Kriminalitet: Naš sexmob (seksualna rulja)

Povezani članci

• Još 25 doživotno osuđenih za pokušaj puča u Turskoj
• Okončana talačka kriza na Filipinima, svi taoci spašeni
• EU i Japan otvorili najveću zonu slobodne trgovine u svijetu
• Na ukrajinskom jezičkom bojnom polju, neki vojnici mijenjaju stranu
• Lagana igra
• Bivša liderka Mjanmara izvedena pred sud, optužena za još dva dela

Thomas Fischer je sudija Vrhovnog suda Njemačke

Kolumnu piše: Thomas Fischer
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Događaj

Njemačka se opet bori protiv nekoga: protiv muškaraca koji maltretiraju žene. To Nijemac ne može izdržati.

“Bild” piše o sexmobu (seksualna rulja). To je, kako nam saopštavaju, horda koja izgleda sjeveroafrički ili čak arapski, koja onečišćuje naše gradove i maltretira naše žene.

Naš ministar pravde Heiko Maas upučuje na to da se kod fenomena sexmob – ili njegovim riječima “hordama” iz Kelna – radi o “novoj formi organizovanog kriminala”. Ta definicija bi se mogla uzeti inovativni doprinos kriminologiji. Do sada smo mislili da je “organizacija” nešto drugo nego slučajno okupljanje buljuka pijanaca.

Nauka, policijska birokratija i pravnici malo reteriraju: bilo bi “zamislivo” da su na novogodišnju noć na prostoru između glavne željezničke stanice u Kelnu i katedrale  operirale već odavno aktivne organizovane bande džeparoša. Stvarno to je zamislivo. Kad bih ja bio džeparoš po pozivu u svakom slučaju bih bio tamo: više bezbrižnih žrtava na jednom mjestu možete naći samo za vrijeme karnevala.

Vrh obrasca

Ostaje pitanje: ko su organizovani džeparoši koji su već odavno tamo aktivni? Zašto to doznajemo tek sada? Moje životno iskustvo: vukući kofer išao sam prije Silvestra 2015. oko 21 sat od glavne stanice preko trga pred katedralom. Uspio  sam se spasiti u ulazu u hotel od dvojice progonitelja koji bi se mogli označiti kao “agresivni prosjaci” ili “neorganizovani narkomani”. Gospoda sasvim jasno nisu bili niti arapski niti sjeveroafrički, nego domaći ljubitelji heroina. To je bilo treći puta u dvije godine.

Apropo događanja: 7. januara čitali smo da nije isključeno da se među počiniocima nalaze i izbjeglice. 8. januara čitamo da su prekršioci od dokumenata imali samo zahtjeve za azil i da su se tada – ja to zovem ekspresnom integracijom – na perfektnom njemačkom jeziku obratili na policijske službenike: “Ja sam Sirijac. Morate biti prijateljski prema meni. Gospođa Merkel me je pozvala!”

Upravo tako bi moralo biti, u to ne postoji sumnja, jer tako piše u policijskom izvještaju. Na takvu vijest se pripadnicima Pegide džepni nož sam otvara! Da li se kod citiranog Sirijca radi o prekršiocu nije bilo jasno do zaključenja toga izdanja. Ali saznaćemo to. Jer ne možemo si predstaviti da policajac sa visokoškolskom naobrazbom koga je Sirijac oslovio ovoga odmah ne uhapsi. Ili dobrom čovjeku Nijemcu ovaj silni Sirijac nije bio ni podozreo.

Inostrani delikventi

Opšti pogled: u odnosu na kriminalitet stranaca moramo konačno biti iskreni. Ja to izričito podupirem. Jedno prosvjećeno društvo ne može prihvatiti da se iz godine u godinu potvrđuju činjenice da se nažalost još ne zna da li se internacionalni profesionalni sport sastoji od kriminalnih kartela, nažalost do danas nije utvrđeno koji su inostrani zaposlenici Deutsche Bank oteli budućim njemačkim penzionerima trećinu njihovih ušteda za starost a potpuno je nerazjašnjeno da li strani farmaceutski koncern Pficer zloupotrebljava pravo na gostoprimstvo koje mu je ovdje dato za to da potplaćuje 100.000 njemačkih doktora, vara 250 zdravstvenih osiguranja i oštećuje zdravlje pet miliona njemačkih žena.

Zato se vođama velikih njemačkih partija mora dati za pravo: okončati politički motiviranu zaštitu stranaca! Oštra istraga protiv sjeveroameričkih prekršilaca, koji zloupotrebljavaju domaćinstvo u Ramsteinu! Konzekventna istraga protiv inostranih počinilaca koji protivpravno i nezakonito prisluškuju njemačke žene! Trenutno smjenjivanje ministara unutrašnjih poslova i ministra pravde koji su iz političkog oportunitete propustili da cijelom silom pravne države nastupe protiv djela stranaca, koji su sa njemačkog tla organizovali, naređivali i provodili otmice i mučenja koje se protive pravima čovjeka!

Poljaci i drugi doseljenici

Mi moramo Arape i Sjeveroafrikance drugačije pojmiti: gospodin Buschkowsky, oblasni načelnik u penziji, ekspert za integraciju Libanaca, jer on to mora znati, rekao je 6. januara na Njemačkom radiju da je on uvijek govorio da integracija nije nikakvo zadovoljstvo. Moraju se konačno potpisivati dogovori o integraciji i mi moramo zahtjevati od Arapa da se prilagode našim vrijednostima.

Dragi gospodine Buschkowsky, mi nećemo sada pitati kada i otkuda su se vaši veoma poštovani preci doselili u lijepu Njemačku i otkada i zašto su se nazvali “mi” i kakav dogovor su tada potpisali. Ovdje se postavlja pravnodogmatski interesantno pitanje da li se dogovor o integraciji može pravno valjano zaključiti i za generacije naslijednika. Ja bih rekao: ne. Mi, dakle mi domaći, morali bismo dakle od (navodno) za integraciju voljnih stranaca i u drugoj i u trećoj generaciji zahtijevati da se obavežu pismeno mjesnom uredu za integraciju da će petkom jesti ribu a nedjeljom svinjetinu, poštovati žene i božijeg poslanika nositi u srcu ali ne na ulicama. Za Poljake bi se naziv “poslanik” zamjenio sa “ majka božija”.

Bez obzira na sve: dragi sugrađani sa prezimenom na “-ky” izgleda da je integracija poljskih izbjeglica iz siromaštva u velikoj mjeri uspjela. Iako su upravo Poljaci od 19. stoljeća padali u oči zbog organizovanog kriminala, stvaranja bandi, povlačenja u subkulture gdje se govori poljski i opijanje u takvoj mjeri u kojoj se u Gelsenkirchenu nikada nije znalo.

A ja vam kažem kao stručnjak: u osam godina nakon ujedinjenja meni su ukradena četiri auta koja sam platio svojim znojem i odvezena u pravcu Poljske. Ali zašto o tome govoriti: Poljak krade ono što nema, tu je on kao i Kinez. Ja bih bio iznenađen kad bi moj Golf u Leipzigu ukrala penzionerka iz Wolfsburga.

Mi imamo u našoj zemlji nekoliko stotina hiljada mladih ljudi koji su loše integrisani u društvo. 90 procenata od toga su Nijemci, 10 procenata stranci. Za većinu od njih se ne stara niko osim socijalnih radnika i ureda za nezaposlene. Daleko najnasilnija grupa među njima su sinovi i unuci – od Helmuta Kohla pozvanih – iseljenika iz bivšeg Sovjetskog saveza, posebno iz Kazahstana. Oni se zovu Waldemar ili Johan i Nijemci su. Njihovo hrišćanstvo prevazilazi sve što je jedan Berlinac ili Koelner između 15 i 25 godina u stanju učiniti.

Nijemci kao gosti i domaćini

Razmislimo mi više o tome šta možemo naučiti iz iskustava sa sexmobom i hordama teško alkoholiziranih mladih ljudi punih testerostona. Uzmimo samo jedan primjer: “Samo kratak put na WC je trčanje kroz špalir. Tri zagrljaja od nepoznatih, pijanih muškaraca, dva udarca po stražnjici, jedna visoko podignuta suknja i jedno namjerno proliveno pivo u dekolte su bilans za trideset metara. To je subota, 11 sati prije podne u šatoru Hofbräu. Dan na Oktobarfestu je upravo započeo.” To su pisale Süddeutsche  29. septembra 2011. i u nastavku: “Opasna je i livada pod Bavarijom. Upravo žene (…) su bezpomoćne žrtve.”  Da, tako je to i mi to znamo. Ali nema specijalnih TV izvještaja! Nema ostavke predsjednika policije! Nema aktualne rasprave u parlamentu! Nema video poruke Angele Merkel njemačkim ženama.

Ispadi i kažnjiva djela stranaca su nekako lošiji nego ti od domaćih, zar ne? Posmatraju li se seksualni delikti, tjelesne povrede i krađe grupa njemačkih muškaraca u inostranstvu, recimo na Malorci, ne može se otkriti nikakva velika razlika. Jedan Malorkijanac posmatra napasnika na žene iz Kelna, pijanog od sangrije i bijelog kao sir, otprilike isto tako kao što jedan Nijemac gleda na crnokosog kradljivca mobilnih telefona.

Kaznena djela se dešavaju. Tri miliona godišnje u Njemačkoj. 150 na Kelnskoj glavnoj željezničkoj stanici 31.decembra 2015. Ona su počinjena od domaćih, stranaca, Arapa i Sjeveroafrikanaca. Neka pretežno od domaćih (utaja poreza). Neka pretežno od stranaca (nelegalni ulazak u zemlju). Neka su specifična po spolu (tjelesne povrede),  neke specifične po prilici (podvodi). Sve treba istražiti i ako treba kazniti. Ne “sa punom oštrinom”, i ne “energično” i ne “nepopustljivo”. Nego tako kako smo mi civilizirani Rajnlanđani naučili: svaki pojedinačni slučaj prema njegovoj težini. Tvrdnja, tražioci azila (ili izbjeglice) morali bi biti posebno nemilosrdno kažnjeni je glupa i bez ikakvog pravnog osnova.

“Zloupotreba prava na gostoprimstvo”: lijep izraz ali zatrovan i komplikovan. Je li pravo na azil “pravo na gostoprimstvo”? Imamo li predstavu o tome koliko stotina hiljada puta Nijemci u inostranstvu “zloupotrebljavaju pravo na gostoprimstvo”? Ima li razlike u “zloupotrebi” između njemačkih hotelskih gostiju koji u Španiji kradu peškire ili ekspreso mašine i libijskih tražilaca azila koji u Njemačkoj kradu cigarete i mobilne telefone?

Izgleda mi da je određeni problem to što mi Nijemci “pravo na gostoprimstvo” stvarno jednostrano definiramo. To što se u Arabiji ili Aziji zove “pravo na gostoprimstvo” to mi našim gostima ne dajemo. Milioni Nijemaca vraćaju se ujesen iz svih krajeva svijeta i oduševljeno izvještavaju o “nevjerovatnoj gostoljubivosti” Arapa ili Sjeveroafrikanaca ili drugih. Tri procenta od njih kradu svojim domaćinima tamo korale, zaštićene životinje ili antičko kamenje.

Njemačka je zemlja otvorena prema svijetu  u kojoj svako može biti sretan. Zato što smo mi sami sa sobom tako sretni.

zeit.de