Knjiga koja razotkriva Trumpa: Kavez pun budala

Povezani članci

• IDIL objavio Al-Baghdadijevu poruku, pozvao muslimane širom svijeta na borbu
• Tri krize
• Velika Britanija nakon Brexita: Veliki mamurluk
• Njemačka izdvaja 300 miliona eura za ugrožene širom svijeta
• Matis: Raste pretnja od nuklearnog napada Severne Koreje
• Grci pronašli skrivenu milijardu

Foto: DPA – Američki predsjednik Donald Trump

Je li knjiga senzacija “Fire and Fury” o Donaldu Trumpu stvarno tako zla? Čitaocu se otkriva jedan tragičan predsjednik – i jedan potpuno preopterečeni štab saradnika.

Piše: Marc Pitzke, New York
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

“Fire und Fury”, spektakularna knjiga koja razotkriva Donalda Trumpa, jedan dan poslije objavljivanja postala je najvreliji američki bestseler ove, tek nastale godine. Kod Kramerbooksa u Vašingtonu prodana je u roku od 20 minuta. U Njujorku je knjižarski lanac Barnes & Noble odložio prodaju na ponedjeljak pošto je iznenadna zima zaustavila isporuku. Čak i Amazon nema više ni jedan primjerak  a očekivano vrijeme isporuke je dvije sedmice.

Nikakvo čudo. Senzacionalna lektira o prvim mjesecima Trumpa u Bijeloj kući proizvela je već prošlih dana eksplozivne udarne vijesti. Par kratkih, prvih izvoda je bio dovoljan da zapali histeriju: Trump nije ni želio biti predsjednik! Njegov štab smatra da je on glup! I jasno: „izdajnički“ ruski kontakti! Izdavač je reagovao i objavio je knjigu četiri dana ranije od planiranog.

Najbizantniji citati, koji kruže, odnose se na Steve Bannona, bivšeg Trumpovog glavnog stratega. Bannon je bio jedan od najrazgovorljivijih izvora, iz kojih je reporter Michael Wolff napravio svoju sapunsku operu od 336 strana, koja je negdje između šaljive seljačke priče i trilera o koncu svijeta.

Steve Bannon – foto AP

“Fire and Fury” međutim nudi više od trača, ogovaranja i Bannona. Ko pređe preko aljkavosti za koju je kriva ubrzana priprema izdanja, uranja u zastrašujući portret jedne američke vlade, čija nekompetentnost se jedva može prevazići – pune glupaka i intriganata  preopterećenih takvom glupošću, da se postavlja pitanje zašto svi nisu već iza rešetaka. Prije svega Donald Trump, na koga bi se neko i sažalio da nije najmoćniji čovjek na svijetu.

Wolff se malo brine o reporterskim običajima. On opisuje intimne scene kao da je bio prisutan, citira dijaloge kao da ih je stenografisao, opisuje unutrašnje patnje kao da može čitati misli. Njega ne interesuju ni dogovori između informanta i autora: svejedno mu je hoće li njegov izvor nastradati kao što se dramatično pokazuje na Bannonu. Međutim možda je nešto takvo ponekad i potrebno da bi se razdrmao učmali, politički prekorektni američki žurnalizam: ko se želi približiti nekome ko iz principa ruši tabue mora biti spreman da sam tabue ruši.

Ovdje su najuzbudljivija saznanja iz knjige “Fire and Fury”:

O Trupovim mentalnim kapacitetima:

Wolff, koji dobro poznaje njujoršku elitu naziva Trumpa njihovom „vic figurom“. Kao „glupog“ ismijavaju ga drugi milijarderi koji neće da ga prihvate kao jednog od svojih. „On nije znao ništa“, kaže Wolff. „ To što je znao izgledalo je kao da je naučio prije jednoga sata.“ Kao poslovan čovjek ne bi mogao razjasniti brojke iz bilansa. On se stalno ponavlja, laskanjem se „jednostavno pridobija i odbija“ i najveći uticaj na njega ima posljednji sagovornik. Ne čita ništa osim „udarnih vijesti i članaka o samom sebi ili u najmanju ruku udarnih vijesti o člancima o samom sebi“ i „ jedna je figura puna mucajuće, opasne nesigurnosti“.

O Trumpovoj sposobnost da vlada:

Već pri prvom brifingu u Ovalnom uredu pokazalo se da je Trump potpuno nesposoban – i nevoljan – da „prima informacije od trećih lica“. Odbija pisane papire, zbog čega ga neki smatraju za osobu sa disleksijom. Zakoni ga dosađuju. Takođe se vrlo brzo ne može sjetiti stvari koje je jednom rekao – naprimjer obećanja iz predizborne kampanje. „Minimalno bi se moglo tvrditi da on nije znao ništa – apsolutno ništa – o intelektualnim osnovama toga posla“, piše Wolff pozivajući se na Trumpov štab.

„On ne može da poveže uzroke i posljedice. “Njegov svijet je obilježen“ pretjerivanjima, smicalicama i sakaćenjem činjenica“, što se pojavljuje kao “sirova, autoritarna demagogija”. Na početku je Bijela kuća Trumpa “zbunila i čak malo uplašila”. On je brzo pokušao “da reducira svoje termine, da reducira radno vrijeme i da zadrži svoju rutinu u golfu”. Čak i nakon napada bojnim otrovima u Siriji u aprilu 2017. morali su mu prvo pokazati slike pobijene djece da bi ga pokrenuli na reakciju.

O ruskoj aferi:

Prema Wolffu u Bijeloj kući podozrijeva svako svakoga da je na neki način umiješan u rusku aferu. U međuvremenu je većina morala angažovati skupe advokate a međusobno jedva da komuniciraju iz straha da će biti uvučeni u aferu. Wolff naravno ne daje nikakve vlastite zaključke o tome da li su optužbe o uticaju Rusije na izbore opravdane.

Najčešće citirana teza: Trump je prvo iz taštine („On bi htio da mu Putin bude prijatelj“) a potom iz osvetoljubivosti pao u pravnu zamku time što je otpustio šefa FBI Jamesa Comeya i time doveo do postavljanja posebnog istražitelja Roberta Muellera. Taj ponovo čeprka po starim finansijskim poslovima Trumpa i njegovog zeta Jareda Kushnera koji su vjerovatno bili upleteni „u dubiozni međuprostor“ internacionalnog pranja novca – međutim, o tome se u predizbornoj kampanji nije zanimao niti jedan od Trumpovih savjetnika jer niti jedan nije ni očekivao da Trump pobjedi.

O personalu u Bijeloj kući:

Wolff citira iz jednog navodnog e-maila, koji sadrži razmišljanja Gary Cohna, vrhunskog gospodarskog savjetnika Trumpa i nekadašnjeg šefa Goldman-Sachsa: Trump je „idiot, koji se okružio klovnovima“. I dalje: „Ja sam u stalnom stanju šoka i horora.“ Zet i savjetnik Kushner, kaže Wolff na drugom mjestu, važi kao „batler“ i „figura enormne gluposti i podsmjeha“, iako on među ostalima nadzire mirovni proces na Bliskom istoku.

Ivanka Trump – foto: Reuters

Trumpova kćerka Ivanka je jedna „samozadovoljna, pomalo odvojena, sasvim normalna teta iz društva“. Imala je ambicije da bude prva predsjednica SAD. „Pisac govora“ i desničarsko konzervativni ideolig Stephen Miller je „nesposoban da sastavi rečenicu“. Preopterećen zadacima rukovođenja manijakalnim predsjednikom štab drži loše vijesti dalje od Trumpa i pokušava „stvoriti situaciju u kojoj se on dobro osjeća, kao neku vrstu mjehura, da bi ga odvojili od zlog svijeta“.

O Trumpu i medijima:

Wolff detaljno osvjetljava mržnju i ljubav Trumpa prema vodećim medijima koje on omalovažava kao „Fake News” (Lažne vijesti prim.prev.), ali njihovu pažnju treba svakodnevno. Trump žudi za tim da ga mediji „uzimaju ozbiljno, da govore o njemu, da ga pitaju za njegovo mišljenje“. Dnevne indiskrecije koje dospjevaju iz Bijele kuće na američku štampu, prije svega na navodno od Trumpa omrznuti “New York Times” i na “Washington Post” potiču često od samoga Trumpa.

On je svaku večer u krevetu na telefonu, izviče se sa svojim preostalim prijateljima, priča tajne, koje se tako „šire u svijet“ sa njegovim znanjem. Trump naravno nije sam: skoro svakom saradniku u Bijeloj kući stoje na raspolaganju interne informacije da bi mogli intrigirati protiv političkih protivnika. Prvih devet mjeseci Trumpove službe bili su brutalna rovovska borba raznih frakcija u Bijeloj kući. Njihova municija: „rupe“ koje trebaju kompromitirati druge.

Zaključak:

Nije to baš utisak kriminalnog udruženja kako neki hoće da opišu Bijelu kuću pod Trumpom. Prije bi se reklo da autor Wolff oslikava jedno laičko vodstvo od koga se diže kosa na glavi, koje klizi od jedne katastrofe do slijedeće bez značajnih ideoloških osnova ili čak autokratski obojenih ambicija. Samo to je dovoljno da šokira.

spiegel.de

Foto: Guardian