Lijeva pobuna

Povezani članci

• Keln: Vodenim topovima na demonstrante
• Rusija protjerala deset američkih diplomata
• Izgubio na referendumu: Evo Morales neće dobiti četvrti mandat na čelu Bolivije
• Desetine ljudi zarobljeno nakon požara u tržnom centru na Filipinima
• Male nuklearne bombe, veliki problemi: Šta je tačno taktičko nuklearno oružje?
• Prisluškivanje: Kongres smanjio ovlasti NSA

Protest protiv dužničkih modela za studente: „Buntovno raspoloženje odozdo“ – Foto: STEFANI REYNOLDS / AFP

To je više nego samo Bernie Sanders: Knjiga „Uprising – američka nova ljevica“ priča o progresivnim strujanjima u SAD – i postavlja pitanje da li su slični pokreti mogući i u Njemačkoj.

Piše: Johanna Soll  – spiegel.de  –  31.03.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Stručne knjige o politici i društvu, koje su u posljednje vrijeme objavljene u SAD koncentrisane su često na tamošnji pokret u desno. O tome piše američki novinar Ezra Klein a naslov knjige Elmara Thevessena, voditelja ZDF studija Vašington glasi „Razaranje Amerike – kako je Donald Trump zauvijek promjenio svoju zemlju i svijet“. A istoričarka i novinarka Annika Brockschmidt pisala je o „Američkim božijim ratnicima“. To su samo neki od mnogih primjera.

Debi Lukasa Hermsmeiera „Uprising – američka nova ljevica” ispada iz toga niza. U knjizi novinar analizira početke i uzroke raznih današnjih ljevičarskih pokreta u SAD ali daje i pogled na to da li bi oni mogli biti uzor i za Njemačku. Hermsmeier, rođen 1988. u Berlinu, živo od 2014. u Njujorku, odakle piše za njemačake, švajcarske i američke novine.

Na početku Hermsmeier ustanovljava da SAD se ne kreću samo na desnicu i nego i na ljevicu. „Ponovno rođenje američke ljevice ne može se odvojiti od enormnog otuđenja i osiromašavanja koji odlučuju o ovoj zemlji“, piše on. Međutim, nova ljevica u SAD, koja se pokazuje i u novom radničkom pokretu, još nema politički uticaj koji bi bio neophodan da bi se provele neophodne socijalne reforme na saveznom nivou.

Obama je razočarao – nastala je Occupy Wall Street

Kao plodno tlo za nove lijeve snage u SAD Hermsmeier pretpostavlja razočarenje sa politikom bivšeg predsjednika SAD Baracka Obame, koji je očuvao odnose moći. Iz toga je nastao 2011. pokret Occupy u njujorškom Zuccotti parku. Doduše on aktuelno više ne egzistira ali iz njega su proizašle druge organizacije: Black Lives Matter, Pokret narodne inicijative, koji je podržavao predizbornu kampanju Bernie Sandersa i klimatski aktivizam – da bi spomenuli samo neke.

Hermsmeier predstavlja izvorište ovih inicijativa a pritom se spominju i nepoznatije lijeve organizacije, naprimjer Debt Collective, prvi američki sindikat za dužnike, kome se priključuju čak i republikanci. Kolektiv dužnika izrađuje ponovo finansijske ugovore za svoje članove i podnosi kolektivne tužbe i napada zloupotrebljene dogovore o dugovanju. Između 2014. i 2020. uspjeli su se izboriti za oslobađanje od dugova za više od 1,5 milijardi dolara.

Najpoznatije osobe koji predstavljaju američku novu ljevicu su senator Bernie Sanders i poslankinja u kongresu Alexandria Ocasio – Cortes. Hermsmeier precizno analizira zbog čega je Sanders poražen od Clintonove i Joe Bidena i koju ulogu su pritom igarli partijski vrh demokrata, vodeći mediji SAD i sam Sanders: Partijsko vodstvo vidjelo je u samozvanom demokratskom socijalisti prijetnju svojoj moći, za etablirane medije on je bio „idealistički destabilizator“ a sam Sanders napadao je Demokratsku partiju na način koji je uplašio posebno starije birače i crnce.

Hermsmeier opisuje i put koji je njujorčanku Ocasio-Cortez vodio od aktivizma protiv Dakota Access Pipeline, koja vodi naftu kroz teritoriju plemena američkih Indijanaca, do u kongres u Vašington. On plauzibilno objašnjava dobitak za Demokratsku partiju ako se u kongres biraju nekadašnji aktivisti koji svoju predizbornu kampanju finansiraju sa malim prilozima svojih pristalica – i zato ne polažu račun gospodarskom lobiju nego progresivnim inicijativama.

Ipak u knjizi nedostaje kritičko sučeljavanje sa osobom kakva je Ocasio – Cortes, koja je izložena kritikama ne samo sa desna nego i od ljevice, jer se u javnosti djelotvorno inscenira ali joj naprimjer žestina sa kojom se posvećuje kulturelnoj borbi nedostaje u radu vlade.

Novi lijevi pokreti – uskoro i u Njemačkoj

Odgovor na pitanje da li bi američki pokreti mogli biti uzor za Njemačku ispada neodređen. Na jednu stranu Hermsmeier prigovara nedostajućoj volji za promjenama koja se pokazuje u koalicionom ugovoru njemačke vlade. Na drugu stranu on vidi u berlinskom referendumu „Deutsche Wohnen &Co. izvlastiti i „jednu od najupečatljivijih inicijativa proteklih godina“. U njoj su se nalazili elementi novih ljevičarskih pokreta iz SAD: dugotrajni pripremni rad kroz durektni kontakt sa biračima, organizovani u timove ići od vrata do vrata da bi se privuklo što je moguće više ljudi.

Ostaje nam saznanje da metode lijevih pokreta u SAD još nisu stvarno stigle u Njemačku – možda direktno poređenje, iako je ovde nabačeno, ipak jednostavno ne vodi cilju. Iako je apsolutno interesantno tražiti paralele između ljevičarskih pokreta situacija u ove dvije zemlje je jednostavno previše različita. Razgradnja socijalne države u SAD od ere Reagana postavlja zemlju u drugačiju polaznu poziciju nego Njemačku.

Kako Hermsmeier sam tačno primjećuje bori se nova američka ljevica za temeljne stvari kao što je zakonsko zdravstveno osiguranje, plaćeno porodiljsko odsustvo i besplatni univerziteti – u Njemačkoj to je već odavno samorazumljivo. Tek kada naprimjer kirije narastu na nivo koji ugrožava egzistenciju oslobađaju se možda i u Njemačkoj druge, nove ljevičarske snage.

Dakle o Njemačkoj se može malo naučiti; međutim ko o novoj ljevici u SAD do sad nije ništa ili samo malo znao, jer izuzimajući neke pojedinačne osobnosti o njima se malo izvještavalo, može iz „Uprisinga“ ponešto naučiti. „Prvi puta nakon dugo vremena osjeća se u SAD nešto kao raspoloženje za pobunu odozdo“, piše Hermsmeier o novim pokretima. „To nije permanentno ali se ponavlja, na sve više mjesta i sve jače.“

spiegel.de