Macronova doktrina pendreka

Tena Erceg
Autor 20.12.2020. u 07:26

Macronova doktrina pendreka

Krajem studenog u donjem domu francuskog parlamenta izglasan je prijedlog zakona o sigurnosti prema kojemu je objavljivanje i distribuiranje snimki policajaca trebalo postati protuzakonito. Jedan je to u nizu autoritarnih zakona koji govore o nesklonosti vlasti da suzbiju brutalnost francuske policije

Piše: Tena Erceg- Novosti

rancuski predsjednik Emmanuel Macron dao je sredinom studenog istraživačkom centru Groupe d’études géopolitiques 33 minute dugačak video intervju pod naslovom “Macronova doktrina”. U “jednom od njegovih najdužih intervjua” predstavio je svoju “novu doktrinu o međunarodnim odnosima”, a iz tog predstavljanja bilo je očigledno da on sebe i svoju zemlju vidi kao predvodnike transformacije evropskog projekta u bitno utjecajniji globalni faktor.

To bi se trebalo dogoditi na polju svojevrsnih niša kao što su zdravstvo, digitalne i zelene tehnologije. No na pitanje da navede neki “evropski san”, Macron je rekao i da bi Evropa “trebala ponovno preuzeti baklju vlastitih vrijednosti u borbi protiv terorizma i radikalnog islamizma”. Naglasio je da to ne bi trebao biti sukob kršćanske i islamske civilizacije, već da se radi o “borbi za nas, borbi protiv barbarstva i mračnjaštva”. “Da Evropa ima judeokršćanske korijene je činjenica, ali ona je isto tako izgrađena na dva temelja, suživotu religija i sekularizaciji politike, to su njezina dva najveća dostignuća. Borba naše generacije u Evropi bit će borba za naše slobode. To dakle neće biti novo prosvjetiteljstvo, ali će biti obrana prosvjetiteljstva od mračnjaštva”, zaključio je.

Kao predstavnik ekstremnog centra, Macron je retorički izrazito vješt u balansiranju suprotstavljenih političkih stavova pa, primjerice, s lakoćom može govoriti o nužnosti socijalne pravde, ali samo u kontekstu osiromašene srednje klase. Osim u činjenici geopolitičke snage Francuske, i tu možda treba tražiti razloge zašto njegovoj vladi polazi za rukom donositi zakone autoritarnih tendencija a da se to ne problematizira u evropskim institucijama, i istovremeno zauzimati tvrd stav prema kršenjima vladavine prava u Poljskoj i Mađarskoj.

Posljednja takva dva zakonska prijedloga, jedan koji se odnosi na ovlasti policije i drugi koji se tiče suzbijanja terorizma, naišla su na žestok otpor samo na ulicama francuskih gradova, dok je većina vodećih medija te događaje popratila više kao još jedan iskaz francuske folklorne prakse nasilnog demonstriranja, negoli ozbiljan institucionalni nasrtaj na iste one vrijednosti za koje Macron izgara u svojim govorima.

Krajem studenog tako je u donjem domu parlamenta izglasan prijedlog novog zakona o sigurnosti prema kojemu je objavljivanje i distribuiranje snimki policajaca trebalo postati protuzakonito. Objavljivanje snimke lica ili bilo kojeg drugog “identificirajućeg elementa” kojim se “ugrožava fizički ili psihološki integritet” policajaca kažnjavalo bi se globom do 45 tisuća eura ili godine dana zatvora. Taj zakonski prijedlog u siječnju je trebao proći i izglasavanje u Senatu, da ga nije preduhitrio događaj koji je pokazao koliko je snimanje bitno za suzbijanje poslovične brutalnosti francuske policije, zbog čega je, uostalom, i predložen.

Nekoliko dana nakon predstavljanja novog zakona, tamnoputi 41-godišnji muzički producent Michel Zecler, porijeklom s Martiniquea, uputio se u svoj studio smješten u elitnom 17. arondismanu Pariza, gdje ga je presrelo nekoliko policajaca. Budući da nije imao obaveznu masku, Zecler je požurio ući u studio, no policajci su ga dohvatili i punih šest minuta tukli rukama, nogama i pendrecima, pa čak i bacili dimnu bombu u tek nekoliko kvadrata velikom predvorju studija. Potom su ga odveli u pritvor, zajedno s još nekoliko ljudi koji su tamo bili i priskočili u pomoć, te podigli protiv njega kaznenu prijavu zbog napada na policajce. Zecler bi po svemu sudeći za to bio i osuđen da nedugo nakon incidenta na portalu Loopsider nije osvanula snimka nadzorne kamere koja svjedoči suprotno od onoga što su rekli policajci.

Prosvjed protiv novog zakona o sigurnosti

Prosvjed protiv novog zakona o sigurnosti (Foto: Elyxandro Cegarra/PIXSELL)

Protiv policajaca je pokrenuta istraga a on je oslobođen, nakon čega je novinarima ispričao da su ga policajci vrijeđali rasističkim uvredama i da su im “oči bile pune mržnje”. Pokušavši shvatiti zašto su ga napali, rekao je da im je možda bilo sumnjivo “u bogatoj četvrti vidjeti crnca koji izgleda kao da dolazi iz radničkog kvarta”. Uz višestruke ozljede glave i tijela, Zecler mora i na operaciju tetive na ruci. Nekoliko dana kasnije objavljene su i snimke policijskog prebijanja 24-godišnjeg sirijskog fotografa, suradnika novinske agencije AFP, dok je snimao upravo prizore policijske brutalnosti na jednom od prosvjeda koji su uslijedili povodom novog zakona o sigurnosti.

Prema izvještaju ureda pučkog pravobranitelja iz 2017. godine, u Francuskoj mladi muškarci crnačkog ili arapskog porijekla imaju 20 puta veću šansu nego bijelci da ih policija zaustavi radi pretresa. Slučaj Michela Zeclera tu statistiku potvrđuje, a snimanje telefonom ujedno je jedan od rijetkih načina za pripadnike manjina da dokažu agresivno postupanje policije. Budući da su nakon objave ove snimke uslijedili masovni protesti diljem francuskih gradova, predsjednik Macron javno je izrazio zgražanje nad ovakvom policijskom praksom, a premijer Jean Castex najavio je osnivanje radne skupine koja bi do početka iduće godine trebala razraditi novi prijedlog zakona kojim će se urediti odnosi između policije i medija.

Što se, pak, tiče odnosa francuske vlade i policije, o njemu svjedoči događaj iz lipnja, kada su se policijski sindikati usprotivili predloženim reformama za suzbijanje rasizma, koje su predviđale zabranu izvođenja zahvata koji dovodi do gušenja. U to su se vrijeme diljem svijeta događali protesti protiv policijskog rasizma u Americi, povodom ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda koji je umro upravo uslijed gušenja takvim zahvatom.

No za razliku od notorno rasističke američke policije, pritom s Donaldom Trumpom na vlasti, francuska vlada nije uspjela zahvat gušenja staviti izvan zakona jer joj to nisu dozvolili policijski sindikati. Pritom se u Francuskoj u siječnju dogodio slučaj istovjetan onome Georga Floyda, kada su policajci zaustavili 42-godišnjeg dostavljača alžirskog porijekla Cédrica Chouviata, zbog toga što je na skuteru razgovarao mobitelom. Chouviat je umro dva dana kasnije od posljedica gušenja i slomljenog grkljana, a policajci su optuženi za ubojstvo iz nehata.

Unatoč tome, tadašnji Ministar unutarnjih poslova Christophe Castaner od zabrane je odustao i ispričao se sindikatima nakon što su ovi upriličili prosvjede diljem zemlje. Stoga analitičari smatraju da je bilo kakve dubinske reforme policije zapravo iluzorno očekivati jer je ona vlasti od presudne važnosti za razbijanje učestalih nasilnih protesta. Naročito to vrijedi za Emmanuela Macrona, čiji je mandat praktički od prvog dana obilježen masovnim prosvjedima, počevši od pokreta Žutih prsluka koji je nastao 2018. zbog povećanja cijene benzina, preko najave mirovinske reforme koja je prošle zime dovela do višemjesečnog generalnog štrajka, pa do protesta protiv policijske brutalnosti i rasizma.

Krajem rujna organizacija Amnesty International objavila je izvještaj koji dokumentira upravo do koje je mjere policija u Francuskoj instrumentalizirana kao pendrek vlasti umjesto kao služba za zaštitu građana, te analizira drakonsko suzbijanje prava na okupljanje i protestiranje, zloupotrebu globi, arbitrarna hapšenja i sudski progon ljudi koji nisu počinili nikakav prijestup, uključujući i novinare, aktiviste za ljudska prava, pa čak i radnike hitne pomoći.

Izvještaj pokriva period između 2018. i 2019. godine te konstatira da se napad represivnih institucija na mirne prosvjednike nastavio i u “post-lockdown” periodu. U vrijeme protesta Žutih prsluka od kraja 2018. do sredine 2019., navodi se u izvještaju, u predistražnom pritvoru završilo je više od 11 tisuća ljudi, a u te dvije godine 40 tisuća ljudi osuđeno je prema “nejasno definiranim zakonima o protestiranju”. Samo 2019. više od 20 tisuća ljudi osuđeno je zbog “iskazivanja prezira prema javnim službenicima”, za što je predviđena kazna do 15 tisuća eura ili godinu dana zatvora.

Sindikalist Frédéric, primjerice, u dvije godine pet je puta morao platiti globu za taj prijestup, a jedan prosvjednik u Marseilleu platio je 900 eura globe i još 1000 eura “odštete” policajcu kojega je opsovao jer je ovaj udario prosvjednicu. Budući da su prije pojave koronavirusa sudionici protesta počeli nositi maske, kacige i zaštitne naočale kako bi se zaštitili od suzavca i gumenih metaka, uvedena je i zabrana pokrivanja lica, s globom do 15 tisuća eura, a jedna je žena u Parizu kažnjena zbog “pripremanja nasilnih prosvjeda” jer je na Dan Bastilje na Elizejskim poljanama napuhavala balone.

Unatoč 50 tisuća umrlih zbog epidemije Covida-19, francuska je vlada, čini se, obodrena u donošenju ovakvih zakona rastom podrške birača koji traže zaštitu od nasilnih socijalnih nemira, ali i terorističkih napada koji su u zadnjih pet godina uzeli više od 260 života.

Na valu te podrške donesen je i novi paket mjera za “suzbijanje terorizma” i “obranu Republike i njezinih vrijednosti”, koje uključuju i zabranu školovanja kod kuće, ali i obavezu nastavnika da prijavljuju sumnjivo ponašanje učenika. Ubrzo nakon posljednja dva teroristička napada u listopadu, ubojstva profesora povijesti Samuela Patyja i trostrukog ubojstva u Nici, na policijskom ispitivanju završio je i niz djece stare samo 10 godina zato što su nezgrapno odgovarala na pitanja učitelja kao što su “što mislite da bi mi se dogodilo da nacrtam proroka”. Jedna je djevojčica, primjerice, odgovorila da bi učitelj bio ubijen. Djeca su optužena da su “opravdavala terorizam” zbog čega će morati pohađati tečaj građanskog odgoja, a njihovi roditelji ispitivani su o svojim religijskim praksama i stavovima. Ukupno je tijekom tri tjedna procesuirano oko 400 takvih prijava, a njih 17 rezultiralo je otvaranjem policijske istrage.

Komentirajući Macronove mjere za deradikalizaciju društva, bivši član njegove stranke Aurélien Taché rekao je da se njima, pod egidom zaštite republikanskih vrijednosti, zapravo ide niz dlaku protivnicima Republike koji imaju ksenofobnu agendu. Taché je time aludirao da se Macron dodvorava biračima desnice, za čije će se glasove na predsjedničkim izborima 2022. boriti s kandidatkinjom ekstremne desnice Marine Le PenJean-Luc Mélenchon, parlamentarni zastupnik stranke ljevice Nepokorena Francuska i još jedan predsjednički kandidat, također smatra da je borba za pridobivanje glasova konzervativnih birača dovela do porasta islamofobije na političkoj sceni te da zloupotreba pojma laiciteta produbljuje fragmentaciju francuskog društva

Tena Erceg
Autor 20.12.2020. u 07:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija