Istočnoevropska strategija: Merkel oduzima nadu Ukrajincima i Gruzijcima

Povezani članci

• Stvaranje nove države: Nakon oslobađanja Mosula Kurdi će zatražiti nezavisnost
• CAR: Najavljeno oslobađanje djece vojnika
• Uprkos pritisku EU: Iran ostaje vjeran diktatoru Asadu
• Iran se suočava sa posledicama sankcija
• Mi svi ipak jedva da imamo pojma
• Posljedice ponovnog ujedinjenja: Radost je kratko trajala, nezadovoljstvo je veliko

DPA: Proevropski demonstranti u Kijevu: nada na članstvo u EU je raspršena

Na sastanku na vrhu u Rigi EU pokušava naći koncept za istočnu Evropu: Kancelarka Merkel ne želi provocirati Moskvu i isključuje mogućnost proširenja EU. Vođstvo u Kijevu je pod pritiskom, Gruzija se osjeća napuštenom.

By: Benjamin Bidder, Severin Weiland i Philipp Wittrock
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Od nadanja do frustracije u Istočnoj Evropi nije daleko. Ovih dana to iznosi tačno 300 kilometara. Tolika je udaljenost između Rige i Vilniusa, glavnih gradova Letonije i Litvanije. U litvanskom Vilniusu održan je do sada poslednji sasatnak na vrhu EU sa zemljama “Istočnog partnerstva”. U letonskoj Rigi održava se sljedeći.

Vilnius je trebao markirati početak nove ere u politici EU u odnosu sa susjedima. Tamo je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič trebao potpisati ugovor o pridruživanju sa EU. To je bio promašaj. Neposredno pred susret Janukovič je napravio zaokret. To je iniciralo masovne proteste u Ukrajini a slijedio je konflikt sa Rusijom.

Šta to znači za “Istočno partnerstvo”, sastanak u Rigi? Najvažniju poruku poslala je kancelarka Angela Merkel u Bundestagu prije nego što je uošte krenula za Rigu. “Istočno partnerstvo” apsolutno “nije instrument politike proširenja” rekla je Merkel u vladinoj izjavi. To je bila, prije svega za Ukrajince i Gruzijce, gorka pilula. Vlade obje zemlje od sastanka na vrhu su željele signal koju bi njihovim zemljama dao nadu za članstvo u EU.

Kompromisna formula u prijedlogu EU

Razočarenje iz Vilniusa, Majdan i također rat ostavili su tragove na Merkel. Za vrijeme protesta protiv Janukoviča mnogi političari sa zapada stali su na stranu demonstranata. Tadašnji ministar inostranih poslova Njemačke Guido Westerwelle išao je na Majdan.

Euforiju je slijedilo otrežnjenje. Oko deset sati raspravljali su ambasadori EU prije sastanka šefova država i vlada u Rigi o završnom dokumentu ( koji je SPIEGEL ONLINE dobio u četvrtak u formi nacrta). U tački 7. Potvrđuje EU svoju poziciju prema šestorici istočnih partnera: Učesnici sastanka prihvataju “evropske aspiracije” i “evropski izbor” partnera (“Summit participants acknowledge the European aspirations and European choice of the partners concerned”), stoji u nacrtu. To je jedva malo više nego čuvanje obraza za aspirante jer jasno priznanje perspektive brzog pristupa i dalje nedostaje.

“Simbolična perspektiva pristupa mnogo bi vrijedila”

“Istočno partnerstvo” nalazi se u krizi. To je rezultat i činjenice da je u Evropi teško postići jedinstvo u tome kakav cilj se time želi ostvariti. Poljska i Švedska – obje su 2009. bile među inicijatorima – rado bi program postavile kao protutežu Rusiji, kao otvaranje nove runde proširenja.

Berlin nasuprot tomu naglašava – zajedno sa Francuskom i Italijom – da “istočno partnerstvo” nije upereno protiv Moskve. Riga bi mogla označiti početak opreznih reformi istočne politike EU, nada se Stefan Meister iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. Sastanak je međutim “samo prvi korak jednog maratona”.

Već u novembru ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier izjavio je da je pristup NATO i EU nerealan. Gospodarska i politička modernizacija Ukrajine je “projekat za više generacija”. U Berlinu se podrazumjeva da Ukrajina raspolaže sa slabo izgrađenim državnim strukturama. Zemlja bi se morala prvo stabilizirati a slabosti kao korupcija i gospodarska kriza savladati “odlučnim reformama”, naglašava Steinmeier već mjesecima.

U istočnim zemljama sastanak u Rigi izazvaće razočarenje. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin zamolio je za konkretnu perspektivu pristupa na sastanku u Rigi. „ Mi bi smo htjeli konkretnu potvrdu da je Ukrajina pogodna za članstvo u EU i da ima šansu da u budućnosti postane kandidat za pristup EU“, rekao je Klimkin.

Gruzijski predsjednik Giorgi Margvelašvili predbacuje Zapadu da prepušta susjede Rusije same sebi. Živi se u strahu, “jer naš susjed veoma brzo odlučuje da probleme rješava kalašnjikovim”. Margevelašvili je zamjenio 2013. prozapadnog šefa države Mihaela Sakašvilija koji je bio njegov politički protivnik. Međutim nepovjerenje prema Rusiji dijeli i Sakašvilijev naslijednik.

Za prozapadno orijentisana vođstva u Gruziji, Ukrajini i Moldaviji bi simbolična perspektiva pristupa mnogo vrijedila, vjeruje DGAP ekspert Meister: “Reforme dogovorene sa EU zahtjevaju mnogo od tamošnjeg stanovništva, djelomično će na početku opasti i životni standard. Za nosioce reforme je važno kada bi biračima mogli reći: Imamo šansu da uđemo u EU.”

spiegel.de