Ekstremizam se gura u podzemlje

tačno.net
Autor/ica 1.11.2015. u 11:34

Ekstremizam se gura u podzemlje

Bez obzira koliko puta britanska vlada pogriješi u ovoj oblasti, i dalje tvrdoglavo vjeruje da najbolje zna šta joj je činiti.

Piše: Rachel Shabi- Al Jazeera

Nije potpuno jasno kako britanska vlada to uspijeva, ali izgleda da se svaki put kada osmisli novu strategiju borbe protiv terorizma ispostavi da ona ide u gorem smjeru od prethodne.

Zakon o sigurnosti i o borbi protiv terorizma iz februara tekuće godine, najnoviji u nizu antiterorističkih zakona u Velikoj Britaniji bio je već dovoljno loš i izazvao je zabrinutost da tadašnja koaliciona vlada (koja se sastojala od konzervativaca i liberalnih demokrata) nema ideje kako riješiti problem nasilnog ekstremizma.

Nacrt zakona je osmišljen kao mjera borbe protiv prijetnji kao što je grupa Islamska država u Iraku i Siriji (ISIL), te protiv drugih terorističkih spletkaroša. Ali, već tada su aktivisti za ljudska prava isticali da će politike sadržane u ovom zakonu narušiti osnovne slobode, dok će u isto vrijeme afirmisati mišljenje da su britanski muslimani po ustaljenom obrascu krivi dok se ne dokaže suprotno.

Novi način nadziranja zajednice

Sada, kada rade bez svojih bivših koalicionih partnera, nesputani konzervativci su izgleda dodatno pogoršali situaciju.
Iako je teško odrediti koji je najgluplji dio vladinih prijedloga nove politike koji su najavljeni u prvom dijelu oktobra, možemo početi s idejom da se oduzme državljanstvo ljudima koji “odbacuju naše vrijednosti”. Budući da je jedna od ključnih naših vrijednosti kao nacionalne države zapravo državljanstvo, možda možemo početi oduzimanjem državljanstva vladinim zvaničnicima koji predlažu ovu izrazito nedemokratsku ideju.

Zatim slijedi način na koji je ova nova politika formulisana, gdje premijer David Cameron poziva islamske zajednice da problem islamskog ekstremizma “prihvate kao svoj”. Na taj način demonizirate upravo onu zajednicu čiju pomoć i povjerenje pokušavate zadobiti, Camerone. Nasilni ekstremizam islamista je kolektivni problem koji svi treba kolektivno da smatramo “svojim” ako želimo da ga pobijedimo.

Suštinska i duboko zabrinjavajuća komponenta ovih novih prijedloga (nadogradnja na prijedloge u antiterorističkom zakonu iz februara) je ta da univerziteti, škole, zdravstvene službe i druga javna tijela počnu pratiti znake koji upućuju na ekstremizam. I ako izuzmemo očiglednu poentu da doktori i medicinske sestre zaista ne bi trebali biti regrutovani kao obavještajci, pitanje je šta bi to oni tačno trebali da traže?

Vlada nije adekvatno definisala “ekstremizam”, pa se nameće pitanje šta bi to onda javni službenici trebali koristiti kao tragove? Da li je to kritičan stav prema vladinoj politici na Bliskom istoku, s obzirom da će vas takav stav, ako ste musliman, već dovesti do liste sumnjivih?
Da li na takve sumnje navodi to što se neko zalaže za islamski zakon, sve i ako ta osoba nema namjeru koristiti nasilje kako bi to vjerovanje pretvorila u praktičnu stvarnost? Zapravo, niko tačno ne zna koji su kriteriji, a pogađanje je posljednja stvar kojom bismo se ovdje trebali baviti.

Ali situacija postaje još gora kada je u pitanju obrazovanje: Nema veze što je sloboda govora ugrožena, iako je i to samo po sebi već dovoljno loše. Loše je u toj mjeri da su zabrinutost izrazili ne samo zagovornici slobode govora, već i sigurnosni zvaničnici.
Sir Peter Fahy, šef mančesterske policije je prije nekoliko dana izjavio da bi vladini prijedlozi mogli pretvoriti policiju u “misaonu policiju”. Zatim je rekao “Postoji bojazan da će nastojanja da se kontrolišu ekstremistički narativi ograničiti slobodu govora i izazvati suprotan efekat ako ne budemo djelovali uravnoteženo. Nastojanja da se kontroliše ekstremizam i da se ograniče protesti…mogla bi narušiti upravo ona prava i britanske vrijednosti koje želite zaštiti.”

Dakle, čak i šef policije smatra da smo otišli predaleko, koristeći sigurnost kao izgovor da ograničimo slobodu govora.

Glasno i otvoreno

Aktivisti koji zagovaraju borbu protiv terorizma i socijalni radnici uporno naglašavaju kako je važno da pokušamo spriječiti da razgovori o terorizmu završe u podzemlju i na internetu, u skrivenim i mračnim dijelovima. Radikalizacija je najefikasnija kada su ljudi koji su joj meta odsječeni i izolovani.

A šta britanska vlada radi? Predlaže mjere zbog kojih će se studenti brinuti da se prati sve što kažu, te da ih zbog tog mogu prijaviti vlastima. Drugim riječima: uklanja razgovore ekstremista sa javnih foruma, gdje se mogu otkriti, problematizirati i gdje im se može suprotstaviti i tjera ih u mrak, gdje mogu bujati i mutirati. Upravo ono što bismo trebali izbjeći.

Ovdje se javlja kontradikcija, a problem je u tome što nijedna vlada neće priznati. Deseci stručnjaka, od antiterorističkih analitičara do bivših sigurnosnih zvaničnika, ukazali su na vezu između vanjske politike Velike Britanije na Bliskom istoku i nasilnog ekstremizma.
To, naravno, nije jedina veza: jasno da se neće svaki kritičar britanske vanjske politike priključiti ISIL-u. Ali čini se da to jeste jedan faktor u komplikovanoj i varijabilnoj mješavini elemenata, kao i da ga uporno ignoriše vlada koja se ne može složiti s tom izjavom jer bi to značilo da narušava i negira vanjsku politiku Velike Britanije.

To je još jedan razlog zbog kojeg bi se ključni razgovori trebali voditi glasno: Neka ljudi pričaju o Abu Gharibu, neka spominju saučesništvo u izraelskom bombardovanju Gaze, šta god da je u pitanju, neka se kaže glasno i otvoreno. To je način da se izbjegne glasni poziv nasilnim ekstremistima.

Ali bespotrebno je reći da se ova vlada toga ne pridržava. Zaista, izgleda da se vlada konsultuje samo sa onim ljudima koji se već slažu sa njenim kontraproduktivnim politikama.

Nije teško naći desetke pojedinaca i organizacija koji su posvećeni borbi protiv terorizma i koji imaju bolje ideje kako riješiti ovaj zastrašujući problem. Ali njih se ne pita za mišljenje. Bez obzira koliko puta vlada pogriješi u ovoj oblasti, i dalje tvrdoglavo vjeruje da najbolje zna šta joj je činiti.

tačno.net
Autor/ica 1.11.2015. u 11:34