Da li je Njemačka posljednja šansa za Evropu

tačno.net
Autor 18.2.2015. u 09:14

Da li je Njemačka posljednja šansa za Evropu

Uloga kancelarke Angele Merkel u diplomatskoj histeriji u vezi Ukrajine kreira novu političku stvarnost u Evropi.

Piše: Jan Douwe Keulen-Al Jazeera

Najduže je na čelu jedne vlade u Evropskoj uniji – od 2005. godine – a sada zauzima poziciju neospornog lidera na kontinentu, braneći svoju viziju mirne i stabilne Evrope kroz diplomatsko rješenje. Važna i ključna uloga Angele Merkel u diplomatskoj histeriji je da se spriječi totalni rat u Ukrajini i kreira novu političku stvarnost u Evropi s novom, istaknutom ulogom za Njemačku.

Pojedini posmatrači bili su zatečeni samopouzdanjem i odlučnošću 60-godišnje njemačke kancelarke. “Izgleda kao nova Merkel,” izjavio je jedan TV voditelj. “Govori u ime nove, samopouzdanije Njemačke.”

Merkel, koja je sa sobom povela francuskog predsjednika Francoisa Hollandea na odvojene sastanke s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom, zauzela vodeću ulogu na Konferenciji o sigurnosti održanoj u Minhenu, otputovala u Washington na hitne pregovore s američkim predsjednikom Barackom Obamom i položila temelje za samit u Minsku, nedvojbeno je zauzela vodeću ulogu u temeljitim naporima da pobijede pregovori.

Ona čvrsto vjeruje u diplomatiju i međunarodne norme i pravila. Odrasla je u nekadašnjoj komunističkoj Demokratskoj Republici Njemačkoj i zna da je Berlinski zid pao zbog volje naroda i vršenjem diplomatskog pritiska, a ne zahvaljujući vojnoj sili. Ona je, također, pobornica relalpolitike, ako ne i – kako neki kritičari smatraju – pobornica makijavelijanskog pristupa. Merkel je svjesna da Njemačka i većina Evrope nisu spremni – politički, vojno ili psihološki – da uđu u pravi krvavi rat s Istočnom Evropom.

Više nema povlačenja

To je jedan od razloga zašto dodatne pošiljke oružja u Ukrajinu za nju nisu opcija. To nije zato što je ona pacifista. Međutim, Merkel vjeruje da više oružja u rukama Vlade u Kijevu neće promijeniti Putinove ambicije u Ukrajini i da će samo raspiriti krug nasilja i uzrokovati još ljudskih žrtava i patnje.

Zato je Merkel shvatila da nema druge opcije nego da preuzme političku odgovornost na sebe i igra na sve diplomatske karte koje je ranije možda čuvala u tajnosti. Nasuprot Amerikancima, koji se vole hvaliti svojim vođstvom u svijetu, Njemačka nevoljko zauzima poziciju lidera. Iako je u ekonomskom pogledu supersila u Evropi, pokretačka snaga koja stoji iza eura i glavna sila u Evropskoj uniji posebno u pogledu ekonomije i novca, Njemačka je suzdržljivo pristala igrati stratešku ulogu na svjetskoj pozornici.

Za razliku od Francuske i Velike Britanije, koje su često uključene u prekookeanske vojne operacije, njemačka vojska se drži svoje defanzivne uloge u Evropi unutar parametara NATO-a. Nasuprot Francuskoj i Velikoj Britaniji, Njemačka nema predstavnika u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, iako je ova država geografski veća i najmnogoljudnija je u Evropi.

Međutim, izgleda da je “neprirodna” skromna uloga Njemačke okončana. Merkel je svjesna da se Nijemci ne mogu više stidljivo povlačiti pred odgovornostima svoje moći i njenih posljedica, u političkom ili finansijskom pogledu. S jedne strane, vodeća uloga Njemačke je neizbježna, s obzirom da Brisel nije u stanju formulizirati snažnu opću vanjsku politiku. S druge strane, Putin je okrenuo leđa Evropi. Rusija izgleda provodi geostratešku politiku koja ima neke zastrašujuće karakteristike, one iz 19. stoljeća. U interesu je Njemačke da nađe adekvatan odgovor na ruske ambicije.

Davno je prošlo vrijeme kada se Putin obratio Bundestagu, njemačkom parlamentu, riječima: “Rusija je prijateljska evropska država”, čiji je “glavni cilj stabilni mir na ovom kontinentu.” Prošli su i dani kada je on hvalio demokratiju i osuđivao totalitarizam, izazvavši ovacije publike, u kojoj je bila i Merkel. To je bilo 2001. godine. Rusija 2015. godine brani svog saveznika Bashara al-Assada u Siriji i produbljuje svoju političku i ekonomsku saradnju s Kinom, Egiptom, Turskom i Iranom prije nego s Evropom.

I velika, i mala

Bivši američki državni sekretar njemačkog porijekla Henry Kissinger jednom je za Njemačku rekao da je prevelika za Evropu, isuviše mala za svijet. Sjenka perioda između 1914. i 1945. godine i dalje pomućuje percepciju Njemačke kod mnogih.

Pojedini američki senatori, uključujući i utjecajnog predsjednika Komiteta oružanih snaga Johna McCaida, sugerirali su da Evropljani pod vođstvom Njemačke iznevjeravaju Ukrajinu i da postupci Nijemaca podjsećaju na 30-te godine prošlog stoljeća. Ali, ova jeftina retorika, koja se referira na politike ublažavanja prema nacističkoj Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata, nisu dobro prošle u Briselu.

Pa ipak, vodeća je uloga za Njemačku i dalje problematična. Izgleda da ne valja ako Njemačka zauzme vodeću ulogu, a ako ne zauzme – opet ne valja. Historija nikada nije daleko. U baltičkim državama i u Poljskoj, mnogi se sjećaju štetnih saveza između Rusije i Njemačke u prošlosti. U Grčkoj, Italiji, Španiji i Francuskoj mnogi preziru ekonomski i monetarni “njemački diktat”, koji smatraju krutim i arogantnim. U očima svojih kritičara, Njemačka je prevelika i isuviše moćna. Merkel sve to zna, naravno.

Ali, opasnosti koje prijete Evropi, pa i Njemačkoj, isuviše su ozbiljne: rat u Ukrajini, terorizam grupe Islamska država Irak i Levant, Bliski istok u nemirima i Grčka. Trenutno bar, evropske zemlje nemaju alternativu; pa se drže zajedno i daju Merkel šansu.

tačno.net
Autor 18.2.2015. u 09:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija