Dugotrajne nuspojave

Povezani članci

• Broj poginulih u Pojasu Gaze povećan na 72
• U Čileu referendum o novom Ustavu
• Sjedište NASA-e nazvat će se po prvoj afroameričkoj inženjerki
• Hiljade ljudi na ulicama Amsterdama protestovalo protiv mjera zbog koronavirusa
• Angela Merkel i nemačka levica
• Otpečaćena optužnica protiv Trumpa, u kupatilu držao vojne tajne i nukearni program SAD-a

Mnoge nisko kvalificirane pozicije trajno nestaju tokom pandemije, foto: DPA

Pandemija mijenja tržište rada drastično i trajno. Profitiraju oni koji dobro zarađuju, manje kvalifikovani češće dolaze pod pritisak.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Zahvaljujući brzoj upotrebi vakcina u SAD-u u opadanju su infekcije Covid-19 i s tim povezani boravci u bolnici, smrtni slučajevi te ograničenja gospodarske aktivnosti se ublažavaju. Međutim, uprkos postepenom poboljšanju na tržištu rada, gospodarski oporavak protiče polako i neravnomjerno i pred zemljom je još dug put.

Prema najnovijim zvaničnim podacima statistika ukupnog zaposlenja u SAD iskazuje još oko 9,5 miliona mjesta manje nego na početku recesije i skoro 12 miliona mjesta manje nego u trendu prije pandemije. Nezaposlenost leži na oko 10 posto, a kod crnaca, hispanjolaca, žena i manje obrazovanih je još viša. U tome se odražava kako dualni karakter pandemije tako i već dugo prisutna neravnoteža na tržištu rada.

Dalji trend iz vremena prije Covid-19 sastoji se u transformaciji rada kroz automatizaciju i digitalizaciju, pri čemu se ovi procesi ubrzavaju kroz način na koji firme i potrošači reaguju na pandemiju. I ovaj trend prijeti da ojača postojeće neravnoteže, pošto crnci i hispanjolci nadproporcionalno rade na onim poslovima koji su najjače ugroženi automatizacijom.

Mnogo toga iz prakse socijalnog distanciranja, koje su potrošači i preduzeća usvojili za vrijeme pandemije, vjerovatno će nastaviti postojati.

Održivi oporavak u pravcu gospodarstva sa potpunom zaposlenošću i dovoljno „dobrih radnih mjesta“ zahtijeva značajnu preraspodjelu radne snage od nisko plaćenih, malo kvalifikovanih pozicija, koje su kao posljedica pandemije nestale, ka novim pozicijama koje zahtijevaju višu kvalifikaciju i više obrazovanja. Jedna nedavno provedena studija McKinsey Global Institutea (MGI) dolazi do rezultata da će do 25 posto “više radne snage nego što se dosad smatralo” vjerovatno “morati mijenjati svoj poziv.“

Posebno jako dejstvo pandemija ima na pozive koji zahtijevaju veliku mjeru tjelesne bliskosti i osobne kontakte, kao naprimjer servisna radna snaga u gastronomiji, prodavači u radnjama kao i personal na hotelskim recepcijama, sportskim stadionima, frizerskim salonima i drugim nisko plaćenim poslovima. I u ovoj grupi zaposlenih više su prisutne žene, manjine i manje obrazovani.

Mnogo toga iz prakse socijalnog distanciranja, koje su potrošači i preduzeća usvojili za vrijeme pandemije, vjerovatno će nastaviti postojati. U 2020. godini porastao je promet e-trgovine za više od 32 posto; time je rastao dva do pet puta brže nego u prosjeku u proteklih pet godina. A sada mnogi potrošači izražavaju namjeru da žele i nakon pandemije da kupuju online.

Više rada na daljinu moglo bi trajno promijeniti geografiju rada i izazvati dugoročnije iseljavanje kvalifikovane radne snage iz finansijski zahtjevnihvelikih gradova.

Isto tako, preživljavanje mnogih preduzeća ovisi sada o njihovoj sposobnosti da se preorijentišu na rad na daljinu, čemu su se oni dugo opirali. Pošto rezultati istraživanja ukazuju da zaposleni, koji svoj rad ne obavljaju u mjestu, duže rade a i produktivniji su, mnoga preduzeća planiraju da nakon pandemije dozvole različite vrste hibridnih aranžmana. Prema jednom istraživanju MGI u 2 000 aktivnosti u oko 800 profesija mogla bi u naprednim narodnim gospodarstvima četvrtina zaposlenih svoj rad u 3 do 5 dana tjedno obavljati kod kuće bez da izgube na efikasnosti. To bi značilo da četiri do pet puta više ljudi redovito radi kod kuće.

Rad na daljinu koncentriše se ipak u području bolje plaćenih radnih mjesta. Prema jednoj anketi, provedenoj u aprilu prošle godine u SAD, moglo bi oko 60 posto dobro plaćene radne snage svoj rad efikasno obavljati od kuće. Kod manje plaćenih ova vrijednost iznosi 34 posto. Tako puno ne iznenađuje da su profesije sa visokim platama imale manji pad zaposlenosti nego područja sa niskim platama.

Općenito, trajno prebacivanje u pravcu rada na daljinu imalo bi dalekosežno dejstvo na gradske centre i radnu snagu koja u zgradama sa uredima, restoranima, hotelima i prodavnicama obavljaju uslužne djelatnosti. Prije pandemije otpadao je, prema procjenama, svaki četvrti posao u SAD na uslužne djelatnosti te vrste kao i na veliki i rastući dio zaposlenih bez visokog obrazovanja. Sada potvrđuju novija istraživanja da potražnja za lokalnim uslužnim djelatnostima u gradovima počinje opadati zbog pandemijom uslovljenog rada na daljinu.

Ove forme pandemijom uzrokovane automatizacije će vjerovatno istisnuti više zaposlenih nego što su ekonomisti da sada očekivali.

Više rada na daljinu moglo bi trajno promijeniti geografiju rada i izazvati dugoročnije iseljavanje kvalifikovane radne snage iz finansijski zahtjevnih velikih gradova, koji su do sada važili kao motori stvaranja radnih mjesta. Iz statistika o najamninama za stanove i biroe, kako u SAD tako i u Evropi, mogu se već izvesti dokazi da zaposleni i preduzeća odlaze iz najskupljih dijelova zemlje u manje gradove. Osim toga, konkurišu trenutno cijele zemlje u privlačenju slobodne radne snage za rad na daljinu. Estonija i Gruzija su, naprimjer, olakšale dobijanje kratkoročnih viza, a Grčka nudi posebne poreske olakšice.

Preduzeća također investiraju u digitalne tehnologije i automatizaciju da bi omogućili više prostorne distance među zaposlenim i da bi stvorili neophodnu fleksibilnost za ophođenje sa izmjenama u potražnji. Roboti i primjena vještačke inteligencije pomažu radnicima na traci da održavaju sigurnu fizičku distancu, ubrzavaju protoke u skladištima trgovine internetom, omogućavaju više samoposlužnih kasa u prodavnicama, pomažu bankama kod obrade priliva državnih kredita za pomoć i uskaču čak i kao kuhari da bi okretali hamburgere i pripremali pomfri.

Ove forme pandemijom uzrokovane automatizacije će vjerovatno istisnuti više zaposlenih nego što su ekonomisti da sada očekivali. Najjače djelovanje bit će u gastronomiji, trgovini na malo, objektima za smještaj, u servisima za kupce i u području kancelarijskih uslužnih djelatnosti koji čine veliki dio zaposlenosti prije pandemije i sastoje se uglavnom iz nisko plaćenih poslova.

U svih osam ispitivanih zemalja – Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Japan, Španija, Velika Britanija i SAD – pokazuje se isti uzorak reducirane potrebe za profesijama i radnim mjestima u području niskih plata.

U SAD bi moglo 2030. biti 4,3 miliona radnih mjesta manje u području gastronomije i servisa za korisnike kao i milion mjesta manje u području uredskih usluga nego što bi to bilo bez pandemije. U svih osam ispitivanih zemalja – Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Japan, Španija, Velika Britanija i SAD – pokazuje se isti uzorak reducirane potrebe za profesijama i radnim mjestima u području niskih plata. U ovim zemljama će prema procjenama 12 posto više radne snage morati mijenjati svoj poziv nego što smo predviđali prije pandemije.

U konačnici će se povećati broj poslova u najviših 30 posto platne skale – kao onih u zdravstvu i u MINT – profesijama (nauka, tehnologija, inžinjerstvo i matematika). Međutim,ova radna mjesta zahtijevaju sasvim drugu strukturu sposobnosti i kvalifikacija nego nisko plaćeni poslovi koji su nestali sa pozornice. Iz ovog razloga obrazovanje istisnute radne snage postat će hitan problem. Potencijalna razlika između budućih zahtijeva za kvalifikacijama i raspoloživih radnih mjesta daje poslodavcima šansu da zaposlene i radna mjesta nanovo koncipiraju.

U svakom slučaju, ova razlika povećava i hitnost finansiranja i realizacije efektivnih programa podrške obrazovanju i prihodima za radnu snagu koja je prisiljena da ide u druge pozive, branše ili druga mjesta. Izgradnja budućnosti sa „dobrim poslom“ je moguća. Ali kako kalifornijska komisija za budućnost rada piše u svome novom izvještaju, bit će neophodne kako javne tako i privatne investicije u kvalifikovanju radnika da bi se ostvario taj cilj.

Laura Tyson je nekadašnja predsjednica Council of Economic Advisers predsjednika SAD u Obaminoj administraciji. Trenutno je profesorica na University of California, Berkeley Haas School of Business i eksterna starija savjetnica McKinsey Global Institute.

Susan Lund je direktorica istraživanja na Global InstituteMcKinsey & Company. Kao pomovirana naučnica iz oblasti ekonomije ona svoje istraživanje koncentriše na globalizaciju i trgovinu kao i djelovanje tehnologije na rad i radnike. Osim toga ona rukovodi timom iz McKinsey koji modelira uticaj Covid – 19 na gospodarski rast.

ipg-journal.de