Jiri Rusnok: “Inflaciju ćemo savladati, teže će biti savladati prelazak u svjetsku elitu”

Povezani članci

• Demokratija na nizbrdici
• Policija: Napadač iz Minhena je 18-godišnji njemačko-iranski državljanin
• Tramp optužen da je pokušao poništiti rezultat predsedničkih izbora 2020.
• Ekonomske kasetne bombe na Evropu
• Merkel: Brojni znakovi da je napadač imao desničarske, rasističke motive
• Povlačenje najvećeg finansijskog ‘džokera’ Rusije sa Balkana i iz Mađarske

Guverner Češke narodne banke Jiri Rusnok, foto: Arhiv

Dvocifrena inflacija u Češkoj sigurno se neće učvrstiti, kaže guverner Češke narodne banke Jiri Rusnok. Centralna banka će, doduše, morati rast cijena krotiti daljim povećanjem kamatnih stopa ali kako guverner odmah dodaje, teško si može predstaviti da bi osnovna kamatna stopa, koja je sada 3,75 posto, mogla ići iznad pet posto. “Jasno nam je da ako kamate sada budu znatno više to kratkoročno neće predstavljati stimulans za ekonomski rast. Ali stabilnost cijena, koja se time vrati, je dugoročno veća vrijednost,” kaže Rusnok.

Razgovor s Jiri Rusnokom, guvernerom Češke narodne banke vodili su Petr Kain i Alžbeta Vejvodova (Ekonom, 13. 1. 2022.)

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nijedna od centralnih banaka razvijenih zemalja nije podigla kamatne stope tako brzo i tako jako kao ČNB. Zašto postupate tako?

To proizlazi iz toga da ostale razvijene zemlje nisu toliko suočene sa domaćim inflatornim pritiskom kao mi. Češka je, za razliku od drugih zemalja, osjetila inflatorni pritisak već prije Covida. Bili smo, uostalom, jedna od rijetkih centralnih banaka koja je počela povećavati kamate još prije pandemije. Sa nule na 2,25 posto. To već tada niko drugi na svijetu nije radio tako energično. Reagovali smo već tada na vitalni rast domaće inflacije koja se dugotrajno kretala iznad našeg cilja. Ona je išla do gornjeg dijela zone tolerancije nad 2,5 ka tri posto.

Šta je uzrok da je domaći pritisak na inflaciju u Češkoj tako jak?

To je uslovljeno time da se češka ekonomija dugoročno sukobljava sa iscrpljenošću izvora svoga rasta. To se najviše može uočiti na tržištu rada, koje je vež duže vremena napeto zbog najniže nezaposlenosti u Evropi i situacije kada broj slobodnih radnih mjesta premašuje broj nezaposlenih ljudi. Nedostatak ljudi tako vrši pritisak na rast plata, a produktivnost dugoročno raste sporije nego plate. Kada pogledate zapadnu Evropu vidite da tamo plate u posljednjih 10 godina rastu nominalnim tempom maksimalno dva posto godišnje. U nas rastu za pet do osam posto. To je ogromna razlika. Istovremeno, izrazito se razvija tržište nekretnina koje se kod nas više nego drugdje održava na cjenovni indeks. Moramo priznati da je inflatorni pritisak izazvala i prethodna valutna politika ČNB-a ali to je bila namjera. Niske kamate i intervencija protiv krune bili su reakcija na godine kada se Češka sukobljavala sa veoma niskom inflacijom, a ekonomija ispadala relativno nezdravo. Kada je onda došao Covid niko nije imao predstavu šta će se dešavati, a više je vladao strah da će naglo pasti potražnja i nastupiti recesija. Zato smo iz opreza snizili kamate na 0,25 posto. Međutim, pokazalo se da je ova kriza dosta netipična.

U kom smislu?

Tržište rada se samo minimalno ohladilo. U našim uslovima vladin podsticaj zapošljavanju na kraju je prouzrokovao da efekat oporavka od krize na tržište rada uopšte nije stigao, a situacija se još više zakomplikovala. Što se tiče situacije na tržištu nekretnina, tamo je došlo da razvoja koji je iznenadio ne samo u Češkoj već u svim zemljama svijeta. Cijene nekretnina su svuda na svijetu, za razliku od svih prethodnih kriza, i dalje rasle. Već iz prethodnog perioda globalno relaksirane monetarne politike tu je bila prevelika potražnja za nekretninama. Ona je još rasla ne samo zato što je u krizi Covida nastavljena valutna stimulacija nego su se pojavile i fiskalne stimulacije. Drugim riječima, kad se utvrdilo da Covid ne znači kraj svijeta, ponovo su se pojavili domaći inflatorni pritisci, a njima se pridružio i vanjski fenomen troškovnih pritisaka, koji povećavaju inflaciju.

Prilikom posljednjeg decembarskog povećanja kamata naznačili se da to ne mora biti posljednje a da je moguće da se kamate budu morale podići iznad granice od četiri posto. Imate li u glavi postavljenu nekakvu granicu preko koje kamate u trenutnoj situaciji ne bi smjele preći?

Cilj monetarne politike je dugotrajno ostvariti stabilnost cijena. Put ka tome je izravnjavanje fluktuacije ekonomskog i finansijskog ciklusa. Idealna situacija je kada su kamate na takozvanom neutralnom nivou, kada valutna politika niti koči niti stimuliše ekonomski rast. Ako priznamo da postoji realna prirodna kamatna stopa na nivou od jedan posto tada bi uz ciljnu inflaciju od dva posto neutralna visina naše osnovne kamatne stope bila tri posto. Međutim, evidentno je da smo sada u situaciju da moramo ići iznad te stope jer je inflacija izvan granica, a valutna politika mora na neki način djelovati restriktivno da bi inflaciju vratila nazad ka cilju. To sigurno nije situacija u kojoj bi htjeli biti dugo, zato što to ustvari znači da do izvjesne mjere trenutno ne ispunjavamo našu osnovnu ulogu. Međutim evidentno je da sa kamatama moramo ići nešto više. Za koliko, teško je reći. Za sada se nadamo da to neće biti puno. Teško si mogu predstaviti da bi smo išli negdje iznad pet posto. Tu bi se moralo dešavati nešto veoma nezdravo. Nadajmo se da tako neće biti. Nikada, razumljivo, ne možemo ništa isključiti ali za sada ništa na to ne ukazuje.

Međutim nedavno ste rekli da ni inflacija nije na vrhuncu.  

Jedna stvar je aktuelna stopa inflacije mjerena mjesečnim indeksima iz godine u godinu, na koju međutim, više neće utjecati stope koje ćemo sada postavljati. Mi radimo sa horizontom godina do godina i pol unaprijed, što je otprilike period u kome se naša valutna politika najviše manifestuje. Tamo bi se već stopa inflacije trebala vraćati ka našem cilju. Ukoliko ta pretpostavka bude važila i u našoj sljedećoj, februarskoj prognozi, nema razloga za nekakvu dalju posebnu eskalaciju kamatnih stopa.

Da li su rasprave Upravnog odbora banke danas složenije nego u prošlosti?

Teško je reći. Za centralnu banku je to razumljivo izazov, zato što se susreće sa nečim potpuno novim. Ne postoji za to nikakav recept prema kojemu bi se centralni bankari mogli ponašati. Zato je to sigurno složeno. Bankari, koji su doživljavali dosadnije periode, možda nam sada zavide. Meni to, međutim, ne izgleda posebno čudno jer u ČNB doživljavam od početka same originalne izazove i situacije. Došao sam kad je u punom zamahu bila kursna obaveza, a moj zadatak bio je da to solidno završim. Kada se situacija počela normalizivati i počeli smo se približavati normalnijim kamatnim stopama iznenada je došao Covid. To nije tipična kriza potražnje koju poznajemo i imamo naučene postupke. To je primarno kriza ponude, a još komplikovana daljim okolnostima koji su se javile pred pandemiju, a koje je Covid ubrzao. Mislim, između ostalog, na sve “zelene” stvari koje dramatično mijenjaju cjelokupno ekonomsko okruženje.

Koliko je po Vama politika prethodne vlade Andreja Babiša značajno utjecala na sadašnju visoku inflaciju?

Ako se država uz dugoročno finansiranje državnog duga zaduži oko jedan posto BDP-a, odnosno 30 do 50 milijardi kruna godišnje, pa odjednom počne da se zadužuje oko osam puta više, onda to logično doprinosi inflatornim pritiscima. Kad fiskalna politika tako dramatično, iz dana u dan, postane izrazito ekspanzivna, a to nije nekakvo jednogodišnje odstupanje, nego se dešava duže vremena, to razumljivo gura inflaciju na gore. Prirodno, to nije samo češka specifičnost. Nismo bili navikli na takvu politiku, a to veliko ubrzanje vladinog zaduživanja nesumnjivo je doprinijelo rastu cijena. Sa druge strane, ne bih htio udio prethodne vlade na rast inflacije demonizovati jer je tu niz daljih, među ostalima i vanjskih pritisaka, kao što je rast cijena energije, problemi lanaca isporuke i tako dalje.

Neki predstavnici prethodne vlade neuobičajeno otvoreno su kritikovali povećanje kamatnih stopa od strane ČNB-a. Koliko neugodan je bio taj politički pritisak?

Mi ne možemo gledati na to šta govore predstavnici političkih partija, bilo da su iz vlade ili opozicije. Centralne banke su zato nezavisne da bi ne bile povučene time šta se političarima kratkoročno dopada ili ne dopada. Plaćeni smo za to da sa takvim komentarima živimo koliko god oni bili neugodni. Međutim, bilo je zanimljivo pratiti kako je našu politiku prethodna vlada na jednu stranu negativno komentarisala da bi onda prethodna ministrica finansija istupila u parlamentu ka prijedlogu budžeta za 2022. godinu, a u njenom govoru zazvučale su rečenice koje kao da je prepisala iz naše prognoze. Naprimjer kako je inflacija ozbiljna stvar i kako će utjecati na razvoj u ovoj godini. Međutim, treba reći da kakvi god su bili neki komentari, naša suradnja sa prethodnom vladom nikada nije bila fatalno pod njihovim uticajem.

Koji su sada najveći rizici u češkoj ekonomiji?

Sigurno tržište rada. Evidentno je da češka ekonomija trpi zbog toga što imamo iskorištene izvore radne snage, odnosno imamo loše raspoređeno njihovo korištenje. To se, nažalost, neće mnogo poboljšavati zato što se tu spaja nekoliko negativnih faktora. Tu je demografski problem – svake godine nam sa tržišta rada odlazi oko 30 hiljada ljudi. Drugi problem je spomenuto korištenje radne snage, dosta ljudi ide u prijevremenu mirovinu, imamo veoma nisku zaposlenost žena u doba oko njihovog porodiljskog odsustva. Poslodavci im ne nude dovoljno kratkotrajni radnih ugovora, tako da imamo vjerovatno najduže porodiljsko odsustvo na svijetu. Dalji problem, na koji se dugoročno žale skoro svi ljudi iz biznisa, je češki obrazovni sistem koji ne proizvodi ljude koje ekonomija treba i traži. No, razumljivo je da će sada biti važno kako ćemo se uspjeti vratiti budžetskoj ravnoteži. Biće važno u izdacima države štediti oprezno da to ne bi imalo negativan uticaj na gospodarski potencijal. A veliki dugoročni problem je struktura češke ekonomije. Taj dosadašnji razvojni model se iscrpio, a kako pokazuje historija, biće veoma teško doći iz nekakve „srednje prihodne lige“ među svjetsku elitu. Nasuprot tome, inflaciju ne vidim kao hroničnu bolest. Nju ćemo savladati.

Znači, ne mislite da nam prijeti dvocifrena inflacija?

Ja sam negdje rekao da se ništa ne može isključiti, a u statistici jednog mjeseca se nešto tako može dogoditi. Ali isključujem da bi se tako visoka inflacija kod nas mogla dogoditi.

Češka ekonomija se u odnosu na ostale evropske zemlje vraća veoma sporo na nivo prije pandemije. Šta je razlog?

Jedan od razloga je već spomenuta struktura privrede i situacija u kojoj je industrija najviše pogođena svim problemima globalnih lanaca snabdijevanja. Kad vam 10 posto BDP-a stvara automobilska industrija, a taj sektor je na nivou nekakvih minus 20 posto u poređenju sa periodom prije pandemije to se razumljivo mora vidjeti. Ni njemačka ekonomija zbog toga nije ekscelentna. Nasuprot tome, zemlje poput Francuske i Italije izgledaju mnogo bolje nego inače, gdje usluge koje nisu toliko pogođene prekidima isporuke komponenti igraju mnogo veću ulogu.

Ne bojite li se da će nagli rast kamata usporiti ovaj ionako spori oporavak? U kojoj mjeri ove zabrinutosti odjekuju u Upravnom odboru Banke?

Naše odlučivanje je uvijek izbor manjeg zla. Tako to jednostavno ide. Naš primarni zadatak je stabilnost cijena, za to smo odgovorni. Jasno nam je da ako kamate sada budu znatno više to kratkoročno neće biti stimulans za ekonomski rast. Ali stabilnost cijena koja nam se time vrate je dugoročno veća vrijednost nego kratkoročno usporavanje ekonomskog rasta. Osim toga simulacije koje smo radili pokazuju da je utjecaj povećanja kamatnih stopa na ekonomski rast samo u desetinama procenta BDP-a. Sigurno je da povećanjem kamata nećemo uništiti ekonomski rast Češke, to je nesmisao.

Dakle, nema opasnosti od dugog perioda stagflacije, odnosno nultog rasta ekonomije visoke inflacije?

Nema šanse. Nema opasnosti. Izgleda da mi u Češkoj imamo prema događanjima manio-depresivni pristup. U euforiji smo kad za to nema razloga, a opet smo u depresiji kad i za to nemamo razloga. Sada smo upravo u fazi depresije. Pritom ekonomija će porasti ove godine između tri i četiri posto, inflacija će, doduše. biti negdje oko šest posto ali sljedeće godine vratiće se na dva posto a ekonomija će stalno rasti oko tri posto. To nije nikakva stagflacija. Češka je u osnovi zdrava zemlja iako se suočava sa mnogim problemima kojih ima skoro svuda na svijetu.

Već ste nam rekli da je skok do najviše ekonomske lige težak i rijetko kad uspješan. Šta Češka mora za to uraditi?

Odgovor na to je veoma težak. Svi znamo te opšte savjete kako moramo biti inovativniji i imati konkurentnu ekonomiju. Ali kako to uraditi, to je već teže. Na neki način tome mora svakodnevno doprinositi svako od nas. Veoma značajno je kako će nam funkcionisati država. Voljeli mi to ili ne, države danas u modernim društvima igraju sve veću ulogu. A kako znamo, hronični problem Češke je da je država malo učinkovita, neefektivna.

ČNB svojim odlukama jako utiče i na tržište nekretnina. U aprilu će se kao posljedica vaše regulacije pooštriti pravila za odobravanje hipoteka. Koliko će to sniziti obim datih kredita?

Niko ne zna kako će tržište reagovati. Banke su sigurno kreativne isto kao i posredovatelji hipotekarnih kredita. Mi procjenjujemo da će konkretno kao posljedica našeg pooštrenja pravila obim tih novih kredita pasti oko 10 posto. U cjelini bi još i zbog znatnog rasta kamatnih stopa i određenje iscrpljenosti tržišta nekretnina obim novih hipotekarnih kredita mogao pasti za oko trećinu.

Smatrate li da je problem ako bi se kao posljedica povećavanja kamata mogao povećati i broj loših kredita? Da neki ljudi po završetku fiksacije neće imati više rate?

Nekakvi loši krediti će se pridodati jer sada tamo skoro da nema nikakvih. To će banke riješiti, one su na to pripremljene. Ne očekujem da bi to bio problem koji bi potresao banke, a uopšte ne finansijsku stabilnost u zemlji.

U ČNB se već godinama govori o pregrijanom tržištu nekretnina. Cijene stanova su prema Vašoj računici precijenjene otprilike za četvrtinu. Kako ste došli do te računice i očekujete li da bi na tržištu moglo doći do korekcije cijena?

Ta cifra u osnovi govori da su cijene nekretnina precijenjene u odnosu na ostale gospodarske podatke, naprimjer ka nivou plata, uopšte ka nivou prihoda ili cijenama drugih aktiva. To je modelovani preračun koji kaže da bi tu moglo biti prostora za određenu korekciju. Međutim, iz toga se ne može zaključiti da bi na tržištu nekretnina došlo do nekakve krize i velikog pada cijena. To je stvar koja se rijetko dešava, a mora se sakupiti niz okolnosti. U Češkoj si to trenutno ne mogu predstaviti, stalno je jaka potražnja, među ljudima je dosta novca, razumljivo neravnomjerno raspoređenih. A nekretnine ne samo kod nas, ali ustvari svuda u razvijenom svijetu sve više igraju ulogu sigurno uloženih sredstva. Međutim, precijenjenost cijena nekretnina ne mora se korigovati samo njihovim padom. Može jednostavno doći do toga da cijene kuća i stanova neko vrijeme rastu sporije nego ostali gospodarski podaci. Sada bi se to neko vrijeme moglo događati.

Pogledajmo još kurs češke krune. Ona u reakciji na povećanje kamata najprije nije jačala ni blizu onim tempom kakvim ste predviđali, znatnije jača tek po posljednjem povećanju kamatnih stopa. Kakav je realan scenario razvoja krune za ovu godinu?

Jačanje krune bilo je stvarno na početku sporije nego što smo očekivali. Evidentno je da su na njen kurs utjecaj imali prije svega globalni faktori i raspoloženje koje je bilo nepovoljno za valute tržišta u razvoju, gdje mi na određeni način pripadamo. Bilo da se radilo o nesigurnosti gledajući na razvoj pandemije ili o naznakama američkog Feda da će pooštravati monetarnu politiku. To uvijek ohladi spremnost investitora da ulažu u valute kakva je kruna jer radije ulažu novac u dolar. Trgovci osim toga na kraju godine manje trguju jer već imaju zarađeno, a neće da otvaraju nekakve nove nesigurne pozicije. Sada, međutim, kruna jače reaguje na povećanje kamata i može se očekivati još dalje umjereno jačanje. Vidjet ćemo.

Centralna banka bila je posljednjih godina u dobitku, a moguće je vratiti se ponovo prijedlogu da svojim dobitkom pomognete državnoj kasi. Kako gledate na to?

To je zanimljiva akademska debata. Akumulirali smo gubitak iz prethodnih godina koji je krajem prošle godine bio oko 40 milijardi. Jasno je da će zbog jačanja krune prošla godina završiti opet gubitkom tako da će ta cifra biti još veća. Perspektiva nekakvog prenosa dobitaka do državnog budžeta se tako udaljava. Po zakonu bi smo trebali prvo stvoriti rezervni fond, koji za sada nemamo, jer nemamo ni pokrivene gubitke iz prošlosti.

cnb.cz