Konflikt sa Rusijom: Fatalne pogreške vlade u Kijevu

tačno.net
Autor 4.3.2014. u 08:06

Konflikt sa Rusijom: Fatalne pogreške vlade u Kijevu

Slijedbenici Slobode: prijateljski odnosi sa NPD (njemačka desničarska ekstremistička partija, prim.prev.)

By: Uwe Klußmann
Preveo i odabrao: Ešref Zaimbegović

Prelazna vlada Ukrajine u svome dogovoru sa tri ministra vanjskih poslova iz EU obećala je pomirenje u zemlji i razoružanje desnih ekstremističkih milicija. Međutim Kijev nije sproveo važne dijelove ovoga ugovora. To je bitno uticalo na eskalaciju stanja.

Kako ruši svoje protivnike ruski predsjednik  je opisao već 2002. u knjizi „Učimo džudo sa Vladimirom Putinim“: „Čovjek pada kada izgubi ravnotežu a ne uspjeva da je povrati.“

Pritom još nije mislio na sadašnju ukrajinsku vladu. Međutim da je ona izgubila ravnotežu je sasvim jasno. Cijeli regioni na istoku i jugu zemlje su je se odrekli, na Krimu veliki dio stanovništva vidi pridošle ruske vojnike kao zaštitnike.

Da je to otišlo tako daleko krive su fatalne greške nove kijevske vlade i ukrajinskog parlamenta. Pod pritiskom desničarskih boraca sa ulice koji na prijeteći način “nadziru” parlament Vrhovni savjet je ukinuo zakon koji je garantirao status ruskog jezika na istoku i jugu zemlje.

Dogovor koji je 21. februara potpisan sa ministrima vanjskih poslova Njemačke, Francuske i Poljske, Frank-Walterom Steinmeierom, Laurentom Fabiusom  i Radoslawom Sikorskim – predviđa stvaranje “prelazne vlade nacionalnog jedinstva”. Tu su logično morali biti i predstavnici regiona gdje se govori ruski, koji obuhvataju više od trećine zemlje.

Desničarski ekstremist kao ministar i glavni tužilac.

Umjesto toga ministri su postali članovi desničarsko ekstremističke Slobode. Ova partija, koja se prilikom osnivanja još nazivala Socijal-nacionalna partija Ukrajine održava prijateljske odnose sa NDP. Maja 2013. jedna tročlana delegacija Swobode bila je u posjeti kod frakcije desničarskih ekstremista u drezdenskom zemaljskom parlamentu.

Oduševljenje NDP za Slobodu se može objasniti. Jer ova partija definira naciju kao “zajednicu koja je povezana krvlju i duhom” i hvali borbu ukrajinskih kolaboracionista na strani Hitlerovih trupa. Oružana SS-divizija “Galicija”, regrutirana iz zapadnoukrajinskih nacionalista, prema Slobodi  ipak se “samo borila na frontu protiv boljševika”.

Da ulazak desničarskih ekstremista u vladu nije doprinos nacionalnom pomirenju prepoznalo se u regionima Ukrajine gdje se govori ruski brže nego u zapadnim ministarstvima vanjskih poslova.

Desničarska partija Sloboda dobila je u kijevskom kabinetu nekoliko ministara, jednog vicepremijera i glavnog tužioca Olega Machnitzkija. On je, kao advokat, zastupao pred sudom predsjednika svoje partije Olega Tjagniboka. Tjagnibok je bio optužen zbog govora mržnje protiv “moskovske jevrejske mafije”. Postupak je okončan 2007. sa oslobađajućom presudom. I Tjagnibok pripada podpisnicima dogovora sa tri evropska ministra vanjskih poslova.

U osnivače Socijal-nacionalne partije Ukrajine Ukrajine, koja se sada naziva Sloboda, pripada pored Tjagniboka i novi sekretar za Savjeta za sigurnost i odbranu Ukrajine, Andrij Parubi. On je sada član Domovinske partije Julije Timošenko. Na poziciju koordinatora sigurnosnih službi ovaj desničarski radikal je došao pošto je prije toga bio “komandant” na Maidanu.

Naoružani ekstemisti za “derusifikaciju”

On tamo usko sarađuje sa vođom militantnog desničarsko ekstremističkog “Desnog sektora” Dmitrijem Jarošem. Njegovi saradnici već od janura pucaju na policiju. Time je on značajno doprinio krvavoj eskalaciji.

Jaroš je dvije decenije na vojnim vježbama školovao naoružane nacionaliste. Njegov “Desni sektor” sada ima nekoliko hiljada naoružanih boraca. On svoje prijatelje naziva “vojnici nacionalne revolucije” i poziva na “nacionalni oslobodilački rat” za “derusifikaciju Ukrajine” – to je poziv na građanski rat.

Osim Rusije, neprijateljskim pojavama “Desnog sektora” pripadaju i EU, koja se označava kao “briselski birokratski monstrum”, “totalitarni liberalizam” i seksualna “perverzija”. Da Jaroš više nije sporedna figura bilo je jasno 22. februara kada je na Maidanu u Kijevu dobio veći aplauz nego Timošenkove. U borbi protiv starog režima ultra desničari su izašli iz izolacije. “Desni sektor” se profilira populističkim zahtjevima za kažnjavanje bivših vlastodržaca i “podjelom” njihove opljačkane imovine.

 „Dvovlast“, tako je Vladimir Iljič Lenjin, vođa boljševika, opisao 1917. sličnu situaciju u Rusiji i Ukrajini. Tada su mjesni „savjeti“ i naoružani odredi mjesecima blokirali državnu vlast, preije nego što su srušili umjerenu vladu.

Prema sporazumu sa predstavnicima EU to nije moglo biti moguće. Sporazum predviđa razoružanje svih ilegalnih borbenih jedinica u roku od 48 sati. Međutim desničarski radikali na ključnim pozicijama u vladi su uticali da se ovaj dio dogovora ne ispuni.

Rezultat: Rusko stanovništvo Krima se podiglo protiv centralizacije još prije nego što je Putin pokrenuo trupe. Tri zapadna potpisnika Steinmeier, Sikorski i Fabius, ako bi se htjeli žaliti zbog povrede dogovora imaju adresata u Kijevu: dogovor nosi i potpis sadašnjeg premijera Arsenija Jazenjuka.

spiegel.de

tačno.net
Autor 4.3.2014. u 08:06

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija