Izbori u Austriji
Sasvim normalno neprijateljstvo

Povezani članci

• Primirje nakon najgoreg nasilja između Izraelaca i Palestinca u poslednje dve godine
• Turska u kopnenoj ofanzivi na Siriju
• Novi migrantski val i stara razjedinjenost Evrope
• Na fudbalskom stadionu u Švedskoj pronađena podmetnuta bomba!
• Jesu li gospodarski izgledi Evrope bolji nego što se pretpostavlja?
• Moskva: Izveštaj UN licemeran

Sasvim normalno neprijateljstvo" />

Foto: DPA

Uredio: Ešref Zaimbegović

Desni populizam i isprazne parole su postale društveno prihvatljive i dobijaju veliku podršku. To je rezultat izbora u Austriji. Ono što uznemirava: ne postoji recept protiv toga.

Austrija je zdrav dio svijeta. Životni standard je visok kao rijetko gdje u svijetu. Zemlja je u odnosu na druge u neshvatljivo dobrom stanju. Dobro, ona je za svoje odnose prihvatila puno izbjeglica ali taj izazov je savladala u potpunosti. I mogla bi sa pouzdanjem gledati u budućnost, vršiti promjene gdje je to neophodno uprkos svim problemčićima i pritom biti ljudska, prijateljska, socijalna zemlja.

Ali ne, ljudi su prgavi i biraju protest. Ne radi se uopšte o tome da se rješavaju problemi nego o tome da se da oduška bijesu. Kao obrazloženje dolaze strahovi i brige da su kultura i tradicija Austrije u opasnosti, da prijeti islamizacija i da se zemlja uskoro neće moći prepoznati ukoliko se brzo nešto ne dogodi.

Umjesto socijalne, poreske, obrazovne, gospodarske, zdravstvene, mirovinske ili saobraćajne politike – stvarno važnih tema –  glavnu ulogu u predizbornoj kampanji igrali su skoro isključivo izbjeglice i stranci, doseljavanje i islam. Slobodarska partija Austrije (FPÖ) dala je pravac, Austrijska narodna partija (ÖVP) je besramno slijedila, upakovala je nešto ljepše desničarsko populističke sadržaje i na kraju je pobijedila. Čak i Socijalistička partija Austrije (SPÖ) nije prezala od oštrih tonova.

Sa mržnjom prema strancima, islamofobijom, kritikom EU i antidoseljeničkom politikom u Austriji se mogu dobiti izbori. Što glasnije, što neprijateljskije utoliko bolje. Jer navodno većina tako misli i pošto u demokratiji odlučuje većina političari vjeruju da je to u redu. Jedan primjer: zatvaranje balkanske rute sa svim njenim teškim posljedicama za izbjeglice bilo je u predizbornoj kampanji nešto sa čim se budući kancelar Sebastian Kurz hvalio umjesto da se stidi ili u najmanju ruku da o tome šuti.

U Austriji će uskoro vrlo vjerovatno vladati desničarski populisti kao i političari sa vezama sa neonacistima. Protesti protiv toga su izostali. Opasnost koju to nosi je u tome da počinjemo vjerovati da je njihov način razmišljanja normalan. Da počinjemo misliti da je legitimno da se stabilni demokratski principi kao pravo na slobodu, pravna država ili državni monopol na silu dovode u pitanje  i da se o tim principima može pregovarati. Da smatramo prihvatljivim diskriminiranje ljudi zbog njihove boje kože, njihove vjere, njihove seksualne orijentacije ili njihovog ubjeđenja. Da se rasizam još dalje probija u centar društva. Da barijere da ljude vrijeđamo, da ih pljujemo, da ih prisiljavamo nestaju. Desničarsko populistički političari mogu se držati na ivici legaliteta – mnoge njihove pristalice rade sa one strane granice i sada se osjećaju da su u pravu.

FPÖ već jednom u Austriji bila u vladi. Ona je u pokrajinskim vladama i u opštinama na vlasti. Ona je odgovorna za korupcione skandale koji su austrijske poreske obveznike koštale mnogostruko više nego što su državu koštale izbjeglice. Uprkos svemu to im nije naškodilo. Nije uspjelo dokazati da nisu sposobni da preuzmu odgovornost kao vladajuća partija.

Sebastian Kurz je uvijek govorio o tome da želi novi stil. Sada je njegov zadatak da se pobrine da u tom stilu ne bude mjesta za  ekstremizam.

spiegel.de