Iran versus USA: Nastup anti – Ahmedinedžada

tačno.net
Autor 25.9.2013. u 16:30

Iran versus USA: Nastup anti – Ahmedinedžada

Bilo je još uvijek puno nejasnoća u ovom govoru i referiranja na “svemogućeg” Allaha – ali ipak nastup novog iranskog predsjednika u UN poslao je signal popuštanja. Je li na pomolu kraj hladnog rata između Teherana i USA?

By: Sebastian Fischer and Marc Pitzke, Washington und New York

Preveo: Ešref Zaimbegović

Nešto bi se moglo jednostavno uraditi. Zbog renoviranja centrala UN je momentalno jedan lavirint od kontejnera, provizornih hodnika, drvenih stepenica, plastičnih pregrada. Bilateralni razgovori se vode iza paravana na tamo donesenim foteljama. Tu bi se sigurno našao i ugao za predsjednika USA Baracka Obamu i njegovog novog iranskog kolegu Hassana Rohanija.

Već danima kursiraju glasine: Neće li se na marginama ovogodišnje generalne debate njihovi putevi “slučajno” ukrstiti? Za prvi susret predsjednika dviju zemalja nakon iranske islamske revolucije 1979.? Možda rukovanje na hodniku – ili ipak susret na zvaničnom ručku kod generalnog sekretara UN?

 “Previše komplikovano”

Od toga nije bilo ništa. Ljudi američkog predsjednika su naznačavali da je Irancima nagovješteno da bi  Obama i Rohani mogli “ na marginama” generalne skupštine povesti diskusiju. Međutim također je rečeno da bi zbog “vlastite dinamike u kući” to bilo “previše komplikovano”. Susret dvojice političara bio bi veliki događaj tog utorka. Otopljenje koje se  u ovom hladnom ratu, od dolaska Rohanija na vlast u junu, osjeća u zraku – moglo bi dobiti svoju simboličnu sliku.

Međutim i tako te signale ne treba previdjeti: prije su se govori međusobno bojkotovali, sada su USA poslale u salu zamjenika ambasadora u UN Rosemary DiCarlo; Obama je najavio da će se ministar inostranih poslova USA John Kerry u četvrtak sastati sa svojim iranskim kolegom – tako nešto nije se dešavalo decenijama. Konačno Rohani je održao govor koji je samo izdaleka podsjećao na nastupe njegovog predhodnika i negatora holokausta Mahmuda Ahmedinedžada.

Gospodarski pritisak

Naravno niti Rohani nije liberal nego prije jedan umjereni konzervativac. U Obaminom direktom okruženju opisuju to ovako: “On ne nastupa tako bombastično kao Ahmedinedžad.” Ipak i kod Rohanija je bilo puno nejasnoća, stalno se zahvaljivao “svemogućem bogu” i slavio je iransku želju za mirom. To se može zaboraviti. Odlučujuće su bili ove tri tačke u govoru:

  • Signali popuštanja: Postoji „nova nada“ u svijetu rekao je Rohani na početku svoga govora: „Nada, da će dijalog imati prednost nad konfliktom a umjerenost nad ekstremizmom.“ Vrijeme „igara bez dobitnika“ izgleda da je prošlo.
  • Spremnost na pregovaranje: Rohani se izjasnio da je odmah spreman za razgovore o iranskom atomskom programu. Istovremeno je odbacio sumnje na nuklearno naoružanje – kao što je režim mula u prošlosti uvijek činio: „Oružje masovnog uništenja nema mjesto u iranskoj sigurnosnoj doktrini“, rekao je Rohani.
  • Sirija: zajedno sa Rusijom ostaje Iran posljednji pravi saveznik diktatora Assada. Rohani je doduše osudio upotrebu hemijskog oružja ali je uzeo režim u zaštitu: Pristup „ekstremista“ ovome oružju je „najveća opasnost po region“. Vojno rješenje konflikta ne postoji.

Rohanijeva umjerena ofanziva sa šarmom dolazi sa podrškom iranskog religioznog vođe i stvarnog šefa države Ali Chameneia. Ajatolah, koji je od 1989. na toj poziciji, već unaprijed je govorio o “herojskoj fleksibilnosti”. Istovremeno Rohani stoji pod pritiskom stanovništva jer je obećao poboljšanje ekonomske situacije. Posljedice internacionalnih sankcija protiv režima u Teheranu se osjećaju već dugo. Umjereni kurs nije sada proizašao samo “iz dobre volje” kaže jedan Obamin čovjek od povjerenja nego i zato što su svi iranski ekonomski indikatori okrenuli u minus.

Rohani kaže da su sankcije protiv njegove zemlje “ nasilne” i “ glupe”. I sasvim je jasno da je spremnost Irana na pregovore povezana sa popuštanjem ovih sankcija. To neće biti jednostavno. Jer prije nego što sankcije budu ublažene međunarodna zajednica želi da vidi prve korake u transparentnosti kod atomskog programa. Niko ne želi da ga Rohani pravi budalom – na to upozorava naprimjer izraelski premijer Benjamin Netanjahu koji zahtjeva da nakon riječi treba da slijede djela.

Strah od rušenja

Zbližavanje ovih dana je dakle prije svega atmosfersko. Ukoliko se uspije uspostaviti međusobno povjerenje tada bi se mogla otvoriti i dalja vrata. Ne bez razloga Obama je u svome govoru u utorak prije podne garantovao iranskom rukovodstvu da Washington ni u kom slučaju ne teži „regime change“ (promjenu režima) u Teheranu. I podsjetio je na najniže tačke zajedničke istorije: uz pomoć USA srušena je 1953. demokratski izabrana vlada Mosaddegha; više od godinu dana držani su taoci iz američke ambasade u Teheranu sve do 1981. godine.

Obamino upućivanje na izmjenu režima ne treba podcjeniti. Konačno strah od gubitka moći je značajan za iransko rukovodstvo. Iranski vođa Chamnei misli da su naprimjer Saddam Hussein u Iraku i Muammar al-Gaddafi u Libiji srušeni zato što su obojica odustali od svojih atomskih programa bez velikih protivustupaka, piše iranski disident Akbar Ganji u “Foreign Affairs”.

Ovaj strah predsjednik USA  želi mulama očigledno odstraniti.

spiegel.de

 

tačno.net
Autor 25.9.2013. u 16:30

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija