Jedan govor, dva Trumpa

Veit Medick
Autor 1.3.2017. u 13:54

Jedan govor, dva Trumpa

Foto: Reuters

Donald Trump nastupio je prvi puta pred Kongresom. Jedan sat predsjednik je pokušavao da nastupa prijateljski. Ponekad je izgledalo iznenađujuće dobro, a onda opet uobičajeno mračno.

Piše: Veit Medick, Washington, spiegel.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

Na kraju bilo je malo i previše dobrog. Donald Trump je projektovao veliku viziju i sanja o društvu koje ide ruku pod ruku. On govori o Americi koja odaje počast jednoj zastavi i zajedno ide prema izazovima budućnosti. Vrijeme je – kaže Trump – da prevaziđemo „sitničarske sukobe“. Nervozno gunđanje među demokratima jer jedna takva rečenica iz njegovih usta, iz kojih se čulo tako puno sitničavosti i neugodnosti, izgleda ipak suviše slatko.

Ali u cjelini – to se mora reći – ovaj prvi govor pred Kongresom mogao bi Trumpu pomoći.

Novi predsjednik govorio je 60 minuta pred poslanicima oba doma, prvi puta od svoga nastupa. Za Trumpa je to bio važan termin. Njegove prve sedmice nisu protekle dobro. Morao je zemlji pokazati da je u najmanju ruku u osnovi  u stanju da uradi ono što mnogi Amerikanci očekuju od jednog predsjednika, naime da održi govor koji neće biti protkan agresivitetom zbog kojega je već nakon nekoliko rečenica cijela planeta u neredu.

I stvarno: Trump je izabrao ton sa puno više nade i optimizma nego što je kod njega uobičajeno, on želi da pošalje “poruku pomirenja i jačine”.

Ponudio je svojim protivnicima da zajedno rade na reformi doseljavanja. Zalaže se za modernizaciju infrastrukture, stavlja u izgled olakšanja za srednju klasu i reorganizaciju sistema zdravstvenog osiguranja. Sadržajno je tu puno poznatog ali Trump je to uradio u većem dijelu retorikom koja nije odmah svima u sali utjerala strah u kosti.

Još uvijek nema detalja o njegovim planovima

Čak je i Demokratima nešto donio. Htio bi raditi na tome da staranje o djeci bude pristupačnije i da se konačno uvede plaćeno porodiljsko odsustvo, rekao je Trump i time obuhvatio dva omiljena projekta lijevičarske Amerike.

U nekim fazama zvučalo je kao da je predsjednik za ovaj nastup pozajmio pisca govora svoga prethodnika, ponekad se nije vjerovalo vlastitim ušima da je to on ko izgovara te rečenice: Donald Trump, čovjek koji je sa toliko mržnje i bezobrazluka ostvario izbornu pobjedu.

Trump je ponovo ostao dužan detalje o svojim planovima. On je majstor u tome da obećava neke stvari bez da bi mogao objasniti kako će to ostvariti. Ipak njegove riječi su primljene odlično kod Republikanaca. Predsjednik treba partiju za velike namjere koje je obećao svojim pristašama: zid prema Meksiku, poreska reforma, više izdvajanja za armiju. Ne može škoditi ako se za trenutak promjeni kostim.

Trump je čak pokazao smisao za simboliku, pozvao je udovicu Antonina Scalia, preminulog sudije Vrhovnog suda, koji je za mnoge konzervativce bio veliki junak. Pominjao je Abrahama Lincolna, postavio se protiv antisemitskih ispada prošlih sedmica i podsjetio na “Black History Month” (“Mjesec crnačke istorije” prim.prev.), koga je Amerika proslavila u februaru.

Iza Trumpa sjedio je Paul Ryan, govornik zastupničkog doma koji je već imao česte probleme sa milijarderom. Za vrijeme predsjednikovog govora Ryan je izgledao oduševljen, više puta je ustajao i frenetično slavio. Izgledalo je da ima nadu da će 70 – godišnjak ipak napraviti zaokret i moći postati bar djelomično normalan predsjednik.

Republikanci su poslušno aplaudirali

Trumpov nastup bio je izuzetno diplomatski jer on je naravno opet poslao par nacionalističkih poruka koje nisu djelovale ekstremno samo zato jer je on na mnogim mjestima djelovao iznenađujuće blago. Tema ilegalnog doseljavanja provlačila se naprimjer kroz njegov govor kao i mnogo puta do sada. U gornje redove sale predsjednik je dao da se dovedu ljudi koji su izgubili članove porodice nasiljem ilegalnih migranata. Trump je opširno uvezao njihove sudbine u svoje izlaganje i kad je sa tim završio napomenuo je kao usput da će u Ministarstvu domovinske zaštite biti formirano odjelenje na koje će se moći obraćati oni koji su žrtve ilegalnih doseljenika.

Kroz redove demokrata je zašumjelo, za jedan moment vratila se u centar pažnje sva opasnost od Trumpa, njegove politike žrtvenog jarca i njegove demagogije. Međutim Republikanci su očigledno smatrali da je plan izvanredan, u svakom slučaju aplaudirali su poslušno.

Jedan drugi momenat bio je pun emocija ali istovremeno i veoma čudnovat. Trump je pozvao udovicu Williama “Ryan” Owena, vojnika koji je nedavno u Jemenu poginuo u neuspješnoj antiterorističkoj akciji. Predsjednik se opširno posvetio ovom slučaju, govorio je izuzetno osjećajno o smrti američkog specijalca, pripadnika Navy Seals i pokušavao objasniti da vojnik nije poginuo uzalud jer je akcija donijela vrijedna vojna obavještajna saznanja – tvrdnja koje su uostalom obavještajne službe demantirale.

Owenova udovica nije se mogla suzdržati, Trumpove pohvale njenom mužu su je uzdrmale. Bila je to snažna, patriotska scena, samo teško se odvojiti od toga kako Trump inače postupa sa ovim slučajem: već sedmicama on pokušava da krivicu za ovu neuspješnu akciju prebaci na Obaminu vladu jer je to ona u svojim poslednjim danima još pripremala. Nekoliko sati prije svoga govora on je iznenada optužio svoje generale da su odgovorni za Owenovu smrt. Koliko god Trumpove riječi u Kongresu izgledaju odgovarajuće utoliko više pokazuje ovaj slučaj kako mu teško pada da preuzme osobnu odgovornost.

Za njegovu partiju to te večeri nije igralo nikavu ulogu. Bili su radosni da je Trump konačno uspio da se uglavnom drži pripremljeng govora. Paul Ryan je nekoliko minuta nakon Trumpovog nastupa rekao da je govor bio jedan “Home Run” (bod u bejzbolu prim.prev.).

Veit Medick
Autor 1.3.2017. u 13:54

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija