Iskorišteni akumulatori u Meksiko donose bolesti

Autor 27.12.2011. u 11:07

Iskorišteni akumulatori u Meksiko donose bolesti

Potrošeni akumulatori koje Amerikanci predaju na recikliranje sve se više šalju u Meksiku, gdje se olovo odvaja primitivnim metodama koje su u Sjedinjenim Američkim Državama nezakonite, a radnici i mjesno stanovništvo izloženo je opasnim razinama tog toksičnog metala. Sve veći priljev akumulatora rezultat je strogih novih mjerila Agencije za zaštitu okoliša vezanih za zagađenje olovom, zbog kojih je recikliranje u Americi znatno zahtjevnije i skuplje, no tvrtkama ne brane da posao i opasnost izvezu u zemlje gdje mjerila nisu stroga, a zakoni znatno pogodniji.

Meksički dužnosnici za zaštitu okoliša priznaju da im nedostaje novca, radne snage i tehničkih kapaciteta kako bi uspješno nadzirali rastuću industriju koja se razvija u mnogim dijelovima zemlje, a često u ruševnim četvrtima poput ovoga koji se nalazi pedesetak kilometara sjeverozapadno od Mexico Cityja. Akumulatori se uvoze putem službenih kanala ili se krijumčare radi zadovoljenja sve veće potražnje za olovom, koje je nekoć bilo jeftino i dostupno, no danas ga na svjetskom tržištu manjka. Akumulatori s olovom ključni su za mobilne mreže, solarne reflektore i rastuće kinesko tržište automobila, a potražnja za olovom u posljednjih se deset godina udeseterostručila. Analiza podataka o trgovini koju je proveo The New York Times pokazala je da se u Meksiko danas izvozi oko 20 posto rabljenih američkih vozila i industrijskih akumulatora, a 2007. godine radilo se o 6 posto. Oko 20 milijuna takvih akumulatora ove će godine, prema američkim statističkim podacima o trgovini, prijeći granicu. U rujnu je svakoga dana preko 60 golemih kamiona punih starih akumulatora svakoga dana prešlo granicu. Iz rabljenih se akumulatora može izvući do 18 kilograma olova, koje u odraslih uzrokuje visok krvni pritisak, oštećenje bubrega i bolove u trbuhu, a u mlađe djece ozbiljne poteškoće u razvoju i ponašanju jer ometa neurološki razvoj. Kad se akumulatori rastavljaju radi recikliranja, olovo se oslobađa u obliku prašine, a tijekom otapanja u obliku plina punog čestica olova. Pogoni za recikliranje olovnih akumulatora u SAD-u izolirani su i uglavnom potpuno mehanizirani. U dimnjake su ugrađeni filtri, a u okolno područje postavljeni su uređaji za praćenje razine olova. No u posljednjih deset godina u ovdašnjem ogromnom pogonu za recikliranje Industrial Mondelo radnici akumulatore rastavljaju maljem, a olovo se tali u pećima koje imaju vanjski dimnjak, a čestice olova slobodno se raspršuju na sve strane, pa tako i na školska igrališta i tržnice sa svježom hranom. Zbog pogona za recikliranje djeca iz ove četvrti ozbiljno su izložena trovanju olovom, smatra Marisa Jacott, voditeljica Fronteras Comunes, udruge za zaštitu okoliša iz Mexico Cityja.

Mariel Landeros ima povišenu razinu olova u krvi i trpi napadaje, a njezina obitelj krivi obližnji pogon za recikliranje Mariel Landeros ima povišenu razinu olova u krvi i trpi napadaje, a njezina obitelj krivi obližnji pogon za recikliranje Marisa Jacott htjela bi ispitati krv mlađih stanovnika koji žive blizu pogona, no nema dovoljno sredstava. U uzorku zemlje koji je Times uzeo na školskom igralištu u blizini pogona bilo je 2000 čestica na milijun, što je pet puta više od dopuštene granice za lokacije na kojima borave djeca u SAD-u. “Ako već izvozimo, trebali bismo akumulatore izvoziti u zemlje koje imaju jednako stroga mjerila, a to u Meksiku nije tako”, kaže Perry Gottesfeld, izvršni direktor organizacije Occupational Knowledge International iz San Francisca, koja se zalaže za smanjenje izloženosti olovu. Iako Meksikanci imaju određene mjere za taljenje i recikliranje olova, zakoni se slabo provode pa čak i ovlašteni pogoni smiju ispuštati čak 20 puta više olova nego što je američkim pogonima dopušteno, kaže Gottesfeld. Iako se olovni akumulatori odavno već smatraju opasnim otpadom, Agencija za zaštitu okoliša tek je lani od američkih tvrtki zatražila izvještaj o izvozu. Izvoznici moraju procijeniti koliko će akumulatora u nadolazećoj godini izvesti iz zemlje. Papirologija se potom šalje u Semarnat, meksičku agenciju za zaštitu okoliša, koja je odgovorna za primanje ili odbijanje pošiljaka. Prošle godine nisu odbili nijednu pošiljku. Sergio Herrera, zamjenik ravnatelja za industrijsku inspekciju pri meksičkoj agenciji Profepa koja nadzire suglasnost sa zakonima o zaštiti okoliša, kaže da im je nadzor trgovine akumulatorima “važan prioritet”, ali da su prvotni pokušaji nadzora samo otkrili koliko je taj pothvat golem. Prema nedavno provedenom vladinom istraživanju, 19 od 20 pogona za recikliranje nije imalo čiste papire za uvoz opasnog otpada. Revizijom kamiona otkrivene su 142 nezakonite pošiljke s nekoliko milijuna rabljenih akumulatora koji na granici nisu pregledani. Udruge za zaštitu okoliša i domaće tvrtke koje se bave recikliranjem kažu da bi SAD trebao biti odgovoran za to da stari akumulatori ne postanu prijetnja zdravlju Meksikanaca.

Neki smatraju da je potreban sustav za inspekciju inozemnih pogona za recikliranje kako bi se uskladili s američkim mjerilima. No udruga Slab Watchdog poziva na to da domaće tvrtke, poput WalMarta, zajamče da su njihovi akumulatori reciklirani u SAD-u. Samo nekolicina laboratorija u Meksiku nudi mogućnost testiranja izloženosti olovu, a trošak od otprilike 100 dolara mnoge si siromašne obitelji ne mogu priuštiti. Nakon što je Mariel Landeros u prvih nekoliko mjeseci života doživjela nekoliko napadaja, njezina se obitelj zabrinula da je za to možda kriv pogon za recikliranje akumulatora u blizini njihova doma. Industrial Mondelo već gotovo deset godina reciklira akumulatore, no proizvodnja se u posljednjih nekoliko godina strahovito povećala. “Čim su krenuli, nad grad se nadvila gnjila izmaglica”, kaže Marielina teta Irma Landeros Aguirre. Obitelj je posjetila Državni institut za pedijatriju u Mexico Cityju. Na prvom je testiranju utvrđeno da je u dobi od dva mjeseca Mariel u decilitru krvi imala 18,4 mikrograma olova, što je znatno više nego što liječnici smatraju sigurnim. Kad je navšila 4 mjeseca, razina olova porasla je na 24,8 mikrograma. Meksikanci imaju određene regulative za izloženost olovu, a mnoga postrojenja imaju liječnike koji prate razinu olova u krvi radnika, no nema mjerila za praćenje razine olova izvan pogona. Stanovnici koji žive blizu pogona Acumuladores de Jalisco kažu da su im predstavnici vlade rekli da su podzemne vode zagađene olovom. Supruga jednog radnika kaže da liječnik u pogonu dobro skrbi o radnicima. “Ovdje drugog posla nema”, dodaje supruga.

Elisabeth Rosenthal; Andrew W. Lehren doprinio izvještaju iz New Yorka, a Karla Zabludovsky iz Mexico Cityja; David Agren doprinio istraživanju iz Guadalajare

The New York Times

Autor 27.12.2011. u 11:07

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija