Deca Isisa

tačno.net
Autor/ica 3.12.2015. u 10:13

Deca Isisa

Izašao je 12. broj Dabika, digitalnog propagandnog časopisa ISIS-a. Na naslovnoj strani je fotografija mrtvih iz Pariza, sa velikim natpisom: Samo terorizam. Kao u svakom časopisu, na početku je sadržaj: tu se najavljuje tekst koji zastupa poligamiju („Našim sestrama: dve, tri ili četiri“), pa tekst koji veliča vojne uspehe ISIS-a sa fotografijama raznih krvoprolića („Vojne operacije Islamske države“); tu su i verski saveti o vaspitanju dece („O verujući, zaštitite sebe i svoje porodice od Ognja“). Sledi još fotografija iz Pariza. Ispod jedne je dobro poznati slogan: „Ovo je tek početak košmara u Francuskoj“.

Posle Sadržaja je Predgovor, u kojem anonimni autor kaže: „Zavađeni krstaši Istoka i Zapada mislili su da su bezbedni u svojim avionima dok su kukavički bombardovali muslimane Kalifata… Ali Alah je naredio da ih snađe munjevita kazna. Blagosloveni napadi na Ruse i Francuze su uspešno izvedeni, uprkos ratu međunarodnih obaveštajnih službi protiv Islamske države“. Ovaj uvodni tekst se završava porukom Abu Bakr al-Bagdadija, samoproglašenog emira ISIS-a: „Alahovom milošću uskoro će svanuti dan kada će musliman svuda biti gospodar, uvažavan i strahopoštovan, koji će ići visoko podignute glave i neokrnjenog dostojanstva. Biće kažnjen svako ko se usudi da ga vređa i svaka ruka dignuta na njega biće posečena“.

Dabik izlazi od jula 2014, na više jezika i jednom mesečno. Ovo digitalno glasilo samoproglašene revolucionarne države je ideološki organ, bilten, priručnik, savetodavno i religijsko štivo. On vešto kombinuje izazovne slike krvoprolića i razaranja sa pobožnim tekstovima. Zazivanje božijeg imena prepliće se sa likovanjem („Zašto grudi Amerike i njenih saveznica drhte u strahu?“), verskim uputstvima, vestima o tekućim aktivnostima džihadista, molitvama, snimcima uspešnih ratnih operacija, fotografijama drevnih hramova dignutih u vazduh. Citatima klasičnih tekstova potvrđuje se legitimnost ISIS-a – ispada da je Muhamed još u 7. veku predvideo njihove pobedničke poduhvate. Magazin je dobio ime po gradiću u severnoj Siriji u blizini Alepa, gde će se po eshatologiji ISIS-a odigrati konačni obračun između snaga hrišćanstva i islama.

Dabik je časopis pre svega namenjen mladim muškarcima (u engleskoj verziji mladim muslimanima u Britaniji, SAD, zemljama Komonvelta i bivšim engleskim kolonijama). On veliča revolucionarno delovanje čiji je vrhunac ekstatično iskupljenje u junačkoj smrti. Uslov spasenja je strogo pravoverje – krvavo nasilje propisano istorijom i verom. Neprestano se ponavlja ista poruka: ubijaš zato što Alah tako kaže. Većinu tekstova karakterišu monotoni ritam, stalna mesta i citati koji tutnje kao teretni vagoni u noći. Njihov poželjni čitalac je čovek u verskom zanosu. Na običnog čitaoca najviše deluju jezivo izražajne fotografije pogubljenja, trijumfalnih marševa jedinica i iračkih i sirijskih pejzaža nad kojima se nadvija crna, zlatom optočena, sveprisutna zastava ISIS-a.

Stil tekstova povremeno podseća na preteću podrugljivost komunističkih pamfleta iz 30-ih godina prošlog veka. Umesto da proklinje kapitaliste i zavedene “reformatore”, Dabik se ruga “krstašima”, “otpadnicima”, Jevrejima, Iranu, Saudijskoj Arabiji i drugim ograncima islama. Autori nude preteće savete slične komunističkom revolucionarnom sistemu kažnjavanja. U članku pod naslovom „Savet mudžahedinu: slušaj i poslušaj“ kaže se da neposlušnost vodi u propast: „Brat mudžahedin koji ne sluša svoga vođu, dovodi sebe u opasnost i neprijatelj će ga zarobiti“. Svaki savet je praćen pretnjom: smrt ima smisla samo u planiranoj akciji, a pogibija kao posledica individualne inicijative je uzaludni gubitak.

Tako Dabik upravlja životima muškaraca i žena. Sudbina njihovih tela više nije u njihovim rukama. Mladići obuzeti džihadističkim nasiljem moraju biti ukroćeni: „Moj savet braći koja odbijaju poniznost i prepuštaju se požudi je da daju svoje uzde vođama i budu poslušni u svemu, velikom i malom, jer neposlušnost je greh“.

Ali šta se dešava ako muškarci požele da imaju seksualne robinje? Da li je to po propisu? U jednom od prvih brojeva Dabika oprezno se raspravljalo o tome („Oživljavanje ropstva: pre Sudnjega dana“). Tu se kaže da u Kuranu Alah savetuje da se pobeđeni neprijatelj pusti na slobodu. Zato u dugim periodima islamske istorije nije bilo ropstva. Ipak, razni autoriteti se uhadisima (zbirkama tumačenja izreka Muhameda i njegovih sledbenika) zalažu za ropstvo “otpadnica”. Tako su u avgustu 2014. zarobljene neke jazidkinje, koje su po definiciji otpadnice jer ispovedaju zoroastrizam, pa su one i njihova deca raspodeljeni „u skladu sa šerijatom između boraca Islamske države, učesnika u operacijama u Sindžaru, pošto je jedna petina robinja prebačena u nadležnost Islamske države, kako bi bile raspodeljene kao khums (ratni plen)“.

Na kraju, članak se jasno zalaže za legitimizaciju ropstva, uz pretnje svima koji se rugaju „uzimanju naložnica“. Iznose se različiti razlozi za to. U prošlosti, u periodima kada se od ropstva odustajalo, „neki učeni ljudi“ zapazili su porast preljubnika među oženjenim muškarcima. Na primer, kada je domaćinstvo imalo sluškinju, muž je mogao biti naveden na greh. Ali za taj uznemirujući problem postoji prosto rešenje: „Ako mu je ona naložnica, taj odnos je legalan“. Tu je i uloga udate žene jasna: „A ti, o majko mladih lavova, šta si ti? Ti si učiteljica naraštaja koja rađa muškarce“.

Ljudi se često pitaju šta ISIS želi? Reč “želi” zvuči čudno, jer kult smrti ne spada u želje – smrt je kraj svih želja. Ali Dabik se bavi i nekim aspektima života, pa postaje jasno da nije predviđeno da baš svaki pripadnik ISIS-a pogine. Opstanak je jedan od ciljeva zacrtanih u časopisu. Uopšteno gledano, ISIS želi zemlju i resurse, priznatu državu, kalifat koji dominira Bliskim istokom; pokolj hrišćana, Jevreja i jazida; pokolj muslimana koji ne veruju u njegovu verziju islama i odmazdu za zapadno prisustvo u arapskim zemljama. Želi da „odbrani Proroka“, a najviše od svega želi moć – to jest budućnost.

Budućnost su deca i pitanje kako ih obrazovati je jedna od tema novog broja Dabika. Autor teksta o tome je Abu Tabit al-Hidžazi, odrastao u „krstaškoj naciji“. On se bavi pitanjem obrazovanja muslimanske dece u zapadnim zemljama. Tamo decu u školi uče “toleranciji” – ova reč praćena je zastrašujućim citatima. „Oni ih uče da tolerišu i poštuju druge religije… Uče ih da tolerišu i poštuju sodomite“. Te škole se oslanjaju na „takozvani naučni metod koji je pokriće za sumnju u postojanje Alaha“. Onda postaje još gore: „Pored toga što ih uče da prihvate sve verske devijacije i društvene izopačenosti, škole nevernika (kuffār) podstiču decu da učestvuju u raznim neverničkim i idolatrijskim (shirk) svetkovinama kao što su Božić, Noć veštica i Uskrs. Daju im kostime, farbaju im lica, uče ih da pevaju pesme, da idu na zabave, da razmenjuju poklone i učestvuju u školskim predstavama povodom tih događaja“.

To je spisak zločina koje zapad čini nad decom. Na kraju teksta, nasuprot kritici zapadnog modela obrazovanja objavljena je fotografija koja treba da pokaže alternativu, pozitivan primer. Grupa dečaka iz Islamske države – od 10-11 godina – obučenih u vojničke uniforme, sedi skrštenih nogu na zemlji, sa puškom na jednom i crno ukoričenim Kuranom na drugom kolenu. I tu konačno dobijamo pravi odgovor na pitanje koje zbunjuje tolike ljude – šta ISIS želi. On želi ovakvu decu.

David Denby, The New Yorker, 24.11.2015.

S engleskog prevela Slobodanka Glišić

Peščanik.net

Tagovi:
tačno.net
Autor/ica 3.12.2015. u 10:13