Macronovo ophođenje sa protestima u Francuskoj
Vrhunski ekonomisti raspravljaju o Žutim prslucima

Georg Blume
Autor/ica 2.2.2019. u 18:37

Macronovo ophođenje sa protestima u Francuskoj <br data-src=Vrhunski ekonomisti raspravljaju o Žutim prslucima" />

Foto: AFP

Uredio i preveo: Ešref Zaimbegović

Jesu li demonstracije u Parizu novi svjetski fenomen i možda izraz francuske neumjerenosti? Predsjednik mora brzo naći odgovor.

Opet je subota a time i dan žutih prsluka u Francuskoj. Oni jednostavno i dalje demonstriraju. Nazivaju to „Akt XII.“ za dvanaestu protestnu subotu u nizu. Ali kuda to vodi?

„Ako biti žuti prsluk znači nastupati za to da rad bude bolje plaćen i da parlament bolje funkcioniše, onda sam ja žuti prsluk“, poručio je nedavno predsjednik Emmanuel Macron protestnom pokretu. Pritom je međutim bilo jasno da ni on nema nikakav odgovor na žute prsluke: „Ja idem po ledu“, rekao je Macron i istovremeno najavio „dalekosežne konsekvence“ iz protesta.

Međutim upravo ove konsekvence su sporne i kod najrenomiranijih ekonomista iz okruženja Macrona. Jedan primjer za to su profesori ekonomije Elie Cohen i Gilbert Cette. Cohen je prije predavao na državnoj visokoj upravnoj školi ENA, na kojoj je studirao i Macron. On je uticao na ekonomsko razmišljanje današnjih vladajućih lidera u politici i gospodarstvu. Cette je predavao na univerzitetu Aix-Marseille i važi kao otac Macronovih reformi radnog prava.

Cohen i Cette radili su zajedno na mnogim studijama. „Mijenjati model“ zove se jedno od njihovih najznačajnijih zajedničkih djela iz 2014. godine (sa Philippe Aghion kao trećim autorom) u kome su predložili reforme u Francuskoj prema njemačkim i skandinavskim uzorima. Uprkos tome njihovi odgovori na žute prsluke se danas razilaze.

Srednji prihodi stagniraju od finansijske krize

To počinje već kod najjednostavnijeg zahtjeva protestnog pokreta za više kupovne snage za donju srednju klasu. Mnogi žuti prsluci kažu: Mi sa našim niskim platama na kraju mjeseca stojimo bez novaca pred supermarketima, radionicama i bolnicama. Cohen im daje za pravo: On upućuje na studije OECD koja potvrđuju stagnaciju srednjeg prihoda od vremena finansijske krize 2008. godine. Iste studije pokazuju gubitke prihoda najsiromašnijih 20% stanovništva uz velike dobitke najbogatijih gornjih procenata.

„Žuti prsluci u Francuskoj, zagovornici Brexita u velikoj Britaniji, Trumpovi birači u SAD ili birači AfD u Njemačkoj – svi oni predstavljaju ustanak srednje klase protiv tiranije dominirajućeg, konformističkog ekonomskog razmišljanja“, kaže Cohen. On se pritom poziva na novog glavnog ekonoma Međunarodnog monetarnog fonda (IWF) Gitu Gopinath, prema kojoj je „neravnoteža u industrijskim zemljama postala nepodnošljiva“ ali to mnogi još uvijek neće da priznaju. „Zapad čeka na novoga Roosvelta i na novoga  Keynsa ali oni se još nisu pojavili“, kaže Cohen aludirajući na socijalnu politiku američkog predsjednika Franklina D. Roosvelta u tridesetim godinama koji se oslanjao na ideje ekonomskog teoretičara Johna Maynard Keynsa.

Cohenov prijatelj Gilbert Cette vidi fenomen žutih prsluka sasvim drugačije. Cette je zaprepašten u pogledu ekonomskog neznanja vlastitog stanovništva. „Žuti prsluci i njihova široka podrška u stanovništvu pokazuju potpuno nerazumijevanje za to koliko mnogo je svaki pojedinačni Francuz podržavan od države“, kaže Cette. Po njegovom mišljenju Francuzi su veoma nedovoljno svjesni kako dobro funkcioniše u Francuskoj preraspodjela od bogatih na siromašne.

Konačno udio države u francuskom  bruto domaćem proizvodu leži na 56% – i time je viši nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji. Bolnice, škole, ceste, javni prevoz: ništa nije perfektno ali sve funkcioniše u Francuskoj uzorno u poređenju sa mnogim zemljama.

Cette misli da upravo potrošači profitiraju više nego u drugim zemljama. Od uvođenja evra 1999. kupovna snaga francuskih domaćinstava porasla je za 19%, u Njemačkoj samo za 17%, u Španiji za 7%. U Italiji je čak opala za 5%. „Macron će  imati puno posla ako hoće Francuzima to konačno da objasni“, kaže Cette.

Mora li Macron više objašnjavati ili više platiti?

Međutim, ko ima pravo, Cohen ili Cette? Cohen je više makro ekonomist, on posmatra Francusku u ogledalu svjetskog trenda. „Ako preraspodjela više ne funkcioniše moramo zaustaviti liberalizaciju“, upozorava on zabrinut za stanje zapadnih demokratija. Žuti prsluci su za njega dokaz za „potisnuto zlo“ u našim društvima. Njihovi zahtjevi se već usmjeravaju na više narodnog odlučivanja u odnosu na reprezentativnu demokratiju. Na ovome mjestu se Cohen i Cette ponovo slažu:“ Žuti prsluci pokazuju da nemaju volju da razumiju sistem. Oni jednostavno zahtjevaju samo više“, kaže Cette.

Međutim, kakve zaključke treba izvesti predsjednik Macron iz takvih kritika? Je li dovoljno „više objašnjavati“, kako zahtjeva Cette? Ili ipak mora više platiti, kako traži Cohen? Cohen savjetuje predsjedniku za obustavi stopiranje povećanja mirovina i da ih ponovo veže za inflaciju. „Tada će imati 17 miliona kritičara manje“, objašnjava ekonomist. On također zahtjeva dodatnu poresku stopu za one koji puno zarađuju, jedna vrsta poreza na bogate – iako je to više simbolična mjera. Važna je poruka: Biće više preraspodjeljeno odozgo prema dole!

Macron traži još vremena da bi razmislio kojim putem će krenuti. Onim pedagoškim koji predlaže Cette, za koji su materijalni ustupci samo potvrda francuskog apsurda, ili onim socijalnim od Cohena. Na ledu pritom ne hoda samo on. “Specifičnost ovoga vremena jeste da se ne može biti siguran ni u šta”, komentariše lijevo liberalni dnevnik “Le Monde”. Osim da će u subotu demonstrirati Žuti prsluci.

spiegel.de

Georg Blume
Autor/ica 2.2.2019. u 18:37