Kada su satovi bombe

tačno.net
Autor/ica 20.9.2015. u 09:53

Kada su satovi bombe

Hapšenje Ahmeda Mohameda naglašava zabrinjavajuću institucionalizaciju islamofobije u američkim školama

Piše: Khaled A Beydoun- Al Jazeera

Nakon što je obukao majicu s logom Američke svemirske agencije NASA, mladi Ahmed Mohamed, učenik devetog razreda, u ponedjeljak ujutro je ušetao u učionicu, a u rukama je s ponosom držao sat koji je kući studiozno sastavio. Četrnaestogodišnji američki muslimanski učenik, sa žarom za sastavljanje, rastavljanje i popravljanje radio aparata, računara i karting vozila, nadao se da će dobiti pohvale od nastavnice. Umjesto toga, pozvana je policija Dallasa, Ahmedu su na ruke stavljene lisice, a zapanjeni srednjoškolac je odveden iz objekta.

Škole redovno nagrađuju inovativnost, kreativnost i vrijedan rad. Međutim, Mohamed je musliman, što je navelo njegovu nastavnicu i školske administrativce da prvo sat domaće radinosti vide kao bombu, a zatim da povežu njegovu spretnost s elektronikom s terorističkim aktivnostima. Više od običnog slučaja individualne predrasude ili institucionalnog nehata, Muhamedov slučaj pokazuje širenje antimuslimanskih predrasuda, ili islamofobije, u najformalnije i najranjivije dijelove američkog društva – u škole.

Islamofobija je američka psihoza koja utječe na javno mišljenje i zvaničnu politiku. Ali, također, mora biti shvaćena i kao oblik rasizma koji se probija u američke škole te ugrožava američku muslimansku omladinu upravo na onom mjestu na kojem njihova tijela, njihov intelekt i njihova genijalnost trebaju biti uzgajani, a ne kažnjavani.

Muslimanska tijela, i politički i diskurzivno, često su povezana s terorizmom. Prijetnja koju predstavljaju muslimani, čak i kad se bave neškodljivim aktivnostima, potiče strah ili sumnju o prijetnjama za nacionalnu sigurnost. Uspostavljeni policijski programi, uz dodatak skorašnjih inicijativa, među kojim je ona nazvana “Suprotstavljanje nasilnom ekstremizmu”, pokazuju kako je islamofobija više od obične percepcije javnosti i pogrešne procjene muslimana, nego, također, i alat za lokalne zvaničnike.

Između nasilništva i straha

Američka muslimanska omladina nije pošteđena islamofobije i policijskih restriktivnih mjera. Iako je odličan učenik, bez ijednog slučaja neposluha, Muhamedovov inače kristalno čisti dosje je trenutno pogažen prijetnjom koju je predstavljalo njegovo muslimansko porijeklo. Stvarnost je pogažena zamišljenom prijetnjom od terorističkog napada, kako su to shvatili školski zvaničnici, što je pretvorilo omiljenog učenika u navodnog radikala. Ahmed je, također, Amerikanac sudanskog porijekla, što povećava vjerovatnoću da će ga rasizam usmjeren protiv crnaca, s kojim se preklapa islamofobija, prikazati kao sumnjivog i prijetećeg.

Dakako, nemuslimanski učenik sa strašću za popravljanje elektronike, koji nastavniku pokaže sat domaće radinosti, ne bi završio u lisicama. Međutim, stvarnost nije stvarnost za muslimanske učenike, čija su tijela, talenti i interesi ranjivi na iracionalni strah istih onih ljudi koji su zaduženi za njihov intelektualni i lični razvoj.

Osim što su žrtva policijskih kontrola i profiliranja školskih uposlenika, američki muslimanski učenici su sve više žrtve maltretiranja školskih kolega. Ideje i prikazi koji povezuju muslimane s “teroristima”, “ekstremistima” i “subverzivcima” prožimaju se unutar školskih granica te naoružavaju učenike s mržnjom prožetom municijom koju mogu usmjeriti ka svojim muslimanskim školskim drugovima.

Uz ove štetne stereotipe, koji su previše prisutni u informativnim medijima i filmovima koji ruše rekorde zarada, omladina i adolescenti stereotipe konzumiraju sve većom količinom putem društvenih mreža. Mlađa demografska grupa je, na kraju krajeva, s razlogom nazvana “generacija društvenih mreža”. U anketi provedenoj 2013. godine, 50 posto američkih učenika muslimana je reklo da su bili žrtve nasilničkog ponašanja “zbog njihove religije”.

‘Testna studija lutke’

Prijetnja od maltretiranja je izraženija kod američkih muslimanskih učenika koji upadljivo izražavaju svoju vjeru, osobito kod mladih djevojaka koje nose hidžab (maramu). Sa druge strane, 35 posto anketiranih učenika je navelo da je prijavljivanje maltretiranja (školskim djelatnicima) “nikad, rijetko ili ponekad” pomoglo. Samo 17 posto anketiranih je kazalo da je prijavljivanje “često”, ili “veoma često” pomoglo. Ovo prikazuje nizak nivo povjerenja i, vrlo vjerovatno, stava među muslimanskim učenicima da školski djelatnici dijele islamofobične nazore.

Između maltretiranja školskih kolega i sumnjičavosti administracije, američki muslimanski učenici se nalaze između dvije neprijateljski nastrojene strane. Policijske mjere i maltretiranje se dešavaju upravo na mjestu na kojem se očekuje da američki muslimanski učenici razviju vještine i stavove koje će ih voditi u odrasloj dobi. Nekoliko sati nakon incidenta, predsjednik Barack Obama je intervenirao, potvrđujući svoju temeljnu obrazovnu misiju.

Šteta nanesena američkim muslimanskim učenicima, nanesena s obje strane, kratkoročno šteti njihovom razvoju. Ali, također, kako to indicira “Testna studija lutke”, koju je proslavio znameniti slučaj Brown protiv Odbora za obrazovanje Topeke, koji je okončao segregacije u školama u Sjedinjenim Američkim Državama, institucionalizirani rasizam u školama rađa komplekse manje vrijednosti i širi rasizam među drugim učenicima.

Ovo je posebno tačno u slučaju američkih muslimanskih učenika danas, koji su izloženi štetnim prikazima njihove vjere, porodica te fizičkog izgleda na svakom ćošku. I, što je najštetnije, unutar zidova njihovih učionica, gdje su samopoštovanje i samouvjerenost podjednako bitni kao i čitanje i matematika. Ako školski uposlenici i školske kolege budu naučeni da se boje muslimana i da ih mrze, ova društvena pedagogija može postepeno podučavati američke muslimanske učenike da se boje i da mrze sami sebe.

tačno.net
Autor/ica 20.9.2015. u 09:53