Francuska slavi Macronov nastup u Vašingtonu: Festival šamara

Povezani članci

• Prekasno
• Beskonačna borba na vrhu
• Oland, Merkel, Porošenko i Putin razgovarali o Ukrajini
• Kanada vratila 14 žena i dece iz kampova u Siriji
• SAD i Južna Koreja ispalile rakete kao simulaciju napada
• Turska započela operacije u Siriji, Kurdi traže ‘zonu zabranjenog leta’

Foto: AFP

Uprkos grljenju, ljubljenju i pohvalama: Pariz slavi svoga predsjednika kao nepokolebljivog kritičara Donalda Trumpa – i kao hitno potrebnog kontaparta Amerikancu.

Piše:  Georg Blume, Pariz
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Veliko je olakšanje u Parizu nakon završetka državne posjete predsjednika Emmanuela Macrona u Vašingtonu. Mogli bi biti posramljeni. Vlastiti predsjednik može biti ismijan – takva su bila strahovanja prije posjete.

Na početku je to malo ličilo tomu: Kada je naime američki predsjednik Donald Trump u Bijeloj kući počeo time što je francuskom gostu čistio perut sa ramena i rekao: „Moramo ga učiniti perfektnim!“ (You have to make him perfect!). To je onima koji su kod kuće gledali TV bilo jasno suviše – ili bolje: suviše malo respekta prema francuskom predsjedniku.

A onda još i stvar sa željeznicom. Macron je u Vašingtonu govorio i o dugotrajnim štrajku: “Mi ćemo štrajk savladati, bez svake sumnje.” Po sebi je to bezopasno ali je odmah dobio karikaturu od vodećeg francuskog karikaturiste Plantua. Ovaj ga pokazuje kao učenika na travnjaku pred Bijelom kućom, gdje on naglašava svoju izdržljivost prema domaćim željezničarima, dok pokraj njega Donald Trump drži važne dosijee o klimatskoj politici, ugovoru sa Iranom i američko – evropskim odnosima. Upravo takav utisak o odnosu snaga htio je Macron u Vašingtonu izbjeći. Međutim, na kraju se Francuz prilično suvereno izvukao iz afere. Nakon što je na jednom univerzitetu u Vašingtonu sa studentima dugo diskutovao o svjetskoj politici, jedan od njegovih mladih sugovornika rekao je francuskoj TV stanici BFM: „On je vođa kakvog svijet treba jer Amerika ne vodi.“ Nešto takvo htjeli su čuti kod kuće.

Uopšte, njegova govornička vještina. Bilo je začuđujuće kako su svi pariski komentatori, da li oni koji su normalno za Macrona ili oni koji su protiv, slave govor svoga predsjednika pred američkim kongresom. „To je bio festival šamara“, radovao se čak i uobičajeno populistički i prema Macronu kritički radio RTL. “Macron se prezentirao kao protumodel prema Trumpu”, bio je siguran i prema vladi kritički, “Figaro”.

Za to su se pobrinuli jedva skriveni napadi na Trumpa. “Ne djelim fascinaciju za jake ljude i iluzije nacionalizma”, rekao je državni gost pred kongresom. I umjesto da ga kongres izviždi dobio je ovacije. Političkoj duši kod kuće u Francuskoj to je dobrodošlo. „Bile su dvije posjete Macrona u SAD: jedna Trumpu i jedna protiv Trumpa“, hvalio je francuski pisac Dominique Simonnet.

Uz to tu su i slike koje pokazuju kakao Macron dugo grli jednog crnog vođu pokreta za građanska prava. Zagrljaj koji ispada puno srdačniji nego sva grlenja, rukovanja i stalno tapšanje  po plećima sa Trumpom. Iako nije isključeno da baš to ostaje u sjećanju: Macronova tjelesna bliskost prema Trumpu, demonstrativno prijateljstvo muškaraca.

Po tome Macronovi kritičari u Parizu nisu htjeli čeprkati sve dok predsjednik drži kurs u velikim pitanjima. Čak i inače nacionalistički glasovi smatraju ovoga puta Macronov nastup kao „jaki multilaterizam“.

I još nešto je palo u oči svim francuskim posmatračima u domovini: njihov predsjednik govori stvarno veoma dobar engleski. Zašto još nijedan francuski predsjednik prilikom posjete SAD nije govorio sa toliko puno ljudi na ulici, pitao se jedan TV moderator. Odgovor jednostavno glasi: jer se nijedan predsjednik prije Macrona nije to usudio – čak ni Charles de Gaulle i Giscard d’Estaing, koji su govorili engleski pred kongresom.

I zbog tih naizgled sitnica Macron može biti veoma zadovoljan sa unutrašnjim djelovanjem njegove posjete u Vašingtonu. „Diplomatija ljubaznosti i popuštanja se pokazuje kao teška ali Macron nije odstupio od svojih ubjeđenja“, rezimira RTL. To liči rijetkom naklonu unutrašnjopolitičkom protivniku.

spiegel.de