ENG
Izvanredni izbori u nedjelju u Turskoj: Hoće li vladajuća Stranka pravde i razvoja morati dijeliti vlast?
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Većina anketa pokazuje da AKP, stranka islamističkih korijena koja je dominirala turskom politikom 13 godina sve dok na izborima u lipnju ove godine nije izgubila apsolutnu većinu u parlamentu, na izborima u nedjelju 1. studenoga ponovno neće dobiti dovoljno glasova da sama sastavi vladu
U Turskoj se u nedjelju održavaju izvanredni parlamentarni izbori u kontekstu sve veće polarizacije društva, političke nestabilnosti i sve teže sigurnosne situacije, pišu svjetske agencije.
Popularnost turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana jako je pala i, iako je promijenio taktiku, rezultat izbora vjerojatno neće promijeniti odnos snaga na političkoj sceni pa će njegova vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) prvi put u svojoj povijesti možda morati dijeliti vlast.
Većina anketa pokazuje da AKP, stranka islamističkih korijena koja je dominirala turskom politikom 13 godina sve dok na izborima u lipnju ove godine nije izgubila apsolutnu većinu u parlamentu, na izborima u nedjelju 1. studenoga ponovno neće dobiti dovoljno glasova da sama sastavi vladu.
AKP je u lipnju dobio 40,87 posto glasova i 258 zastupničkih mjesta, a za većinu mu je potrebno 276 od ukupno 550.
Koalicijski pregovori nisu uspjeli pa je Erdogan sazvao nove izbore u nadi da će ovaj put dobiti dovoljno glasova da AKP vlada sam, što bi mu omogućilo da poveća svoje ovlasti.
Erdogan kao Ataturk
Erdogan (61), naime, želi uvesti predsjednički sustav po uzoru na SAD i vladati barem do 2023., 100. godišnjice sekularne republike, u nadi da će u povijesti ostati upamćen kao jednako velik ili još veći turski vođa od Mustafe Kemala Ataturka, utemeljitelja moderne Turske.
Turski premijer Ahmet Davutoglu (56) očekuje da će AKP osvojiti najmanje 44 ili 45 posto glasova te da će možda moći izbjeći formiranje koalicije.
“Ako postoji plan ‘A’, ne želim govoriti o planu ‘B'”, rekao je u intervjuu za Reuters, odgovarajući na pitanje je li spreman dijeliti vlast s oporbenom Republikanskom narodnom strankom (CHP) .
“Njihova jedina nada može biti koalicija, ali naš je cilj jednostranačka vlada”, rekao je.
Međutim, visoki dužnosnici AKP-a i CHP-a privatno priznaju da se pripremaju za pregovore o podjeli vlasti koliko god to Erdoganu bilo mrsko.
“Ako bude potrebna koalicija, bliskiji smo s CHP-om”, rekao je jedan visoki dužnosnik AKP-a, dodajući da druga moguća opcija, nacionalistička Stranka nacionalnog pokreta (MHP) nije spremna na dogovor.
Ulagači, zapadni saveznici i dio biračkog tijela smatra da je koalicijska vlada upravo ono što zemlji treba kako bi na vlasti ostali iskusni političari i kako bi se obuzdale Erdoganove autoritarne ambicije.
Erdogan smatra CHP, koji je utemeljio Ataturk, bastionom sekularista čiji elitistički mentalitet okrivljuje za mnogo toga što u zemlji nije dobro.
No u ključnim političkim pitanjima, kao što su potreba za gospodarskim reformama, približavanje Europskoj uniji i rješenje za kurdsku pobunu na jugoistoku zemlje, dvije stranke imaju mnogo toga zajedničkog.
Predsjednik CHP-a Kemal Kilicdaroglu rekao je u intervjuu za Reuters da je spreman nastaviti pregovore s AKP-om, okrivljujući za prethodni neuspjeh Erdogana i Davutoglua.
“Vidjet ćemo rezultate izbora i dati sve od sebe da se formira vlada”, rekao je u intervjuu za Reuters. CHP je na izborima u lipnju bio na drugom mjestu s 25 posto glasova.
“Turska ne može podnijeti nove izbore”, rekao je. “Novi izbori uništili bi povjerenje naroda u politiku.”
Promjena taktike, ne i ambicija
Erdogan je dominirao prethodnom predizbornom kampanjom, snažno lobirajući za AKP i jačanje svojih ovlasti. Mnogi smatraju da je upravo on odgovoran za pad popularnosti stranke, jer je svojom autoritarnošću odbio čak i neke dugogodišnje pristaše.
Ankete pokazuju da više od polovice Turaka o Erdoganu ima negativno mišljenje, a samo 39 posto pozitivno.
On je stoga ovaj put promijenio taktiku. Iako u svojim istupima u javnosti i dalje oporbu ne štedi kritika, uglavnom se nije miješao u kampanju i vjerojatno neće tražiti još jedne izbore ako rezultati izbora 1. studenoga, četvrtih u zemlji u nešto više od 18 mjeseci, budu slični lipanjskim.
“Mislim da Erdogan neće htjeti još jedne izbore. Nitko nema snage za to”, rekao je dužnosnik AKP-a.
No to ne znači da je odustao od svojih ambicija, koje štoviše uopće ne skriva. Ponovno će vući konce u koalicijskim pregovorima, skloniji suradnji s nacionalističkim MHP-om nego dogovoru s CHP-om koji mu želi obuzdati ambicije i mogao bi ponovno postaviti pitanje korupcije među njegovim najbližim suradnicima.
Erdogan je korupcijski skandal u prosincu 2013. ocijenio pokušajem državnog udara. Istrage, koje CHP želi ponovno pokrenuti, prekinute su čistkom u pravosuđu.
“Nisam na ovo mjesto pao s neba”, rekao je nedavno Erdogan. “Bio sam premijer 11 i pol godina. Neki su projekti još u provedbi. Naša je dužnost završiti ih”, prenosi AFP.
Da se nije promijenio, dokazuje spektakularna policijska racija u srijedu u uredima medijske grupe Ipek kritične prema vlastima.
Racija je provedena zbog optužbi za nepravilosti u financijskom poslovanju tog holdinga povezanog s pristašama turskog imama Fethullaha Gulena, koji je u egzilu u Sjedinjenim Državama
Nakon obnove sukoba s Kurdima u srpnju i posebice nakon samoubilačkog bombaškog napada u Ateni 10. listopada u kojem je poginulo više od 100 ljudi, a koji se pripisuje Islamskoj državi, poručuje da je jedino on jamac jedinstva i sigurnosti zemlje.
Erdogan odbacuje optužbe oporbe da namjerno potpiruje sukobe s Kurdima kako bi pridobio glasove nacionalista.
Kurdi su ponovno njegov neprijatelj broj 1 jer je prokurdska ljevičarska Narodna demokratska stranka (HDP) na izborima 7. lipnja osvojila 13 posto glasova, pridonijevši velikim dijelom tome što je AKP izgubio apsolutnu većinu.
Sirijski Kurdi isto tako prijete proglašenjem autonomije uz granicu s Turskom, a Erdogan obećava da to neće dopustiti jer bi to moglo dovesti do stvaranja kurdske države.
Doista, neki analitičari strahuju da bi zemlja vrlo lako mogla utonuti u etničko i sektaško nasilje kakvo vlada u Iraku i Siriji.
“Postajemo sve više nalik Siriji i pretvaramo se u više bliskoistočnu nego europsku zemlju”, rekao je za Reuters ugledni analitičar Cnegiz Candar.
Turski dužnosnici odbacuju takve usporedbe, ističući da je Turska stabilna demokracija.
Manjinska vlada ili apsolutna većina?
Ako AKP-u do apsolutne većine zastupničkih mjesta bude nedostajalo mnogo glasova kao u lipnju, koalicija će biti gotovo neizbježna. No ako ta razlika bude manja, mogao bi pokušati formirati manjinsku vladu, oslanjajući se na potporu oporbenih stranaka u donošenju pojedinih zakona, kazali su dužnosnici.
“Premda MHP nije tomu baš sklon, moguća je manjinska vlada uz njihovu potporu. Ali mogućnost koalicije s CHP-om je snažnija”, rekao je drugi dužnosnik AKP-a.
No, koalicijske vlade nisu se u Turskoj pokazale uspješnima i mnogi u vladajućim krugovima sumnjaju da će se to promijeniti. To bi moglo otvoriti put za ponovni uspon AKP-a.
AKP je u anketama do sada imao potporu nekih 40 do 43 posto birača.
Ispitivanje agencije Gezici provedeno od 12. do 17. listopada davalo je AKP-u 41,3 posto glasova, a novo provedeno 24.-25. listopada 43 posto. Ispitivanje Konde 21. listopada AKP-u je dalo 40,9 posto glasova.
Međutim, ispitivanje agencije A&G provedeno 24.-25. listopada AKP-u daje čak 47,2 posto glasova, prema 40,8 posto u lipnju.
“Dok svi očekuju koaliciju, naš rezultat bio je iznenađenje. Ispitanici su kazali da žele jednostranačku vladu radi stabilnosti i ekonomije”, rekao je u četvrtak za Reuters predstavnik te agencije Adil Gur. “Neće biti tijesna većina. AKP će dobiti zmeđu 285 i 290 zastupnika” od ukupno 550.
Na drugom mjestu po toj je anketi CHP s 25,3 posto glasova, prema 24,9 na prethodnim izborima. MHP dobiva 13,5 posto glasova, prema 16,2 u lipnju, a prokurdski HDP 12,2 posto glasova, prema 13,1 posto u lipnju, ali i više zastupničkih mjesta od MHP-a, rekao je Gur.
Autor/ica 👤tačno.net
