ENG
Erdoganov poraz na komunalnim izborima: Kraj jednog mita
Povezani članci
- UN: Užasavajuća tortura nad djecom u Južnom Sudanu
- Popularnost Angele Merkel u padu posle napada u Nemačkoj
- Predsjednički kandidat Džalili: Novi tvrdolinijaš želi vladati Iranom
- „Mi moramo pokrenuti proizvodnju ratnog materijala“
- Ukrajina zatvara jednu od ključnih tački za tranzit plina prema Evropi
- Nemačka tuži Italiju zbog zahteva za odštete iz Drugog svetskog rata
Foto: Lefteris Pitarakis / DPA
Predsjednik Erdogan ruinirao je Tursku politički i ekonomski. Na komunalnim izborima je sada za to prvi puta kažnjen. Je li to već zaokret?
Preveo: Ešref Zaibegović
U rano ponedeljno jutro turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan stajao je opet tamo gdje uvijek stoji nakon izbora: Na balkonu centrale AKP u Ankari. Erdogan je proteklih godina stvorio običaj da se odatle obraća svojim pristalicama.
Međutim ovoga jutra bilo je drugačije: po prvi puta od 2001, od osnivanja AKP, Erdogan nije mogao slaviti pobjedu – nego je morao obrazlagati poraz.
Sam Erdogan to u početku uopšte nije htio sasvim priznati. Ukazao je na gradove i opštine koje je njegova partija osvojila na komunalnim izborima 31. marta. Naglasio je da je osvojio većinu od oko 52 posto što je samo onda tačno ako se doda 7 posto koje je osvojio njegov koalicioni partner, desničarsko ekstremni MHP.
Erdoganova retorika nije mogla sakriti da je rezultat komunalnih izbora za njega razočarenje – ili još više, debakl. AKP gubi najmanje četiri, vjerovatno pet od šest najvećih gradova u zemlji. Ona gubi Ankaru, glavni grad, gdje je ona i njeni prethodnici vladali od početka devedesetih godina. Ona gubi, što nije iznenađujuće, Izmir. Ona gubi Antaliju. Ali prije svega gubi prema svim izgledima: Istanbul.
Još uvijek rezultat za Istanbul nije konačan. Samo nekoliko hiljada glasova je razlika u milionskoj metropoli. Međutim u međuvremenu izborna komisija je objavila prednost za Ekrema Imamoglua, kandidata Republikanske narodne partije (CHP):
Istanbul je više nego jedan grad. Ovdje živi najmanje 15 miliona ljudi, oko petina cijele zemlje. Metropola nije ni u kom slučaju sekularna, opoziciona enklava kako se ponekad predstavlja u Evropi. Ona je puno više odraz Turske u cjelini.
Erdogan je započeo svoj uspon kao gradonačelnik Istanbula. „Ko dobije Istanbul, dobija Tursku“, rekao je on još u predizbornoj kampanji. Sada mu je baš njegov zavičajni grad zadao dosada najteži poraz u njegovoj karijeri.
Erdogan već dugo ne vlada Turskom uspješno. On je razgradio demokratiju, potisnuo pravnu državu, ukinuo slobodu štampe. Njegov nepomirljivi stil vladanja podijelio je zemlju u dva lagera. U posljednje vrijeme je i gospodarstvo u problemima. Nezaposlenost, inflacija, dugovi su tako visoki kakvi nisu bili godinama.
Sada je Erdogana napustila i sreća na izborima u šta se on do sada uvijek mogao pouzdati. Turski predsjednik neće time odjednom izgubiti svoju moć. On i dalje kontroliše skoro sve državne institucije. Sljedeći predsjednički izbori su planirani za 2023. godinu.
Međutim sa opozicionim političarima u velikim vijećnicama zemlje vladanje će Erdoganu biti puno neugodnije. Sada će veoma teško moći dijeli velike narudžbe i privilegije svojim privrženicima. Istovremeno je moguće da se unutarpartijski konkurenti kao nekadašnji premijer Ahmed Davutoglu osjete ohrabrenim da možda ipak osnuju vlastitu partiju.
Od ovog ponedjeljka je mit Erdogan istorija.
