Izbori u Americi i Bliski istok

tačno.net
Autor 14.6.2016. u 12:16

Izbori u Americi i Bliski istok

 

Piše: Saeid Abedpour

Ovo je godina predsjedničkih izbora u Americi nakon osmogodišnjeg mandata Obame i stranke demokrata. Stranačka izborna bitka stigla je u posljednju fazu i dva izborna kandidata: Trump iz republikanske stranke i Clintonova, kandidat demokrata, stranački su pobjednici ove izborne faze koji će se od konca ljeta ove godine do sredine naredne jeseni natjecati na izborima za narednog američkog predsjednika. Iz istupa ova dva stranačka kandidata, generalno uzev, može se kazati kako Trump želi okončati osmogodišnje Obamino i predsjednikovanje demokrata u Bijeloj kući i izvršiti temeljit i izvršni zaokret u zemlji od demokrata ka republikancima. Trumpovo neslaganje sa Obaminom unutarnjom i vanjskom politikom nadilazi ličnost predsjednika zemlje i kritički zahvaća sve političke aspekte politike demokrata u Bijeloj kući. On svojim sloganima želi napraviti duboki politički rez u procesu rukovođenja unutrašnjom i vanjskom politikom. Naspram Trumpa je Hillary Clinton, demokratski kandidat i Trumpov rival, i svoju kritiku je bazirala na nekolicini reformi uz izražavanje podrške osmogodišnjem Obaminu mandatu. Ove dvije izborne strategije će još više ojačati nakon stranačkih kongresa i službene kandidature Trumpa i Clintonove. Posebno će odlučujuće biti njihovo stranačko sučeljavanje kroz odgovore na određena pitanja.

Bliski istok koji je danas središte globalne krize centralno je pitanje vanjske politike u američkoj izbornoj utrci. I jedan i drugi kandidat, Trump i Clintonova, smatraju se obaveznim sačuvati i nadzirati izraelsku moć na Bliskom istoku. Dakle, kada se radi o američkoj politici prema cionistima dvije vladajuće stranke kontinuirano insistiraju na politici podrške Izraelu i na strateškim vezama sa tom zemljom. Međutim, sada su različite krize usložnile situaciju na Bliskom istoku da je to postalo međunarodna prijetnja. I Trump i Clintonova izriču raznorazne slogane o nastavku borbe sa terorizmom čije središte je, po njima, Bliski istok ali ni jedno ni drugo ne nude ništa novo u tom smislu. Zapravo, bliskoistočni rat još uvijek nije „opipljivi problem“ Amerikanaca. Zato izborni kandidati i ne nude ništa novo sem već uobičajenih slogana o nastavku borbe sa terorizmom, povratku mira, riješavanju problema sa izbjeglicama, okončanju unutarnjeg rata u Siriji i Iraku, ponovnom početku mirovnih pregovora između Izraela i Palestine, zaštiti ljudskih prava, te desetke sličnih slogana. I premda se američka politika na Bliskom istoku bazira na snazi oponiranja, ali prema viđenome, niti republikanci, niti demokrati se suštinski ne razlikuju u svojoj politici prema Bliskom istoku. Konstelacija sadašnjih bliskoistočnih odnosa je takva da su Amerikanci zabrinuti jačanjem jedne neodgovorne vlade kakva je saudijska, a prije toga ih je brinula i iranska politika u regionu. Naravno, oni su mislili da se u Iranu nakon 37 godina javlja jedan uobičajeni proces kojim se mogu okoristiti ukoliko naprave otklon od Saudijske Arabije. Oblici iranske politike su složeni i u nekim segmentima se mogu promijeniti a u nekim opet, ne mogu. Iran da bi bio prisutan na međunarodnoj sceni nije spreman  igrati nikakvu ulogu u korist Amerike ili Rusije. U tome je suštinska razlika između Irana i arapskih zemalja. Međutim, Iran za Zapad na Bliskom istoku predstavlja mirnu oazu i faktor održavanja političke ravnoteže u regionu te će američki lideri, generalno uzev, u narednom periodu biti primorani održavati veze sa Iranom.

Za razliku od Irana Saudijska Arabija u nastojanju da sačuva političko-religijsku moć slijedi kurs koji se razlikuje od kursa geopolitičkih promjena u regionu. Oni su u svoju politiku ugradili dvije bitne komponente: prva je neprijateljstvo prema Iranu kada se radi o regionalnoj politici, i druga jačanje religijske moći kroz širenje vehabizma. Oba kursa koja slijedi Saudijska Arabija i na regionalnoj i na međunarodnoj ravni suočeni su sa velikim izazovima i oponiranjima. U proteklim godinama Saudijska Arabija je uspjevala sprovoditi ovakvu politiku u formi mezhebskih koškanja. Osim toga, Saudijska Arabija je u prošlosti u potpunosti polučila korist iz neprisustva Irana na međunarodnoj sceni te je stoga i bila protiv ukidanja sankcija Iranu. Sve do ukidanja sankcija Saudijska Arabija je indirektno izražavala neprijateljstvo prema Iranu ali kada je postignut sporazum ona se pridružila Izraelu i neprijateljstvo prema Iranu je iskazivala očitije nego prije. Sporazumi o sigurnosti i informacijama između Saudijske Arabije i Izraela će stvoriti problem kada se radi o sučeljavanju sa terorizmom jer su izraelski lideri ubijeđeni kako jačanje DAEIŠ-a predstavlja jednu odgovarajuću taktiku spram Irana. Sa druge strane, bliskoistočna kriza je dostigla takve razmjere da su se u nju izravno uključili i Moskva i Vašington. Ratovi u Iraku, Siriji, Jemenu i Libiji dostigli su krajnju razinu a Bliski istok je suočen sa sveprisutnim terorizmom. Iračko-sirijska kriza je već odavno prevazišla lokalne okvire i postala regionalni problem a sada se na nju gleda kao na međunarodni problem. Put njezina rješenja pokušavaju pronaći dvije međunarodne velesile Moskva i Vašington. Buduća američka politika na Bliskom istoku, bilo da pobijede republikanci ili demokrati, neće – kako smatraju neki analitičari –  voditi jačanju neslaganja između Moskve i Vašingtona već će saradnja dvije zemlje imati vidnog utjecaja u regionu Bliskog istoka. Trump ili Clintonova premda se razlikuju u odabiru taktika međutim, međutim njihovi strateški ciljevi o udjelu na Bliskom istoku imaju dodirne tačke sa Moskvom pri čemu se insistira na očuvanju moći cionističkog režima u regionu Bliskog istoka.

Predviđanja američke politike na Bliskom istoku u naredne dvije godine što je nagovijestio i Obama tokom posjete Saudijsko Arabiji idu u pravcu nastavka krize i terorizma. Ali razgovori Moskva – Vašington o primjeni metoda „kontrolirane krize“ na Bliskom istoku vodit će približavanju njihovih stavova. Zemlje sa naftnim izvorima na Bliskom istoku će i dalje raditi na ujednačavanju prodaje nafte i izazivanju krize. Njihovi naftni dolari omogućit će im kupovinu raznih vrsta vojnog naoružanja od Moskve ili Vašingtona ili neke od savezničkih evropskih zemalja. Izrael svoju moć temelji na nastavku strategije raspirivanja krize. Snažna odbojnost koja pod različitim izlikama vlada među regionalnim vladama ide u prilog američkim predviđanjima o politici na Bliskom istoku. Političko siromaštvo na ravni vlada koje je praćeno ekonomskom bijedom ljudi te strah od kriza koje bi narušile sigurnost pokazuje budući kurs američke politike na Bliskom istoku koji nadilazi stranačke okvire i manifestira se u međunarodnim okvirima. Niti Kremlj a ni Bijela kuća nisu zabrinuti za masakr nad muslimanima Bliskog istoka i njihovo protjerivanje i veoma dobro su upoznati sa glupom vladavinom vlada lišenih razuma i bilo kakvog planiranja u zemljama regiona. Zato i jedni i drugi idu samo za podjelom interesa i utjecaja u regionu. Bliski istok pogođen krizom kruži između interesa  dva takmaca Istoka i Zapada ali obje sile i Moskva i Vašington nastoje kontrolirati krizu i održati takvo stanje. Šezdesetogodišnje iskustvo pokazuje da je „dvopolni“ Bliski istok bolji od jednopolnog. Bliskoistočni haos produkt je jednoobrazne američke politike u vremenima nakon 11. septembra i aktivno sudjelovanje Rusije predstavlja uvertiru za formiranje dvopolnog sistema na Bliskom istoku. Nakon predsjedničkih izbora u Americi kurs američke politike na Bliskom istoku najmanje dvije godine neće predviđati direktni konflikt već će se kretati u pravcu nastavka kontroliranih kriza i koordiniranju sa Moskvom oko ostvarenja dobiti iz jednog od najbogatijih geografskih regiona svijeta.

 

tačno.net
Autor 14.6.2016. u 12:16

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija