Doseljeništvo: Propuštena šansa Istočne Evrope

Povezani članci

• Desetine hiljada Izraelaca demonstriralo u Tel Avivu protiv Netanjahuove vlade
• Daytonski mirovni sporazum – 20 godina kasnije
• Litvanija obeštećuje Židove
• Pjongjang objavio da ulazi u “ratno stanje” s Južnom Korejom
• Članice UN-a nisu usvojile rezoluciju o Siriji
• Rusija ponovo blokirala deklaraciju o Siriji

Foto: AFP

Kolumnu piše: Henrik Müller, spiegel.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

Evropa se smanjuje. Prije svega na istoku kontinenta odigrava se dramatična demografska promjena, stanovništvo jednostavno izumire. Uprkos tomu Mađarska, Poljska i co. su protiv doseljavanja. Zbog toga će zažaliti.

Prije svega nekoliko činjenica: Nigdje na svijetu ne dešava se tako dramatična demografska promjena kao u Istočnoj Evropi. Među deset država svijeta u kojima se broj stanovnika najviše smanjuje su isključivo zemlje Istočne i Jugoistočne Evrope. Do 2050. smanjiće se stanovništvo Poljske za 5,5 miliona ljudi, Rumunije za 4,3 milona, Bugarske za 2 miliona. Još značajnije: demografska prognoza UN-a pokazuje da rapidno opada broj ljudi u dobi kada su radno sposobni.

Zašto se onda Istočnoevropljani tako žestoko bore protiv useljavanja?

Progresivno starenje uz rastuće osiromašenje – to su realni izgledi za velike dijelove istočnog dijela našeg kontinenta. Ovaj razvoj mogao bi se osjetiti već u slijedećoj deceniji. Učinak toga teško je zanemariti – kako ekonomski tako socijalni i politički. Ako se stanovništvo u toku 35 godina smanji za trećinu – što predstoji Hrvatskoj kao zemlji kojoj  se u okviru EU najbrže smanjuje broj stanovnika – tada prijeti da se skromni životni standard prostalog stanovništva smanji. Uključujući i žestoke borbe za preraspodjelu.

Vlade ne žele evropsku politiku izbjeglištva

Sa aspekta ovakvih sumornih izgleda istočne države EU čine tešku grešku time što ne žele primiti doseljenike. Čine grešku time što veliki broj izbjeglica i tražilaca azila ne posmatraju kao svoju šansu. Jednostavno se sami tjeraju u demografsku klopku.

Ne čine grešku samo istočnoevropske zemlje. I EU u cjelini je daleko od razumne politike migracije. Trebaju prestati govoriti o pravičnoj raspodjeli tereta – konačno radi se o prihvaćanju ljudi iz regiona ratova i siromaštva – nego se zajednički okrenuti korištenju ukazanih mogućnosti. Cijela Evropa bi mogla poboljšati svoju demografsku strukturu, povećati svoj potencijal rasta i osigurati svoje mjesto u svijetu.

Umjesto toga brane se vlade od Budimpešete do Talina od zajedničke evropske politike imigracije. Neće da prime skoro nikoga, pojedine se trude da zastraše izbjeglice. Konačno, izjavio je ovoga tjedna Viktor Orban, premijer Mađarske, skoro sve izbjeglice žele putovati dalje u Njemačku.

Stopa rađanja je suviše niska

Pritom je Mađarska dobar primjer za rastuću istočnoevropsku slabost. Stanovništvo će prema projekcijama UN do 2050. opasti za 16%. Od izbijanja finansijske krize gospodarstvo stagnira dok se zaduženost države povećala na skoro sto procenata društvenog proizvoda proizlazi iz kalkulacija OECD. Da bi se zemlja koja je devedesetih godina bila omiljeni cilj internacionalnih investitora ponovo pokrenula pomoglo bi useljavanje. Stope rađanja su u svakom slučaju, kao uostalom inače u Istočnoj Evropi, tako niske da će se broj stanovnika bez priliva stranaca neizbježno smanjivati. Ko će investirati u naciju koja se nalazi na silaznoj putanji? Loši izgledi za društvo koje teži ka višem standardu.

Istočna Evropa je još uvijek relativno siromašna. Dvije i pol decenije nakon pada Berlinskog zida i deceniju poslije pristupa EU dohodak po glavi stanovnika još se nije približio zapadnom nivou. Zato sa dosta prava istočnoevropske države ukazuju da će ih dodatni izdaci opteretiti pogotovo ako  su ciljne države imigranata Njemačka i Skandinavija.

Ali ovdje ide mnogo više: najbrže stareći kontinent zemljine kugle ima sada mogućnost da dugoročno izmjeni svoju demografsku sudbinu. Cijela EU trebalo bi da iskoristi ovu šansu – kroz integracione programe koji omogućavaju siromašnijim zemljama da prime doseljenike. Zapadne zemlje EU bi zato trebale da velikodušno pomognu siromašnijim susjedima. Iz susosjećanja i solidarnosti ali i u vlastitom interesu.

Dugoročni razvoj je moguć

Ukoliko istočne susjedne zemlje slijedećih decenija demogafski propadnu oni će neizbježno zavisiti od zajedničke kase. Upravo Njemačka – najveći platiša u EU čija privreda je usko povezana sa trgovinskim partnerima sa Istoka – mora raditi sve da do toga ne bi došlo.

Zajednička imigraciona politika EU bila bi razumno rješenje, ekonomski i politički. Umjesto nečasnog obostranog prebacivanja krivice između nacionalnih vlada bilo bi moguće ublažiti humanitarnu katastrofu i istovremeno stvoriti dugoročne mogućnosti razvoja.

Razumljivo je da nije jednostavno stvoriti takav program. Mora se odgovoriti na teška pitanja – neka praktična (gdje smjestiti pridošlice ove zime?) neka principijelna (koliko stranog društvo podnosi?). Međutim biće lakše naći odgovor ako se konflikt oko finansijske  raspodjele ublaži.