 % glasova. Osim toga ova kampanja nije prošla u metrpolama Ankari i Istanbulu.

Nakom referenduma Kemal Kilicdaroglu, lider najveće opozicione republikanske narodne stranke, zbog bezrazložnog hapšenja neistomišljenika i političkih protivnika od strane države organizirao je simbolične demonstracije pod sloganom ‘pravda’ od Ankare do Istanbula te je po prvi puta ova stranka nadišla svoju ideologiju te pod sloganom ‘sveokupljanja’ iskazala sveopće protivljenje protiv nepravde vladajuće stranke. Sa druge strane, omiljene ličnosti Stranke prava i razvoja kao Abdullah Gul, Abdullatif Sener, Fatimah abu Kamal i Ahmet Davutoglu su malo pomalo iskazivali svoje neslaganje s personificiranjem moći posredstvom Trumpa te su smatrali da treba kritizirati Erdogana. Uz to pad vrijednosti turske lire doprinio je destabilonsti vladajuće partije. Osim toga Erdogan koji je do prije nekoliko mjeseci zahtjeve opozicije za održavanjem prijevremenih izbora nazvao ‘neprijateljskim pozivom’ potvrdio je zahtjev Devlet bagčelija za pomjeranjem izbora unaprijed kako opozicija ne bi imala dovoljno vremena za formiranje koalicija. Tako je 24. juni objavljen kao datum održavanja predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj.

Nakon objavljivanja ovog datuma opzicioni lideri našli su se pod pritiskom za formiranje koalicija. Prvo što je opozicija učinila je podrška jednom kandidatu.  U opticaju je bio kandidat Abdullah Gul, jedan od utemeljitelja  Stranke prava i razvoja, ali su se njegovoj kandidaturi usprotivili Meral Aksener, liderica Good Party, i radikalni ljevičari republikanske narodne stranke, te je na koncu Gul odustao zbog, kako je kazao, nepostojanja konsenzusa.

Drugi korak opozicije je bio brojnost kandidatura na predstojećim predsjedničkim izborima. Tako su nominirana tri kandidata koalicije četiri stranke Republikanske narodne stranke, Good Party, Sa’adat i demokratske, Muharrem Ince, Temel Karamollaoglu i Meral Aksener. Nastojanja opozicije za formiranjem koalicije su bez presedana u dosadašnjoj povijesti Turske. Opzicija nastoji da uvođenjem različitih kandidata koji imaju različito biračko tijelo barem sudjeluje u izborima i onemogući Erdoganovu pobjedu u prvom krugu. Ovi šahovski potezi pokazuju da Erdogan u trenutnoj situaciji ne može odnijeti pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Muharrem Indze, kandidat republikanske stranke  koji je u utrku ušao prije tri sedmice, za ovako kratko vrijeme održao je kampanju u velikom broju turskih gradova i ‘manevrisanjem’ u kurdskom pitanju te potporom za slobodu Salahuddina Demirtasa, kurdskog kandidata na predsjedničkim izborima, iza sebe je ostavio ostale rivale. Te je postao najozbiljniji Erdoganov protukandidat. Kao i Erdogan i Indže se koristi populističkim metodama.

Murat Yetkin, analitičar lista Huriyyet piše: Opozicija je izabrala ispravan pravac jer Erdogana nije moguće poraziti u prvom krugu već za to treba nekoliko etapa. Ključ za Erdoganov poraz na predsjedničkim izborima iziskuje dva važna pitanja: prvo osvajanje većine parlamentarnih mandata i drugo odvlačenje izbora u drugi krug. Yetkin, potom, dodaje: Ukoliko koalicija Millat i Demokratska narodna stranka uspiju osvojiti više od 50% parlamentarnih mjesta i tako izbore gurnuti u drugi krug onda je Erdoganov poraz izgledniji. Jer ona skupina birača za koju je Erdoganov poraz nezamisliv i koja će mu dati glas već unaprijed predviđajući njegovu ponovnu pobjedu, kada se to ne desi suočit će se sa porazom i okrenut će se od njega. U takvim okolnostima opozicija će odnijeti psihološku pobjedu i tako eventualno učvrstiti poziciju za drugi krug izbora. Premda Miral Aksener i Salahuddin Demirtas imaju više iskustva u sučeljavanju s Erdoganom,  ali Muharrem Indze, kandidat republikanske stranke, nametnuo se kao najozbiljniji Erdoganov protukandidat koji bi u drugom krugu imao najviše šansi pogotovu što bi dobio kurdske glasove. Sa druge strane, ljevičarski kurs Indzea i njegova sekularistička prošlost moguće je da mu neće ići na ruku kod vjerskih konzervativnih krugova. Ukoliko bi se organizirala jaka kampanja i Muharrem Indze odnio pobjedu na izborima, prisustvo Mural Aksener kao njegove eventualne savjetnice bi moglo riješiti ovaj problem.

Cangiz Candar, analitičar Al-Monitora, smatra da će Erdogan na predstojećim predsjedničkim izborima morati pribjeći taktici ‘lažiranja glasova’ kao što je na referendumu više od dva i po miliona listića bez pečata Visokog izbornog vijeća proglašeno važećim. Ambarin Zaman, analitičar Al-Monitora, ističe da obavezivanje Erdogana na poštivanje pravila demokratskih i pravednih izbora vrijedi sve dok on pobjeđuje na izborima. Ali ukoliko se dogodi da bude poražen od sljedbenika će tražiti da izađu na ulice i pruže žestok otpor. Ali ukoliko sudjelovanje bude izraženije i opozicija bude uživala veću podršku i vladajućoj stranci će porasti troškovi za lažiranje.