Izazovi kurdskog pitanja nakon izbora u Turskoj

Povezani članci

• Turska policija privela zamenicu predsednika parlamenta
• Neonacističko umrežavanje u Evropi
• Naomi Klein: Kako zaraditi na katastrofi
• Policija Hongkonga upotrebila suzavac protiv demonstranata
• Deset migranata se udavilo kod grčkog ostrva
• Laslo Marton: Virtuelni svet Viktora Orbana

Ako Narodna demokratska stranka zaista misli ispuniti zahtjeve Kurda, mora razmotriti ideju formiranja koalicije s Partijom pravde i razvoja.

Piše: Saban Kardas-Al Jazeera

Rezultati izbora su stavili Kurde u centar turske politike, s obzirom da je prokurdska Narodna demokratska stranka uspjela preći izborni prag. Sa 13 posto glasova širom države, HDP je osigurao 79 mandata. Šta ovi rezultati zaista znače za budućnost mirovnog procesa – ostaje nejasno, s obzirom da novi balans moći u turskoj politici ostavlja otvorene mogućnosti za novu vladu.

Sastav nove vlade odredit će da li će članovi turskog parlamenta donijeti više pluralizma i zrelu političku kulturu, u kojoj se mirovni proces s Kurdima može nastaviti na čvršćim temeljima, ili će pokrenuti političko okruženje s više konfrontacije, u kojem bi mirovni proces mogao biti privremeno obustavljen.

Rezultati u pokrajinama u kojima većinom žive Kurdi pokazuju da je kurdskom biračkom tijelu važna politika identiteta. Slično tome, i Kurdi koji žive u drugim gradovima vjerovatno su se udružili oko HDP-a također.

Etničko glasanje

Iako se HDP uspješno uklopio s glavnim turskim trendovima kroz izborni program i kampanju, njegova uvjerljiva pobjeda u jugoistočnoj Turskoj predstavlja sklonost ka etničkom glasanju. Osim simbolične privrženosti HDP-u, promjena kod kurdskog biračkog tijela s Partije pravde i razvoja na HDP treba biti shvaćena unutar tog šireg konteksta.

Poruka AKP-a o promjeni i reformama prema razrješenju kurdskog pitanja dopala se Kurdima na prethodnim izborima. Ranijih godina se AKP oslanjao na politiku usluga i odabrao je da istakne infrastrukturne projekte pokrenute da se poboljšaju uslovi života u pokrajinama na jugoistoku države. Ovo nije bilo dovoljno da zadovolji očekivanja kurdskog biračkog tijela za daljnje političke reforme.

Dok je karakter kurdske politike prolazio strukturalnu transformaciju u regiji, AKP se nije uskladio s novom kurdskom psihologijom, kako se pokazalo u Uludereu i Kobaniju. Iako je AKP načinio odvažan korak pokrenuvši proces razrješenja kurdskog pitanja 2013. godine, očigledno nije uspio održati momentum kada je bilo u pitanju osiguravanje daljnjih kulturnih i jezičkih prava. Ometanje mirovnog procesa zbog drugih domaćih kriza s kojima se AKP borio, pomiješane poruke tokom izborne kampanje i postavljanje kandidata koji lokalno nisu bili omiljeni očito je narušilo kredibilitet AKP-a u očima kurdskog biračkog tijela. Veliki broj Kurda koji su AKP posmatrali kao donosioca promjene počeli su dovoditi u pitanje posvećenost ove stranke rješenju kurdskog pitanja.

Radikalizirani mladi

Dok Bliski istok prolazi kroz veliku promjenu i restrukturiranje, moraju se adresirati zahtjevi turskih Kurda vezani za identitet. Temeljne premise mirovnog procesa su relevantnije no ikad.

Kada je AKP počeo kurdski mirovni proces, uprkos visokim političkim rizicima u državi, pokretalo ih je vjerovanje da će to doprinijeti pronalasku rješenja za strukturalne političke nedostatke u državi i normalizaciji veza Turske s regijom, posebno susjednim Sirijom i Irakom, u kojima također živi popriličan broj Kurda.

S obzirom da stasava nova generacija radikaliziranih mladih ljudi koji će oblikovati kurdski nacionalizam, HDP-ova platforma u cijeloj Turskoj mogla bi postati kritična sila koja će njome upravljati.

Međutim, velika očekivanja politike identiteta mogla bi se predstavljati glavni izazov za HDP, što je ironično.  Iako je ova stranka uobličila zahtjeve Kurda unutar nove platforme koja obuhvata cijelu Tursku, njena osnovna biračka baza je etnički mobilizirana. Tokom izborne kampanje HDP je ostavio po strani pozitivnu ulogu koju je AKP odigrao u mirovnom procesu i pozicionirao se na oštru anti-AKP platformu.

HDP je već zadovoljio očekivanja dodatnih glasova koje je “posudio” od turske ljevice, izmijenivši širu političku igru u Ankari. HDP se, međutim, mora odmaknuti od iskorištavanja sentimenta protiv AKP-a i izrasti u pozitivnu snagu za promjenu. HDP mora postati dio političkih procesa da bi mogao biti aktivan zastupnik u rješenju za kurdsko pitanje, za koje treba graditi partnerske i saradničke odnose.

Adut za nagodbu

Zanimljivo je da bi mirovni proces mogao postati glavni adut za nagodbu po pitanju koalicione vlade. Jedan mogući partner AKP-a, Partija nacionalističke akcije vjerovatno će svoje učešće usloviti potpunim odbacivanjem mirovnog procesa od AKP-a. Ako HDP ozbiljno misli ispuniti kurdske zahtjeve sada, mora razmotriti mogućnost koalicije s AKP-om.

AKP je i dalje jedina stranka koja ima svoje predstavnike širom države i jedina je stranka sa značajnim prisustvom u pretežno kurdskim pokrajinama. Iako bi mirovni proces i daljnja demokratizacija mogli osigurati novu političku situaciju u Turskoj, vođa HDP-a Selahattin Demirtas je prekrižio koaliciju, što je u skladu s njegovom retorikom tokom kampanje.

Ipak je prerano u ovoj fazi isključiti mogućnost koalicije između AKP-a i HDP-a, s obzirom na strateške kalkulacije drugih aktera o kurdskom pitanju. Mediji su se do sada fokusirali na HDP i njegovog karizmatičnog vođu Demirtasa, ali uskoro će se uključiti Abdullah Ocalan, zatvoreni vođa Kurdistanske radničke partije, i drugi akteri kurdskog nacionalizma da iskoriste uspjehe parlamentarnih izbora.

Kada je u pitanju njihov odnos prema AKP-u, moguće je da će biti pragmatični i spremniji pristati na dogovor s AKP-om nego što se da zaključiti iz trenutne retorike HDP-a.