Lagana igra

Izdvajamo

• Vidljivo je da ukrajinska vojska Ruse spremne za borbu koji im stoje na raspolaganju koristi za vlastite ciljeve. Međutim ruska ljevica i liberalna opozicija (uključujući i one u egzilu) distancirali su se već u martu velikim dijelom od takvih „oslobodilaca Rusije“.

Povezani članci

• Orgije na kraju sveta
• Nadomak velike pobede za radničku klasu
• Otpuštanja radnika u više sektora u Evropi
• Belorusija preusmerila putnički avion kako bi pritvorila novinara i aktivistu
• Britanski parlament odobrio vanredne izbore u decembru
• Izrael: Kraj ili nastavak Netanyahuove ere

Borac Ruskog dobrovoljačkog korpusa (RDK) u graničnoj oblasti – Foto: DPA

Napad dobrovoljačkih trupa u regionu Belgoroda pokazao je defanzivne slabosti Rusije. Međutim kakve su te jedinice i šta žele?

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Oko 9 sati ujutro jedna pješadijska jedinica od oko 100 ljudi napala je granični prelaz Graivoron na granici između regiona Belgorod u Rusiji i regiona Sumi u Ukrajini. Ona je operisala pod zastavom Ruskog dobrovoljačkog korpusa (RDK) i Slobodne legije Rusije (LSR). Napadači su se dovezli u američkim vozilima Hummer i modernizovanim sovjetskim oklopnim vozilima. Uprkos otporu ruskih graničnih policajaca i vojske zauzet je ogroman kompleks od više velikih zgrada graničnog prelaza i veliko područje oko njih.

U sljedećih tri do četiri sata grupa koja je došla iz Ukrajine prešla je, bez velikog otpora, preko praznog autoputa i okolnih cesta oko osam kilometara do na ivicu okružnog mjesta Graivoron. Ona je preuzela kontrolu nad teritorijom tri susjedna sela, koja leže između granice i regionalnog centra. Tek oko podne počele su približavajuće se ruske trupe i avioni da napadaju pozicije napadača. Uveče su se napadači konačno povukli u granično selo Kozinovo, na čijoj teritoriji se nalazi granični prelaz. Tamo su doživjeli gubitke kroz rusku artiljerijsku vatru i napade sa teškim avionskim bombama. Međutim ruske trupe se do jutra nisu usudile da provedu „čiščenje“ i zato se boravak ukrajinskih boraca formalno nastavio na prema međunarodnim standardima ruskom teritoriju – za još jedan dan.

U napadu je povrijeđeno 14 civila (možda i kroz rusko granatiranje Graivorona). Više ruskih vojnika i graničara je ubijeno (pouzdano se zna za najmanje jednoga ali ruske vlasti ne objavljuju ukupan broj žrtava), jednoga su napadači zarobili. Jedna ukrajinska raketa je oborila ruski helikopter koji je pokušao da zaustavi napad. Gubici napadača nisu objavljeni ali sigurno postoje. Više razorenih Hummera i jedan pickup ostali su na mjestu nezgode.

Mnoga vozila sa kojima su došli napadači zapela su u blatu koje se na poljima stvorilo nakon kiše. Uslijed toga u napadu na granični prelaz učestvovao je samo manji dio planiranih snaga. A prethodnica koja je krenula na Graivoron nije dobila nikakvo pojačanje i zato nije mogla, kako je planirano, zauzeti regionalni centar. U slučaju uspjeha Graivoron i okolna sela, koji u nekoj vrsti „džepa“ leže na granici i sa tri strane graniče se sa ukrajinskom teritorijom, mogli su postati stvarno odskočna daska za ukrajinsku armiju na ruskoj teritoriji.

Prema mjerilima dosadašnjeg rata operacija bi se mogla posmatrati kao uobičajena

Prema mjerilima dosadašnjeg rata operacija bi se mogla posmatrati kao uobičajena. Jer do stabilizacije fronta u novembru dolazilo je u područjima borbi više puta tjedno do takvih akcija. Međutim ovaj događaj izazvao je pažnju medija, vlasti i javnosti obje neprijateljske zemlje. Zašto?

Kao prvo, ovo je stvarno prvi veliki prodor ukrajinske vojske u međunarodno priznatu teritoriju Rusije. Od marta su slične racije RDF već više puta provedene (uglavnom u regionu Brjansk) ali na akcijama su uvijek učestvovale samo dvije do tri desetine vojnika. Nakon što bi kroz šumu stigli u rusko selo u pograničnoj zoni u pravilu su se fotografisali pored oznake mjesta, išli kroz selo, dijelili letke i odmah se sakrivali nakon pojave ruskih graničara ili vojske.

Kao drugo, grupa koju dijelom čine ruski državljani je po prvi puta izvela pravu bitku na ruskoj teritoriji. Ukrajinski vojnici i političari pokušavaju ovo predstaviti kao „početak stvarnog oslobođenja Rusije“ od strane ruskih državljana.

Kao treće, ova akcija pokazuje jasno slabosti ruske armije i njene nedostatke operativnih rezervi na možda najopasnijem odsjeku rusko – ukrajinske granice. Te rezerve nije bilo moguće pronaći ni u bližem zaleđu. Prema raspoloživim informacijama morale su se povući trupe iz različitih dijelova regiona da bi se odbio napad ali na kraju su odlučujuću ulogu odigrale jedinice motorizovane streljačke divizije koja je prebačena iz rezerve sa luhanske linije fronta – iz okupiranog područja Ukrajine. Video snimci, koji pokazuju zamjenika zapovjednika Udružene ruske armijske grupe (u Ukrajini) Oleksandra Lapina, koji je nakon povratka iz Graivorona funkcionisao osobno kao kontrolor saobraćaja za tenkove i pješadijske jedinice, dobili su na društvenim mrežama mnoge zajedljive komentare – kako do protivnika tako i od pristalica nastavka rata.

Uprkos svemu organizatori napada su mogli ostvariti svoj cilj

Kao četvrto, postalo je jasno da od prije jedne godine na ruskoj strani granice napravljeni sistem tehničkih odbrambenih postrojenja uopšte ne funkcioniše nego je propustio čitave kolone neprijateljskih trupa. Korisnici društvenih mreža polaze od toga da su za to odobreni novci također pronevjereni kao već u regionu Brjansk. Tamo su nakon prodora RDK u martu dva zamjenika guvernera koji su bili nadležni za odbranu regiona izgubili svoje pozicije.

I konačno napad pokazuje jasno opasnost za stanovništvo u graničnim oblastima ruskih regiona koji se već jednu godinu nalaze pod vatrom ukrajinske artiljerije. Na teritoriji njihovih sela mogu u svakom trenutku započeti neprijateljstva na koje rukovodstvo regiona kao i lokalna okružna vlast nisu pripremljeni. Međutim preseljenje desetine hiljada ljudi iz bar tri ruska regiona bio bi težak i usto veoma skup problem.

Uprkos svemu organizatori napada su mogli ostvariti svoj cilj. Ruske vlasti moraju i dalje će sve više rezervi prebacivati sa fronta da bi branili tristo kilometara granice. Za izgradnju odbrambenih pozicija potrebni su vojnici, oklopna vozila, artiljerija kao i finansijski i materijalni resursi. Stvari, koje su u predveče ukrajinske protuofanzive na frontu već nedostajale. Ruska komanda možda ne raspolaže sa dovoljno divizija, a sada neke mora povlačiti u regione Belgorod, Brjansk i Kursk.

Obje jedinice sastoje se više ili manje isključivo iz poznatih ruskih desničarskih ekstremista

Iako ukrajinske vlasti kao i članovi RDK i LSR sami i dalje javno insistiraju na apsolutnoj neovisnosti njihovih akcija za „oslobođenje Rusije“ ove jedinice su stvarno dio ukrajinske armije. One pripadaju štabu jedinice broj A3449 Glavne obavještajne uprave Ministarstva odbrane Ukrajine, kojem je „legija stranaca“, sastavljena iz grupa kao RDK i LSR, podređena. One okupljaju ideološki motivirane strane državljane.

Posebnost jedinica sastavljenih od Rusa (RDK i LSR) je u tome da su one veoma male. Nakon izbijanja rata uvedena je zabrana ulaska državljana Ruske Federacije u Ukrajinu. Potencijalni dobrovoljci nisu mogli pristupiti trupama čak i kad su imali vize za ulazak u države Šengena. Zato su obje jedinice sastavljene od strane ukrajinske obavještajne službe iz dvije grupe ruskih emigranata koji su došli prije 2022. Dopunjene su građanima Ruske Federacije koji su iz nepolitičkih razloga već živjeli u Ukrajini i htjeli su da je brane.

Zato su se do marta 2023. na zajedničkim fotografijama RDK moglo vidjeti manje od deset osoba (uključujući i one koji su prekrili lice) a na fotografijama LSR ne više od tri. Nakon akcije u regionu Begorod RDK i LSR održali su zajedničku konferenciju za štampu za novinare. Na tom događaju učestvovalo je 27 osoba u uniformi koji su dodijeljeni ovoj jedinici. Međutim, ukupno nije bilo ni 150 osoba koje su stvarno učestvovale u operaciji. To znači da bi obje divizije trebale znati samo određenu “sliku“ ruskog učešća u akcijama.

Dalja politička tačka je da se obje jedinice sastoje više ili manje isključivo od poznatih ruskih desničarskih ekstremista, koji su nakon teških zločina pobjegli iz Rusije u Ukrajinu. Posebno vođa RDK Denis Kapustin (Tihonov) je u Njemačkoj poznat kao uticajni neonacista. On je morao napustiti Njemačku (gdje je došao kao izbjeglica) i otišao u Ukrajinu. Jedan bojovnik sa nadimkom „Cezar“, bivši vojni instruktor Ruskog carskog pokreta, zvanično je zastupao LSR na konferenciji za štampu 25. maja. Ova nacionalsocijalistička i monarhistička organizacija iz Sankt Petersburga je u SAD-u svrstana u terorističke organizacije jer je desničarske ekstremiste iz cijele Evrope obučavala za provođenje borbenih aktivnosti.

Vidljivo je da ukrajinska vojska Ruse spremne za borbu koji im stoje na raspolaganju koristi za vlastite ciljeve. Međutim ruska ljevica i liberalna opozicija (uključujući i one u egzilu) distancirali su se već u martu velikim dijelom od takvih „oslobodilaca Rusije“.

Nikolay Mitrokhin je ruski novinar i istoričar. Radi na istraživačkoj katedri Istočna Evropa na Univerzitetu u Bremenu.

ipg-journal.de