Kina i Bliski istok: Svjetska sila protiv svoje volje

Povezani članci

• Granice Evrope
• Brexit je pojačao neizvjesnost u globalnoj ekonomiji, članice G20 dogovaraju pristup
• Niz vojnih vežbi NATO-a širom Evrope narednih sedmica
• Francuski IDIL-ovac Nemmouche osuđen na doživotni zatvor
• Turska: U strahovitim požarima poginule najmanje tri osobe, sumnja se da je vatra podmetnuta
• Objavljene snimke uništenja ISIS-ovih meta

Kina je pretekla USA i sada je najveći uvoznik nafte sa Bliskog istoka. To radikalno mijenja geostrategijsku ulogu Narodne Republike. Vlada u Pekingu mora preuzeti odgovornost kao svjetska sila.

Piše: Bernhard Zand, Peking

Preveo: Ešref Zaimbegović

Unazad nekoliko dana je to zvanično: Kina je pretekla USA i uvozi više nafte iz država OPEC-a nego i jedna druga zemlja na svijetu. To je dobro za šeike sa Persijskog zaliva i još nezbačene režime u Saudijskoj Arabiji, Iraku i Iranu. To je također dobro za njemačke proizvođače automobila čiji proizvodi se u Kini odlično prodaju. Međutim to je manje dobro za samu Kinu iznad čijih gradova se, sada u jesen, zgušnjava smog, nerado viđeni dokaz da motor kineskog gospodarstva još uvijek radi.

Ova izmjena na čelu liste uvoznika nafte stavlja van snage jedan od osnova svjetske politike koji je važio skoro 60 godina: Zapad treba naftu sa Bliskog istoka, dakle super sila Zapada mora se pobrinuti za to da nafta sigurno teče. Stabilnost Bliskog istoka je skupa stvar, patrolne plovidbe američkih nosača aviona između Sueckog kanala, Hormuskog prolaza i roga Afrike koštale su milijarde – o američkim ratovima u regionu da ne govorimo.

Koliko dugo još će Amerika snositi ove troškove? I kada će Kina sama početi investirati novac i politički kapital u stabilnost Bliskog istoka? Konačno to su pekinški isporučioci energije i koridori o kojima se u budućnosti radi. Peking do sada slijedi jedan vrlo pametan i doslovno jeftin vanjskopolitički princip. Reformator Deng Xiaoping je to definisao sentencom “taoguang yanghui” što u osnovi znači: “Sakrij svoju snagu i sačekaj.” Ova doktrina suzdržanost uštedila je Kini u prošlosti mnogo briga i novca. Međutim tada Kina nije bila Krez (lidijski kralj, sinonim za bogatog čovjeka pri.prev.) što danas jeste i nije bila svjetska sila što sada hoće da bude.

Uskoro Amerika neće Pekingu osiguravati transportne linije

Kada su se Moskva i Washington u septembru savjetovali oko Sirije i predložili UN zajedničku rezoluciju Peking je u Savjetu bezbjednosti podigao ruku – ništa više. To je bio anahronizam, čak groteska geopolitike: Rusija, koja je sama naftni div, nema više na Bliskom istoku značajnije interese – osim da stvori utisak da je još uvijek super sila. I američki interesi na Bliskom istoku slabe iz dana u dan. Sa korištenjem fraking tehnologije, dobijanja nafte i gasa iz škriljca, USA bi mogla postati neto izvoznik energije.

Nasuprot tomu interes Kine za mirnim Bliskim istokom je enorman. Peking nije samo najveći kupac onih naftnih giganata koji dodatno komplikuju konflikt u Siriji – Irana i Saudiske Arabije. Kao VIP mušterija Peking tamo ima i rastući politički uticaj koji bi trebao otvoreno koristiti. Riječi kineskog ministra inostranih poslova mogle bi uskoro u Teheranu i Rijadu imati istu težinu kao riječi njegovog američkog kolege.

Pozicija Kine je uporediva sa pozicijom Njemačke nakon ponovnog ujedinjenja. Država, čija gospodarska snaga se povećeva biće u jednom momentu zapitana šta prinosi na političkom planu. Na Pacifiku, u Africi i u Centralnoj Aziji Kina već pokazuje svoje mišiće. Međutim, vrijeme je da to uradi i tamo gdje je riziko najveći – na Bliskom istoku.

Naime, vrijeme u kome je Amerika osiguravala transportne puteva za Peking ide svome kraju, samo američka loša budžetska situacija će tome doprinijeti. Kina na to ne treba čekati. Ko hoće da bude svjetska sila mora preuzeti odgovornost.

spiegel.de