Dekreti politike medijima

Tena Erceg
Autor/ica 11.3.2022. u 13:47

Izdvajamo

  • To potvrđuje činjenica da su se u programu RT-a tijekom godina kao gosti ili suradnici pojavljivali i istaknuti zapadni ljevičari koji nemaju pristup vodećim medijima, primjerice američki novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade Chris Hedges, osnivač WikiLeaksa Julian Assange i veteran britanske ljevičarske politike George Galloway. Kolumnist je bio i slovenski filozof Slavoj Žižek, koji je u svojoj kolumni od 31. siječnja napisao da RT nije meta zapadnih vlada zato što one smatraju da je njegov program samo "jeftina propaganda staljinističkog tipa", već i zato što se "bavi temama za koje te vlade žele da budu marginalizirane".

Povezani članci

Dekreti politike medijima

Photo: Sven Hoppe/dpa Photo: Sven Hoppe/DPA

Ruski parlament donio je zakon kojim se plasiranje “lažnih vijesti” o djelovanju ruskih vojnih snaga može kazniti s 15 godina zatvora. To u praksi znači da se o ratu uopće ne smije izvještavati jer se zakon odnosi na objavljivanje bilo kakvih informacija o situaciji u Ukrajini

Jedna od najznačajnijih posljedica ruske agresije na Ukrajinu eskalacija je medijsko-propagandnog rata uslijed koje su stanovnici Evropske unije i Rusije ostali gotovo u potpunosti odsječeni od pristupa medijima druge strane.

Ruski parlament tako je prošli petak donio zakon kojim se plasiranje “lažnih vijesti” o djelovanju ruskih vojnih snaga može kazniti s 15 godina zatvora. To u praksi znači da se o ratu uopće ne smije izvještavati jer se zakon odnosi na objavljivanje bilo kakvih informacija o situaciji u Ukrajini. Još prije donošenja ovog zakona, blokirane su frekvencije neovisnim medijima Eho Moskve i Televizija Dožd, a glavni urednik TV Dožda Tihon Dzjadko napustio je Rusiju nakon što su novinari televizije završili program rečenicom “Ne ratu!”. Dnevnik Novaja gazeta nastavio je s radom, ali bez, kako su objasnili u priopćenju, “objavljivanja izvještaja s fronta”. Tijekom proteklog vikenda djelomično je blokiran i Facebook, a većina zapadnih medija s redakcijama ili dopisnicima u toj zemlji zbog novog zakona obustavlja izvještavanje.

Nekoliko dana prije nego što su ruske vlasti donijele drakonski zakon o cenzuri, tehnološke kompanije i vlade zapadnih zemalja također su pokrenule sveobuhvatnu kampanju protiv “propagandne mašine” ruske vlade, zbog čega su građani Evropske unije ostali bez pristupa nizu ruskih medija.

Glavni tajnik EFJ-a Gutiérrez iznenađen je najavom von der Leyen o zabrani RT-a i Sputnika sve dok “ne prestanu vršiti propagandu protiv EU i njenih članica”, jer je davanje i povlačenje dozvole emitiranja u isključivoj nadležnosti država

Američka kompanija Meta, vlasnik Facebooka i Instagrama, objavila je na svojoj stranici 26. veljače, gotovo tjedan dana prije donošenja ruskog zakona o izvještavanju, da je zbog izvanrednih okolnosti” ograničila pristup ruskim medijima RT i Sputnjik diljem EU. Metin potpredsjednik za globalna pitanja Nick Clegg, inače bivši zamjenik premijera Velike Britanije, izjavio je da je kompanija tako postupila nakon što je “primila zahtjeve od niza vlada i od Evropske unije da poduzme daljnje korake u vezi ruskih državno kontroliranih medija”. Nešto prije toga, Google je blokirao YouTube kanale RT-a i Sputnjika u cijeloj Evropi, dok je američki ogranak televizije RT objavio da obustavlja rad u sve četiri tamošnje redakcije. Gašenju RT-a America prethodio je prekid suradnje pružatelja satelitskih usluga DirecTV, a satelitske kompanije prenošenje RT-a obustavile su i u Velikoj Britaniji. Britanska ministrica kulture i medija Nadine Dorries tom je prilikom izjavila u parlamentu da “neće stati sve dok ne uvjeri svaku organizaciju, u Ujedinjenom Kraljevstvu i izvan njega, da ruskoj propagandi nije mjesto u britanskim domovima”.

Foto bg

Britanska ministrica ovime je nedvosmisleno demonstrirala da se u toj zemlji u ovom trenutku odluke o zabrani medija više ne donose u uredima neovisnih regulatora već direktno politički. Istu stvar demonstrirali su i dužnosnici Evropske komisije, čija je predsjednica Ursula von der Leyen prošle nedjelje najavila zabranu emitiranja RT-a i Sputnjika, i to ne samo “dok se ne završi ruska agresija na Ukrajinu”, već i dok spomenuti mediji “ne prestanu vršiti propagandu protiv Evropske unije i njezinih članica”, što bi moglo implicirati permanentnu zabranu iako je ona formalno privremena. Von der Leyen je naglasila i da Unija “razvija alate za zabranu (njihovog) toksičnog i štetnog dezinformiranja u Evropi”, no nije pojasnila na što se točno ova najava odnosi. Povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton poručio je, pak, da svi “medijski regulatori, telekom kompanije, streaming servisi i online platforme moraju igrati svoju ulogu u zaustavljanju kremaljske ratne propagande”.

Izrazito važno pitanje o tome kako se postaviti prema propagandističkim državnim medijima u vrijeme rata evropski politički dužnosnici prerezali su dakle političkim ukazom, bez ikakvog upliva novinarskih udruženja. Pritom je bitno naglasiti i da Evropska unija u tekućem sukobu nije zaraćena strana, te da kontra-mjere ruske vlade na tamošnje građane mogu imati suprotan učinak od željenog, izolirajući ih u potpunosti od pristupa nepristranom izvještavanju. Tako intoniranim priopćenjem oglasila se nakon objave von der Leyen i Evropska federacija novinara (EFJ). Njezin glavni tajnik Ricardo Gutiérrez rekao je da je najavom iznenađen budući da je predsjednica Komisije “najavila mjeru za koju nema ovlasti jer EU nema pravo davati ili povlačiti dozvole emitiranja, već je to isključiva nadležnost država”.

– Potpuno zatvaranje medija ne čini mi se najboljim načinom za borbu protiv dezinformacija ili propagande. Ovaj čin cenzure može imati kontraproduktivan učinak na građane koji prate zabranjene medije. Po mom mišljenju, uvijek je bolje suprotstaviti se dezinformacijama propagandističkih ili navodno propagandističkih medija otkrivanjem njihovih činjeničnih pogrešaka ili lošeg novinarstva, demonstriranjem njihove financijske ili operativne ovisnosti, isticanjem njihove lojalnosti državnim interesima i zanemarivanjem interesa javnosti, rekao je Gutiérrez, podsjetivši na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je “zabrana medija ozbiljan čin koji se mora temeljiti na čvrstim pravnim osnovama i objektivnim elementima kako bi se izbjegla samovolja”.

Glavni tajnik EFJ-a upozorio je i da politika cenzure sa sobom nosi rizik odmazde, kao što se to dogodilo u slučaju zabrane Deutsche Wellea u Rusiji, a što je bio odgovor na zabranu RT-a u Njemačkoj. “Rezultat ove eskalacije je osiromašenje medijskog pluralizma u Rusiji”, zaključio je Gutiérrez svoje priopćenje nekoliko dana prije nego što je ruska vlada na evropsku zabranu ruskih medija odgovorila zakonom koji je onemogućio rad stranih medija u Rusiji. U ponedjeljak je objavljeno i da ruska vlada razmatra potpuni izlazak iz globalne internet mreže, i to nakon što je Ukrajina od nadležne organizacije ICANN zatražila da se Rusiju odsječe od globalnog interneta. Taj zahtjev, prvi ikada zabilježen, ICANN je odbio uz obrazloženje da bi to predstavljalo opasan presedan.

Spomenuti ruski mediji dio su međunarodne novinske agencije Rossija Segodnja, koja je kreirana 2013. godine predsjedničkim dekretom u cilju restrukturiranja državnih medija. S njom su direktno ili indirektno povezani RT i Sputnjik, RIA Novosti, te digitalni medijski servisi Ruptly, Redfish i Maffick, koji su registrirani u Berlinu. Sam RT, tada još Russia Today, počeo je s radom 2005. godine, neposredno nakon “narančaste revolucije” u Ukrajini, s eksplicitnim ciljem suprotstavljanja onome što ruska vlada doživljava kao zapadnu propagandu za smjenu proruskih režima u njezinom okruženju. RT se, osim na ruskom, emitira i na engleskom, španjolskom, francuskom, njemačkom i arapskom jeziku, a sadržaj radio i internet medija Sputnjik na 30 jezika.

Ruski državno sponzorirani mediji, naročito televizija RT, već su duže vrijeme predmet analiza različitih institucija zapadnih zemalja, a prve ozbiljnije sankcije protiv njih dogodile su se u Americi 2017, nakon sumnji da je ruska obavještajna služba GRU WikiLeaksu doturila e-mail korespondenciju američke Demokratske stranke u cilju pobjede Donalda Trumpa na izborima. Google i Twitter RT-u i Sputnjiku tada su uveli određene restrikcije, a RT je dobio nalog da se registrira kao “strani agent” prema zakonu koji je donesen u vrijeme Drugog svjetskog rata kao mehanizam za borbu protiv nacističke propagande. U izvještaju obavještajne zajednice o curenju e-mailova Demokratske stranke konstatira se i da RT provodi “prikrivene obavještajne operacije” u cilju “podrivanja SAD-om predvođenog liberalnog demokratskog poretka”.

Najrecentnije američko istraživanje o ruskim državno sponzoriranim medijima objavljeno je u siječnju, uoči početka rata u Ukrajini, od strane Centra za globalno angažiranje State Departmenta. U njemu se analizira pet stupova tog “dezinformacijskog i propagandnog ekosustava”, te dokazuje da te medije zbog pristranog izvještavanja, nejasne organizacijske strukture i netransparentnog financiranja ne bi trebalo poistovjećivati s klasičnim javnim medijima kakvi su BBC ili Voice of America. Izvještaj sadrži i niz izjava glavnih urednika RT-a i Sputnjika, Margarite Simonjan i Antona Anisimova kojima oni to otvoreno potvrđuju. Simonjan je primjerice u intervju ruskom Kommersantu 2012. rekla da je televizija RT”‘soft power” i da objektivnost ne postoji, što je potkrijepila primjerom američkog CNN-a. U spomenutom istraživanju New York Timesa iz 2017. i sam glasnogovornik Kremlja Dmitri Peskov misiju RT-a otvoreno je definirao kao pokušaj “razbijanja monopola anglo-saksonskog globalnog tijeka informacija”, a kao reakcija na “obojene revolucije”.

Iako je doseg ovih medija u inozemstvu relativno malen, u spomenutoj studiji State Departmenta navodi se da je on u arapskim zemljama “usporediv s onim kakav ima BBC News Arabic”, te da televizija ima “značajnu publiku” i u Latinskoj Americi. Citira se i istraživanje objavljeno u veljači 2021. u stručnom časopisu Security Studies, prema kojemu američki gledatelji RT-a “imaju 15 posto manju vjerojatnost da podržavaju aktivnu vanjsku politiku” te zemlje.

Analitička tvrtka Graphika također je došla do zaključka koji sugerira da zapadni, a napose američki problem s RT-om nadilazi i prethodi ratu u Ukrajini, kada je, analizirajući sadržaj, konstatirala da njegov program “ne promovira isključivo desnicu u Americi”. “Oni promoviraju i ljevičarske ideje, zapravo oba ekstrema nauštrb centra”, zaključili su u ovoj tvrtki.

To potvrđuje činjenica da su se u programu RT-a tijekom godina kao gosti ili suradnici pojavljivali i istaknuti zapadni ljevičari koji nemaju pristup vodećim medijima, primjerice američki novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade Chris Hedges, osnivač WikiLeaksa Julian Assange i veteran britanske ljevičarske politike George Galloway. Kolumnist je bio i slovenski filozof Slavoj Žižek, koji je u svojoj kolumni od 31. siječnja napisao da RT nije meta zapadnih vlada zato što one smatraju da je njegov program samo “jeftina propaganda staljinističkog tipa”, već i zato što se “bavi temama za koje te vlade žele da budu marginalizirane”.

Portalnovosti.com

Tena Erceg
Autor/ica 11.3.2022. u 13:47