Ko želi pobijediti Trumpa mora poslušati Obamu

René Pfister
Autor 20.6.2020. u 12:25

Ko želi pobijediti Trumpa mora poslušati Obamu

Nekadašnji predsjednik Obama

Foto: Lim Huey Teng/ REUTERS

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Prošlo je tek nekoliko mjeseci kako je Barack Obama na jednom nastupu pred mladim aktivistima upozoravao na vođenje političkog spora tako kao da je istina samo na jednoj strani. „Svijet je komplikovan i nije jednoznačan“, rekao je nekadašnji predsjednik. „Ljudi, koji rade dobre stvari, imaju i grešaka. I ljudi sa kojima se borite vole vjerovatno isto svoju djecu i imaju nešto zajedničkog sa vama.“

Morao sam u proteklim danima političke pobune češće misliti na Obamine riječi. Ubistvo George Floyda od strane bijelog policajca pokrenulo je neophodnu debatu o policijskom nasilju i rasizmu, ali ona je vodila – i to ne samo u SAD – brzo u ono carstvo političkog fanatizma na koji je Obama upozoravao: Neophodne diskusije o tome kako se treba reformisati američka policija otklizale su u zahtjev da se ona odmah treba u potpunosti ukinuti; opravdanim zahtjevima da se vojne kasarne ne nazivaju više po generalima Konfederacije koji su vodili borbu za robovlasništvo, slijedilo je oskrvnavljanje spomenika Thomasa Jeffersona i George Washingtona. A u “New York Times”, dosada bastionu slobode mišljenja posao je izgubio jedan vodeći redaktor jer je u novine stavio prilog jednog republikanskog senatora.

Trumpove vrijednosti u anketama opadaju

Isplati se na ovom mjestu baciti jedan pogled na razloge za pobjedu Donalda Trumpa na izborima u novembru 2016. Trump nije profitirao samo od ekonomske frustracije mnogih bijelih radnika; on je dobio i jer se postavio kao borac protiv kulture “political correctness” koju prije svega mnogi bijeli američki muškarci smatraju zakeranjem. Kad sam prošlog tjedna sa svojim sinom Charlestonom posjetio Južnu Karolinu susreo sam na ulici jednu četveročlanu porodicu. Otac je nosio majicu sa natpisom “Trump/Pence 2020 – Fuck your feelings.” Bolje se ne može opisati raspoloženje Trumpovih pristalica.

Trumpove šanse na ponovni izbor trenutno izgledaju loše. Njegov demokratski izazivač Joe Biden ima ne samo u nacionalnim anketama solidnu prednost od skoro 14 procentnih bodova; on se čak i u važnim swing states kao Florida, Viskonsin i čak u republikanskoj Arizoni progurao ispred predsjednika. Ali do izbora ima još šest mjeseci. A demokrati mogu Trumpu još koristiti – ako odbace prijedloge Obame i slijede radikalne reflekse lijevog partijskog krila.

To prije svega važi u stvarima reforme policije. Sa dobrim razlozima može se posumnjati da li predsjednik ima ozbiljan interes da se suprotstavi vladajućem rasizmu u američkoj policiji. Trump je u utorak potpisao dekret, čija osnova je banka podataka, u kojoj će se moći registrovati nasilni policajci. Još više potpuno svrsishodnih prijedloga demokrata u Kongresu – naprimjer zabrana zahvata gušenja – dekret ne sadrži. Ipak predsjednik je sa ovim prijedlozima puno bliži raspoloženju mnogih Amerikanaca nego ona mala manjina demokrata koji sada traže da se policiji uskrate sva finansijska sredstva: Dvije trećine Amerikanaca to odlučno odbija – što također i ne čudi kada se pogleda kako je ovaj zahtjev nezreo. Naprimjer, Lisa Bender, predsjednica gradskog savjeta iz Mineapolisa, odgovorila je na pitanje moderatorke CNN, koga bi se tada trebalo u noći nazvati kod provale ukoliko više ne bi bilo policije, da je takva primjedba izraz “privilegovanog” bjelačkog razmišljanja. To međutim jedva da može umiriti jednoga vlasnika kuće, koji je radostan ako neko na broju 911 još diže slušalicu.

Biden ostaje na umjerenom kursu

Velika većina demokratske partije ove zahtjeve jasno odbacuje. Predsjednički kandidat Joe Biden drži partiju čvrsto na umjerenom kursu. Kad lijevi demokrati postavljaju zahtijeve, koje većina smatra pretjeranim, profiter se uvijek zove Trump. Već odavno je bilo vrijeme da se kasarne više ne zovu po generalima južnjačkih država ali sada u SAD lete kese sa bojom i na spomenike George Washingtona i Thomasa Jeffersona, koji su sa američkom demokratijom ostvarili jedno od čuda ljudske civilizacije – a ipak su cijeli život bili robovlasnici. U SAD se već godinama vodi debata o ambivalentnom karakteru Washingtona i Jeffersona. Ali kome služi to kad lijevi aktivisti ruše njihove spomenike i obezbjeđuju Trumpu da se može uzdizati kao branilac američkih očeva osnivača?

Jefferson i Washington su bili heroji sa greškama, kako bi kazao Obama – čiji ugled je u međuvremenu od nekih doveden u sumnju, jer se kao predsjednik stalno žalio na odsustvo očeva u afroameričkim porodicama. To sve je bilo dovoljno da dobije prigovor da zastupa „rasističke ideje“ naprimjer od istoričara Ibram X. Kendija, čija knjiga “How to be an antiracist” upravo stoji sasvim visoko na listi bestselera “New York Timesa”.

“New York Times” i sloboda mišljenja

Kako komplikovana je debata u međuvremenu postala pokazuje se na slučaju Jamesa Benneta, nekadašnjeg redaktora “New York Times” za debate i mišljenja. On je otišao (ili je morao otići) pošto je na stranicama, za koje je on bio odgovoran, bio objavljen prilog republikanskog senatora Toma Cottona, u kome se ovaj izjašnjava za upotrebu borbenih trupa u američkim gradovima, da bi se suzbili nemiri i pljačke. Može se dugo diskutovati o tome da li je zadatak “New York Timesa” da publikuje članak jedne usijane glave i Trumpovog pristaše kao što je Cotton. I bez pitanja to je bila blamaža za Benneta, kad je morao priznati da on tekst prije objavljivanja uopšte nije pročitao. Ali odlazak Benneta je i simbol za to da je kobna “cancel culture” (kultura uklanjanja prim.prev.), koja je već ugušila debate na američkim univerzitetima, stigla sada i u redakcije.

Šta će ovoga tjedna (i dalje) biti važno

Debata o reformi policije ostaje i dalje centralna tema u Vašingtonu. Donald Trump se doduše sa svojim dekretom  medijski djelotvorno uključio u spor, ali njegova ovlaštenja su ograničena. O reformi policiji odlučiće se u Kongresu. Dva prijedloga stoje jedan protiv drugoga. Demokrati u predstavničkom domu žele da policijski službenici ubuduće kod pogrešnog ponašanja mogu biti jednostavnije optuženi – a to je do sada veoma teško. Oni žele utvrditi nacionalna pravila. Tako bi u cijeloj zemlji trebao biti zabranjen zahvat gušenja a osim toga morali bi policajci nositi bodycam (kamera na tijelu prim.prev.). Republikanci u Senatu nasuprot tomu hoće da svaka savezna država usvoji svoja pravila – što nije ni približno sveobuhvatno. Zajedničko, višepartijsko rješenje problema zbog toga nije momentalno na vidiku.

U ponedjeljak je američki Supreme Court (vrhovni sud prim.prev.) odlučio da homoseksualci, lezbejke i transseksualci ne smiju više biti otpuštani zbog svoje seksualne orijentacije. Presuda najvišeg američkog suda bila je pravna prekretnica, uporediva sa odlukom Brown v. Board of Education, koja je pedesetih godina okončala rasno razdvajanje u javnim školama. Odluka sudija bila je međutim značajna i u drugom pogledu. Na jedva koju drugu temu Trump je potrošio toliko energije kao na postavljanje konzervativnih sudija. U tri godine mandata ubacio je dvojicu jurista u Supreme court:  Neil Gorsuch i Brett Kavanaugh. Iza ovoga imenovanja stajala je ideja da predsjednik i većine u Kongresu dolaze i odlaze ali sudije na Vrhovnom sudu su imenovani doživotno i tako imaju u rukama moć da trajno utiču na zemlju. Da su sada ne samo predsjedavajući sudija John Roberts (koga je imenovao još George W. Bush) nego i Gorsuch glasali sa liberalnim sudijama bio je šok za konzervativni lager. A to je bio i pucanj upozorenja u pravcu Trumpa: Ukoliko bi on špekulirao na to da će sud zatvoriti oba oka, ukoliko bi on pokušao nakon izbora u novembru da se održi na vlasti nečistim metodam, ovoga tjedna dobio je poduku.

spiegel.de   

René Pfister
Autor 20.6.2020. u 12:25