Snabdijevanje energijom u opasnosti

Kako Njemačka može Putinu pokvariti igru sa gasom

Axel Ockenfels i George Zachmann
Autor 27.6.2022. u 13:03

Kako Njemačka može Putinu pokvariti igru sa gasom

Foto: Marijan Murat/DPA

Dotok ruskog gasa slijedi ekonomsko vođenje rata – i Njemačka zasad djeluje slabo. Međutim sa zabranom kupovine ruskog gasa za ovdašnje firme i jednim evropskim kartelom moglo bi se to promijeniti.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Gostujući prilog Axela Ockenfelsa i Georga Zachmanna

Nadanje da će Rusija na prijateljski način isporučivati dovoljno gasa dok se Njemačka i Evropa polako opraštaju od ruske energije se malo iznenađujuće raspršilo. Sada se moraju preduzeti sve političke i pravne mogućnosti da bi se kratkoročno na tržište isporučile alternativne količine energije. Potrošači trebaju podsticaje da bi smanjili potrošnju gasa za 10 do 20 posto. Njemačka mora investirati u evropsku solidarnost da bi se u slučaju krize mogla osloniti na isporuku energije od partnerskih zemalja. I Evropa se mora strategijski pametnije postaviti da bi bila sposobna za borbu protiv ruskog ekonomskog vođenja rata.

Situacija sa snabdijevanjem gasom u EU se zaoštrila. Danas su ruske isporuke od normalnih oko tri milijarde kubnih metara gasa tjedno pale na manje od milijarde kubnih metara. Tok gasa slijedi logiku ekonomskog vođenja rata; dugoročni ugovori o isporukama gasa ne igraju više odlučujuću ulogu.

Smanjenjem isporuka Rusija može ostvariti više strategijskih ciljeva. Evropa nedovoljno snabdijevena energijom rizikuje ogromne socijalne, gospodarske i političke poremećaje i zbog toga je više podložna ucjenjivanju. Osim toga najnovije smanjenje isporuka može se interpretirati kao direktan odgovor na evropsku podršku Ukrajini. Uopšte gledano vrijeme ograničenja isporuka i diferencirani izbor pogođenih zemalja i preduzeća ukazuju da je Rusija uzela u vizir solidarnost i političku stabilnost EU i želi da je stavi na tvrdu probu.

Zahtjev Moskve za plaćanje u rubljama, iako je to u suprotnosti sa sankcijama, i objašnjene smanjenog toka gasa kroz Nord Stream 1 sa tehnološkim problemima uz istovremeno ponudu da rado više isporučuju preko, od Njemačke zaustavljenog gasovoda Nord Stream 2, ukazuju da se isporuke gasa koriste kao ruski alat u borbi sa sankcijama.

I konačno nije nevjerovatno da najnovija smanjivanja trebaju prikočiti dosadašnje iznenađujuće brzo punjenje rezervoara u EU. Jer ako su rezervoari puni, prijetnja djelomičnog ili potpunog zaustavljanja znatno gubi na snazi.

Troškovi za to su sa ruskog stanovišta pregledni. Sve je čak bar kratkoročno ekonomski profitabilno. Evropske cijene gasa su se na osnovu nedostatka i time povezane nesigurnosti udeseterostručile prema dugoročnom prosjeku. Deset puta viša cijena obećava kod trećine isporuka još uvijek tri puta veće prihode od gasa nego prije rata. Doduše, nejasno je koliko dugo može Rusija ograničavati količine isporuka bez da dođe u opasnost da bez alternativnih mogućnosti transporta mora zatvarati gasna polja. Ali za Rusiju je prostor djelovanja dovoljno velik da kroz ciljane, eventualno privremene napade, slijedi strategijske ciljeve.

Pametnih ideja ima mnogo, nedostaje odlučnost

Dilema se može prevazići samo ako EU iskoristi sve opcije koje stoje na raspolaganju da bi se najbrže moguće učinila neovisnom od ruskih isporuka. Zahvaljujući već dopola punim gasnim rezervoarima, stvarno uspješno započetoj nabavci LNG i započetom smanjenju potražnje izgleda bar zamislivo da se Evropa već ove zime može snabdjeti bez ruskog gasa. Ne nedostaje pametnih prijedloga kako se ovaj cilj može ostvariti. Međutim nedostaje odlučnost kod za to neophodnih neugodnih mjera za redukovanje potražnje za gasom i hitno potrebnog dogovora u prekograničnom mehanizmu kooperacije.

Šta bi se sada trebalo uraditi:

  • Neophodno je sve postojeće kapacitete elektrana koji su državnim odredbama držani van tržišta što je moguće brže opet uključiti tako da elektrane na gas u Njemačkoj i njenim susjedima budu istisnuti sa tržišta struje.
  • Domaćinstva bi trebalo da dobiju bonus ako uspiju potrošnju gasa ili struje u odnosu na prošlu godinu značajno smanjiti.
  • Kupci iz industrije trebali bi kroz proširene aukcijske i druge postupke dobiti podsticaje da što je moguće više uštede na dugoročno kupljenim količinama gasa, kao što je nedavno najavio savezni ministar gospodarstva Robert Habeck.
  • Njemačka bi mogla i trebala iskoristiti svoje finansijske mogućnosti da bi zajedno sa svojim evropskim partnerima na svjetskom tržištu nabavila zamjenske količine gasa i napunila rezervoare. Pametan zajednički postupak nabavke mogao bi ne samo sniziti troškove nego i pomoći da se za Njemačku i druge zemlje osiguraju esencijalni prekogranični tokovi gasa u slučaju krize.
  • Čim EU bude dovoljno obezbijeđena treba u slijedećem koraku evropskim preduzećima zabraniti da kupuju ruski gas. Sa ovom novom sankcijom ona može preduzeća osloboditi njihovih starih ugovora i garancija prema Gazpromu i akcionarima.
  • Onda bi evropski šef pregovarač trebao preuzeti poslove i kupovati gas za cijelu EU.

Jedan mogući šahovski potez bio bi ponuditi Rusiji da proda EU željenu količinu (otprilike trećinu uobičajenih godišnjih isporuka) po, za obje strane ekonomski prihvatljivim cijenama (otprilike reda veličina kao prije napadačkog rata). Ako se ponuda odbije dolazi do kompletne obustave isporuka. Rusija bi tako faktički stajala pred odlukom da danas i ubuduće ne može više prodavati gas u Evropu. Ili da može svoju postojeću infrastrukturu dalje koristiti i ostvarivati dalju dobit – koja bi u svakom slučaju bila od strane EU svedena na ekonomski “normalnu” mjeru.

Radi se sada o tome da Zapad prihvati od Rusije nametnutu političku igru oko gasa i odlučno reaguje. U suprotnom tržišta i politika bi bili kao igračke koje imaju malo šta suprotstaviti razarajućoj strategiji Putina u konfliktu oko gasa.

spiegel.de 

Axel Ockenfels i George Zachmann
Autor 27.6.2022. u 13:03