Erdoganov poraz na komunalnim izborima: Kraj jednog mita

Povezani članci

• Hoće li svet stajati po strani ako Kina interveniše u Hongkongu
• Kada ćemo dobiti vakcinu
• Demokrate uložile prvi službeni zahtjev za opoziv Trumpa
• Mještani smjestili dosadnim neonacistima koji štuju prazan grob Hitlerovog pobočnika Hessa
• Zaraćene strane u Sudanu prihvatile da zaštite civile, nema primirja
• Greta Tunberg kao anti-Tramp

Foto: Lefteris Pitarakis / DPA

Predsjednik Erdogan ruinirao je Tursku politički i ekonomski. Na komunalnim izborima je sada za to prvi puta kažnjen. Je li to već zaokret?

Piše: Maximilian Popp

Preveo: Ešref Zaibegović

U rano ponedeljno jutro turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan stajao je opet tamo gdje uvijek stoji nakon izbora: Na balkonu centrale AKP u Ankari. Erdogan je proteklih godina stvorio običaj da se odatle obraća svojim pristalicama.

Međutim ovoga jutra bilo je drugačije: po prvi puta od 2001, od osnivanja AKP, Erdogan nije mogao slaviti pobjedu – nego je morao obrazlagati poraz.

Sam Erdogan to u početku uopšte nije htio sasvim priznati. Ukazao je na gradove i opštine koje je njegova partija osvojila na komunalnim izborima 31. marta. Naglasio je da je osvojio većinu od oko 52 posto što je samo onda tačno ako se doda 7 posto koje je osvojio njegov koalicioni partner, desničarsko ekstremni MHP.

Erdoganova retorika nije mogla sakriti da je rezultat komunalnih izbora za njega razočarenje – ili još više, debakl. AKP gubi najmanje četiri, vjerovatno pet od šest najvećih gradova u zemlji. Ona gubi Ankaru, glavni grad, gdje je ona i njeni prethodnici vladali od početka devedesetih godina. Ona gubi, što nije iznenađujuće, Izmir. Ona gubi Antaliju. Ali prije svega gubi prema svim izgledima: Istanbul.

Još uvijek rezultat za Istanbul nije konačan. Samo nekoliko hiljada glasova je razlika u milionskoj metropoli. Međutim u međuvremenu izborna komisija je objavila prednost za Ekrema Imamoglua, kandidata Republikanske narodne partije (CHP):

Istanbul je više nego jedan grad. Ovdje živi najmanje 15 miliona ljudi, oko petina cijele zemlje. Metropola nije ni u kom slučaju sekularna, opoziciona enklava kako se ponekad predstavlja u Evropi. Ona je puno više odraz Turske u cjelini.

Erdogan je započeo svoj uspon kao gradonačelnik Istanbula. „Ko dobije Istanbul, dobija Tursku“, rekao je on još u predizbornoj kampanji. Sada mu je baš njegov zavičajni grad zadao dosada najteži poraz u njegovoj karijeri.

Erdogan već dugo ne vlada Turskom uspješno. On je razgradio demokratiju, potisnuo pravnu državu, ukinuo slobodu štampe. Njegov nepomirljivi stil vladanja podijelio je zemlju u dva lagera. U posljednje vrijeme je i gospodarstvo u problemima. Nezaposlenost, inflacija, dugovi su tako visoki kakvi nisu bili godinama.

Sada je Erdogana napustila i sreća na izborima u šta se on do sada uvijek mogao pouzdati. Turski predsjednik neće time odjednom izgubiti svoju moć. On i dalje kontroliše skoro sve državne institucije. Sljedeći predsjednički izbori su planirani za 2023. godinu.

Međutim sa opozicionim političarima u velikim vijećnicama zemlje vladanje će Erdoganu biti puno neugodnije. Sada će veoma teško moći dijeli velike narudžbe i privilegije svojim privrženicima. Istovremeno je moguće da se unutarpartijski konkurenti kao nekadašnji premijer Ahmed Davutoglu osjete ohrabrenim da možda ipak osnuju vlastitu partiju.

Od ovog ponedjeljka je mit Erdogan istorija.

spiegel.de