Ljudska prava u fokusu pred Svetsko prvenstvo u Kataru

RSE
Autor/ica 15.11.2022. u 08:26

Ljudska prava u fokusu pred Svetsko prvenstvo u Kataru

Kritike i debate zbog održavanja Svetskog fudbalskog prvenstva u Kataru ne jenjavaju ni kako se približava početak jednog od najvećih planetarnih sportskih događaja.

Dok mnogi ukazuju na eksploataciju migrantskih radnika i zakone usmerenih protiv homoseksualaca u konzervativnoj muslimanskoj zemlji, predstojeći mundijal je u fokus stavio lošu situaciju s ljudskim pravima u Kataru, postavljajući pitanje da li takvi događaji služe isključivo za pranje imidža problematičnih režima ili ipak mogu doneti i društvene promene, pišu svetski mediji.

Negodovanja i pozivi na bojkot

Negodovanja oko održavanja Svetskog prvenstva u Kataru počela su još pre 12 godina kada je Svetska fudbalska federacija (Fifa) na tajnom glasanju odlučila da organizaciju dodeli maloj naftnoj državi, ističe Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Kritičari, među kojima su navijači, igrači i borci za ljudska prava ukazivali su da zbog tretmana migrantskih radnika i zabrane homoseksualnosti u Kataru, ta konzervativna muslimanska zemlja nije pogodna za dolazak više od milion navijača iz celog sveta.

Iako je Katar isticao da je pokrenuo značajne reforme po pitanju rada i insistirao da navijači iz LGBT zajednice niko neće dirati, poruke protiv Katara su intenzivirane kako se približava početak prvenstva 20. novembra, ukazuje američki list, navodeći primer nemačkih fudbalskih navijača koji su isticali poruke na stadionima s osudama korupcije, kršenja ljudskih prava i pogibija migrantskih radnika.

Navijači Borusije Menhengladbaha postavili su ogroman natpis “FIFA mafija”, u Dortmundu je pisalo “Bojkot Katara 2022”, dok su pristalice Herte Berlin istakli probleme migrantskih radnika “15.000 mrtvih za 5.760 minuta fudbala. Sram vas bilo.”

Međutim, ukazuje Volstrit džurnal, ovo nije prvi put da najveći svetski sportski događaj organizuje režim s problematičnom reputacije. Drugo prvenstvo je održano 1934. u Italiji Benita Musolinija (Mussolini), a pre samo četiri godine organizator je bila Rusija Vladimira Putina. Ipak, poslednji put kada je turnir izazvao tako glasne pozive na bojkot kao sada, bilo je 1978. kada se igrao u Argentini, kojom je tada vladala vojna hunta.

Jedina zemlja koja je javno razmatrala bojkot prvenstva u Kataru bila je Norveška, ali je ipak na glasanju u nacionalnoj fudbalskoj federaciji prevladao tabor koji je bio za učešće. U svakom slučaju, nekoliko meseci kasnije je čitavo razmatranje bilo izlišno, pošto Norveška nije uspela da se kvalifikuje.

Timovi koji učestvuju na prvenstvu su razmatrali kako da se nose s mučnim pitanjima, ističe list. Reprezentacija SAD je razgovarala s raznim grupama za ljudska prava, Danska je predstavila crne dresove u znak žalosti zbog nastradalih radnika na gradilištima, dok će kapiteni devet evropskih reprezentacija u podršci LGBT prava nositi “One Love” trake s duginim bojama.

Nekoliko zemalja je takođe podržalo poziv Amnesti internešnala (Amnesty International) da Katar isplati odštete porodicama poginulih ili povređenih migranata koji su radili na projektima povezanim sa Svetskim prvenstvom.

Popravljanje imidža fudbalom

Kada je 2010. organizacija Svetskog prvenstva dodeljena Kataru, mnogi su posumnjali na korupciju, piše Vašington post (The Washington Post), ukazujući na pitanja kako je tako mala zemlja bez sportske tradicije, bez učešća na dosadašnjim turnirima mogla da dobije tako važan događaj.

Ipak, ne postoji jasan lanac dokaza koji povezuje katarske vlasti s neprikladnim delovanjem ili korupcijom u cilju dobijanja organizacije, ističe list, dodajući da se Katar zapravo od tada otvoreno razbacivao novcem i povećao svoj uticaj na fudbalski svet kupovinom kluba Pari Sen Žermen u kojem sada igraju neke od najvećih fudbalskih zvezda.

Kritičari kažu da je vlasništvo nad pariskim klubom sportvošing (sportwashing – sportsko pranje) s ciljem popravljanja imidža problematičnog režima. Ta tvrdnja je proširena i na Svetsko prvenstvo, na koje je Katar utrošio oko 220 milijardi dolara da bi od nule izgradio ogromnu infrastrukturu potrebnu za turnir tog obima – nove puteve, metro, desetine hotela i sedam novih stadiona.

Takav ogroman građevinski projekat je skrenuo pažnju na stanje radničkih prava u Kataru gde 85 odsto od tri miliona stanovnika čine strani radnici, sa značajnim udelom migrantskih radnika iz siromašnih zemalja u Africi i Aziji. I pre početka radova za mundijal, grupe za ljudska prava su dokumentovale zlostavljanja migranata i teške uslove u kojima žive i rade.

Prošle godine britanski list Gardijan (The Guardian) je otkrio da je oko 6.500 radnika s juga Azije umrlo otkako je Katar dobio Svetsko prvenstvo, mada je reč o ukupnom broju, a ne samo o najamljenim migrantima za radove na projektima Svetskog prvenstva. Katarske vlasti su sugerisale da je 38 njih umrlo na tim gradilištima, od čega za 35 tvrde da nisu izgubili život na radu, premda je Amnesti internešnal ocenio da Katar nije istražio uzrok smrti većine radnika.

Spoljne istrage su otkrile niz problema u praksama u Kataru, od smeštaja radnika i zdravstvenih problema povezanih s vrućinama, do neisplaćenih zarada i drugih zloupotreba poslodavaca. Otkad je dobio Svetsko prvenstvo, Katar je promenio zakone o radu, uveo minimalnu platu koja je viša od proseka u većem delu regiona i tvrdio da je ukinuo ozloglašeni sistem “kafala”, koji se praktično svodi na ugovorno ropstvo migrantskih radnika u nekim arapskim zemljama.

Izazov sportvošinga

Svetsko prvenstvo će možda naglasiti novac i moć Katara, ali je takođe dodatno razotkrilo kršenja ljudskih prava u toj zalivskoj državi, ističe Gardijan u uredničkom komentaru.

Iako deluje da je sportvošing sada standard za velike međunarodne događaje, čini se da je Svetsko prvenstvo više uradilo na prljanju imidža fudbala nego u poboljšanju imidža Katara, ocenjuje britanski list, dodajući da navijači kao i aktivisti za ljudska prava tvrde da ovo više liči na prljavu himnu novcu i moći nego na radosno slavljenje fudbala.

Šokantna odluka da se Kataru dodeli organizacija bila je kontroverzna i 2010, ali je s otkrićima o tretmanu migrantskih radnika i isticanja antigej zakona, zabrinutost stalno rasla, navodi list, ukazujući da je ambasador Svetskog prvenstva u Kataru homoseksualnost opisao kao “oštećenje uma”.

Zimske olimpijske igre 2014. i Svetsko prvenstvo 2018. nisu donele poboljšanja prava u Rusiji. U godinama između letnjih igara 2008. i ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara u Pekingu represija u Kini je samo povećana, ukazuje Gardijan i ocenjuje da izazov koji predstavlja sportvošing neće biti rešen osim ako međunarodna upravljačka tela ne prođu kroz fundamentalne promene.

Prvenstvom do promena?

Ipak, kako piše BBC, prvenstvo u Kataru je svakako primoralo svet sporta da razmisli u kojoj meri takvi turniri mogu doneti društvene promene, da li je kompromis obaveza zemlje domaćina ili onih koji je posećuju, kao i o tenzijama koje nastaju kada se globalni događaji prošire na nove teritorije.

Dok je teško tvrditi da su veliki sportski događaji u Rusiji i Kini bili katalizatori promena, većina se slaže da je do promena u sistemu rada u Kataru poslednjih godina – s uvođenjem veće zaštite radnika i minimalne plate, kao i ukidanjem kafale – došlo samo zbog veće međunarodne pažnje koja ide uz Svetsko prvenstvo.

S druge strane, organizacije za zaštitu ljudskih prava kažu da te promene tek treba potpuno sprovesti, dok su i dalje zabrinute što Katar nije osnovao centar za migrantske radnike, kao ni fond za naknade porodicama poginulih ili povređenih radnika.

Dok neki veruju da je bolje dovesti Svetsko prvenstvo u konzervativne muslimanske zemlje i tako prikazati kakva je situacija u njima, mnogi smatraju da je licemerno od Fife da tvrdi da je posvećena nediskriminaciji, dok istovremeno daje organizaciju zemljama u kojima je protivzakonito da neki ljudi jednostavno budu ono što jesu – zar ne bi bilo bolje da jednaka prava budu uslov za organizaciju takvih događaja ili barem da se uzmu u razmatranje.

Argument protiv bojkota

S obzirom na probleme s ljudskim pravima u Kataru, mnogi navijači pitaju da li je uopšte moralno gledati utakmice koje se igraju na stadionima koje su izgradili eksploatisani radnici, od kojih su neki umrli tokom njihove izgradnje, ukazuje kolumnista Fajnenšl tajms (The Financial Times) Sajmon Kuper (Simon).

On ipak navodi da je posle razgovora s fudbalerima, organizacijama za ljudska prava i sindikatima, zaključio da je ispravno igrati i gledati predstojeće Svetsko prvenstvo, pošto mnogi aktivisti i nevladine organizacije veruju da se takmičenje može iskoristiti da se ukaže na mnoštvo kršenja ljudskih prava.

U slučaju Svetskog prvenstva 1978, argentinski pokušaj sportvošinga je imao suprotan efekat od nameravanog budući da su stanja ljudskih prava i nestanci ljudi u toj zemlji postali poznatiji u svetu. Amnesti internešnal je interno ocenio da je fudbalski turnir povećao pažnju sveta na vojnu huntu i nešto je ipak postignuto, delom zato što je antikomunističkom režimu bilo stalo šta Zapad misli.

Kataru je takođe stalo do mnjenja na Zapadu, pa je 2017. najavio reforme u sistemu rada, što je naišlo na pohvale i iz Međunarodne konfederacije sindikata. Amensti internešnal kaže da je sledeći korak da Fifa i Katar naprave fond za naknadu od najmanje 440 miliona dolara – koliko je ukupno odvojeno i za nagrade – da se plati eksploatisanim radnicima.

Iako je Svetsko prvenstvo malo unapredilo situaciju u Kataru, reforme u toj zemlji su krhke i moguće je da će, kada se ugase reflektori posle Svetskog prvenstva, uvedene promene biti povučene. Pored toga, ništa nije urađeno po pitanju LGBT prava i medijskih sloboda. Ipak, ocenjuje kolumnista Fajnenšl tajmsa, Svetsko prvenstvo će makar baciti svetlo i možda doneti naknade migrantima a osramotiti sportske organizacije tako da više nikada ne izaberu domaćina kao što je Katar.

RSE

RSE
Autor/ica 15.11.2022. u 08:26